Što se tiče HINE, u BIH se nije obilježila 30-a godišnjica pokolja u Križančevom selu.
Detalji tog zločina, što se tiče Ranka Mravka autora članka i njegove direktorice i nalogodavke Branke Gabrijele Vojvodić, nisu važni za javnost u Hrvatskoj, džaba što se radi o prešućenom zločinu u kojem su snage Armije BIH komadale tijela pobijenih poput zvijeri.
Detalji oko “samoubojstva” Merzuka Aletića u Bugojnu , posljednjeg svjedoka Mlaćinog i Cikotićevog vojnog djelovanja također nisu od primarne važnosti za Ranka Čmarka i njegovu šeficu.
Analiza oko toga jesu li Mlaćo i Cikotić pušteni na Tužiteljstvu BIH na sud, tek nakon što su pobijeni svjedoci, nije po njima potrebna.
Objaviti dopis US ambasadora State Departmentu u kojem se isti, koruptivno zalaže za imunitet CIkotiću, premda mu je jasno da se radi o masovnom zločinu , ne pada im na pamet. Zašt bi hrvatska javnost, posebno Bugojanski Hrvati naseljeni po Hrvatskoj o tome išta znali? Ta takva informacija samo ih može revoltirati da masovno iziđu na izbore u BIH. A to Ranko i Branka ne žele. Niti oni koji im daju apanažu.
No zato se Ranko zadao u dezinformiranje javnosti po pitanju borbe koju vodi Dodik. A koja je po svemu borba i za prava Hrvata u BIH.
Dodikovu borbu protiv nasija sunitskog Ustavnog suda u kojem suniti čine preko 70% prisutnih, i donose odluke prema očekivanja prosaudijskih kolonizatora u OHR-u on kritizira i naziva privatnom borbom. Kao da to nije borba i srpskog i hrvatskog naroda u BIH, još k tome sukladna Daytonu, u kojem izrijekom piše da strani suci imaju napustiti Ustavni sud BIH još nakon prvih održanih izbora. A koji su se održali jako, jako davno. Strani suci međutim još uvijek sjede u tom sudu, a međunarodna zajednica je čak odbila Dodikov prijedlog da se u tom sudu zadrže strani suci ali da ih bira Parlamentarna skupština BIH. Iako su u početku bili oduševljeni idejom, reakcija muslimana dozvala ih je pameti jer su shvatili da bi se ti neki novi stranci birali po načelu stručnosti a ne po načelu političkog džihada koji u BIH provodi OHR, institucija koja je Hrvate skoro pretvorila u manjinu, i davno bi to učinila da nije bilo Dodika, a sada pokušavaju, putem nasilja istog tog Ustavnog suda to uraditi i nad Srbima. Svesti ih na što manje bitan narod u BIH.
Ranko Mravak je sramota hrvatskog državnog proračuna jednako kako je Branka Gabrijela Vojvodić nešto skuplja sramota hrvatskog državnog proračuna.
Ako ih sretnete na cesti bacite im jaje u oko i poručite im da je to od nas.
Evo i teksta Ranka Mravka iliti HINE koji ste vi platili i kakve ćete i dalje plaćati:
Za kraj idile ponovno se pobrinuo čelnik RS-a Milorad Dodik, koji je ispostavio ultimativni zahtjev da novo sjedište prizivnog odjela Suda BiH bude Banja Luka te zatražio donošenje novog zakona o Ustavnom sudu BiH kojim bi se iz njega eliminiralo troje stranih sudaca koje postavlja predsjednik Europskog suda za ljudska prava.
U pozadini tog zahtjeva je pokušaj da nad tim sudom uspostavi političku kontrolu tako što će ga pretvoriti u instituciju u kojoj se odluke donose temeljem etničkih odnosno entitetskih ključeva.
Dodik je istodobno nastavio nemilosrdni verbalni obračun s visokim predstavnikom za BiH Christianom Schmidtom, čiji legitimitet uporno osporava navodeći da ga nije formalno potvrdilo Vijeće sigurnosti UN pa RS nema obvezu s njim surađivati, iako je Schmidt izabran u potpunosti u skladu s predviđenom procedurom.
Zbog nepoštivanja Schmidtovih odluka Dodik je u listopadu “zaradio” optužnicu Tužiteljstva BiH, a u prosincu je zbog toga morao i na optuženičku klupu u Sudu BiH.
Bude li osuđen, prijeti mu šest mjeseci do pet godina zatvora te zabrana obnašanja dužnosti u tijelima vlasti zbog čega on prijeti dodatnom radikalizacijom svog političkog djelovanja. Najavio je da će, bude li osuđen, odmah osnovati nevladinu organizaciju koja će se zalagati za neovisnost RS.