Bruno Lovrić o novoj radionici Mostarskog teatra mladih: Edukacija mladih je trenutno primarna aktivnost MTM-a

Sada već kultni Mostarski teatar mladih proteklih je  godina punio novinske stupce raznim prepucavanjima između Grada Mostara, samoga gradonačelnika i sada već bivšeg ravnatelja MTM-a Seada Đulića. Unatoč svim opstrukcijama i problemima, MTM se polako s novim vodstvom podigao iz pepela i krenuo s radom. Prošle godine su pokrenuli glumačku radionicu „Osnove glume.“ Pokretačica ove radionice je sadašnja ravnateljica teatra dr. Tanja Miletić-Oručević, a voditelj iste mladi redatelj Bruno Lovrić. Lovrić je glumac, pedagog i redatelj. Živio je i radio u New Yorku, Kansas Cityju, Zagrebu i Sarajevu. Godine 2009. magistrirao je u oblasti glume na sveučilištu Ohio State University, a zvanje bachelora iz glume stekao je na sveučilištu Graceland. Igrao je u profesionalnim teatrima u Sjedinjenim Američkim Državama, tri godine predavao glumu na Ohio State Universityju i radio kao asistent redatelja Harisa Pašovića u East West Centru.
S njim smo razgovarali o sadašnjem stanju MTM-a, njihovim planovima te novoj veoma uspješnoj radionici glume za koju se traži mjesto više.  
 
 
Proteklih godinu-dvije MTM je punio novinske stupce zbog restrukturiranja I prepucavanja bivšeg ravnatelja i Grada Mostara. Kakva je trenutna situacija u MTM-u? 
Zaista ne znam jer sam fokusiran na svoj dio posla i s ostatkom MTM-a komuniciram o temama vezanim uz radionicu koju vodim. Oni redovito ispunjavaju sve obveze vezane uz moj dio posla, a i ja dajem sve od sebe kako bih ispoštovao dogovoreni angažman, tako da nemam pritužbi. Žao mi je što su se u prošlosti novinski stupci punili člancima o prepucavanjima i nadam se da će ih ubuduće puniti isključivo informacije o glumačkim radionicama, suradnjama, predstavama i sličnim sadržajima koje su od koristi ljudima koji tu žive.
 
 
Prošle godine ste, nakon višemjesečne pauze u radu, počeli sa školom glume. Kakva su iskustva?
Iskustva su jako pozitivna i presretan sam što sam i ove godine dobio priliku nastaviti raditi ono u čemu najviše uživam. Mladi ljudi koji dolaze su puni elana i zarazne pozitivne energije tako da nakon svakog našeg sastanka odlazim s osjećajem da sam napunio baterije i otkrio puno novih stvari o glumi. Oni kritički analiziraju sve što radimo i postavljaju odlična pitanja koja mi nikada ne dopuštaju da se do kraja opustim Ili zapnem u rutinu. Mislim da su i polaznici jednako zadovoljni jer su anonimne evaluacije koje rade pune pohvala na račun organizacije, kreativnosti u radu i postignutog napretka.
 

 
Od čega se sastoji Vaša škola glume? Što mladi tu mogu naučiti, kako teku radionice?
Ove godine smo uveli veliku novinu –  fitness segment – koji vode dvojica vrhunskih stručnjaka, Adis i Haris Jakić. Adis je trostruki Lifetime Europe Drug-free Bodybuilding and Fitness Model Champion, a njegov brat Haris je model koji je sudjelovao u mnogim međunarodnim natjecanjima ljepote i reklamnim kampanjama. Osim toga, Haris je i sudac općinskog suda, a njih dvojica, uz sve svoje aktivnosti, vode i uspješan fitness centar. Dakle, oni su u ovoj regiji vrhunac što se tiče savjeta o fitnessu, zdravom načinu života i wellnessu.
Prije svake probe oni vode seriju posebno smišljenih vježbi za rastezanje i zagrijavanje čiji je cilj spriječiti sve potencijalne ozljede i pripremiti polaznike za rad. Sama škola glume obrađuje teme kao što su priprema za javni nastup, rad na monologu, analiza lika i analiza neverbalne komunikacije, rad na scenama iz filmova i dramskih tekstova, tehnike opuštanja glasa, tijela i slično. Polazi se od nekih osnovnih stvari kao što je uklanjanje straha od javnog nastupa, do režiranja scena i kompleksnijih improvizacija.
 

Kakav je odziv? Ima li još mjesta za one koji se nisu stigli prijaviti?
Ovogodišnji odziv je odličan i meni je jako žao što nismo u stanju primiti baš sve koji su zainteresirani. MTM trenutno ima pet glumačkih tečajeva (za djecu i odrasle) pa nije uvijek lako uskladiti termine za rad. One koje ne primimo stavljamo na listu čekanja i pozivamo u sljedećem ciklusu ili zovemo u slučaju da neki od trenutnih članova odustanu.
 
 
Kada možemo očekivati neku predstavu u produkciji MTM-a?
Edukacija mladih je trenutno primarna aktivnost MTM-a, međutim krajem svibnja bi trebao započeti rad na jednoj dokumentarnoj predstavi koja će se baviti životom Mostara u šezdesetim i sedamdesetim. U toj predstavi bi trebali sudjelovati članovi dramskog studija, ali više detalja o njoj će izići u dogledno vrijeme.
 
 
Radili ste i u Americi, kako biste usporedili teatar kod nas i u Americi? Koji su sličnosti i razlike između mladih ovdje i u SAD-u?
Amerikanci koji rade u teatru su, iz mog osobnog iskustva, puno kolegijalniji i ne gledaju jedni na druge kao na konkurenciju nego na buduće suradnike. Radna mobilnost je kod njih puno veća jer je ideja ansambla na redovitoj plaći velika rijetkost. Njihovi glumci stalno moraju ići na audicije i boriti se s morem izvrsne konkurencije – koja je svake godine sve mlađa i sve bolja. Ta ‘borba’ uključuje stalni rad na usavršavanju, specijalizaciji (edukatori, glazbeni teatar, akrobati, stručnjaci u scenskoj borbi), napore da se istaknu konzistentno dobrim radom, nagradama i slično. To je pomalo brutalan tempo života, ali njihov svijet teatra je, kao i kod nas, jako mali i svi se međusobno poznaju.
Kod nas, s druge strane, glumci općenito ne ulažu previše pozornosti profesionalnoj nadogradnji i usavršavanju. Veliki broj njih nakon akademija završe u ansamblima kazališnih kuća i pritisak da se proguraju negdje dalje se automatski smanjuje. Neke kuće im čak i zabranjuju da igraju za druge projekte, što smatram velikom pogreškom. Oni trebaju napredovati i svakodnevno peći svoj zanat učeći nove stvari o sebi i svojoj struci. Međutim, našim glumcima je u neku ruku i teže jer je tu puno manje posla u struci i ako se ne dočepaju ekonomske stabilnosti ansambla, teško da mogu preživjeti radeći svoj posao kao ‘slobodnjaci’.
 
Filip Pažin/Pogled.ba