Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nakon završetka Domovinskog rata tj. više od 20 godina izložen je svakodnevno neviđenim metodama pritiska, zastrašivanja, stigmatiziranja, obespravljivanja, osiromašivanja, likvidaciji, političkom progonu i brutalnim premlaćivanjima.
Svakome iole upućenom inteligentnom analitičaru jasno je da se ovdje radi o politici istrebljenja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Bosanski vilajet ili tamni vilajet je najbliže oslikavanje današnjeg položaja Hrvata katolika u Federaciji Bosni i Hercegovini.
Politika Ahdname koju već 20 godina prihvaćaju hrvatski politički dužnosnici u BiH počela je davati konkretne rezultate tj. vapaj obitelji Šantić da se nakon 20 i više godina pronađu posmrtni ostaci generala Vlade Šantića i otkriju njegove ubojice i nalogodavci, brutalno je kažnjen premlaćivanjem od nepoznatih počinitelja njegovog sina Duje Šantića.
Bosanski vilajet je bila Osmanlijska pokrajina u Bosni i Hercegovini koja je imala potvrdu od Mehmeda II osvajača El Fatiha takozvanu Ahdnamu kako će se kršćanima u bosanskom vilajetu dati milost i pravo na život pod uvjetom da poštuju Šerijatske zakone.
Uglavnom ti zakoni su bili:
„Kadija te tuži, kadija ti sudi”.
„Veži konja gdje ti aga kaže”.
„Pognutu glavu sablja ne siječe”.
„Šutnja je zlato”.
Kako je moguće da je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini samo suveren i konstitutivan narod na papiru ali je u praksi potpuno pravno, politički, ekonomski i kulturno obespravljen narod.
Razlog je za ovakav bijedan položaj hrvatskog naroda treba tražiti u izrazito lukavoj i podmukloj i zlonamjernoj strategiji bošnjačkog političkog vodstva, nepojmljivoj politici političkog Zagreba za sudbinu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini koja danas ima sve oblike humanitarnog karaktera a ne stvarnu političku potporu, ali po našem dubokom uvjerenju ipak ponajviše zahvaljujući bezmudom političkom vodstvu koje će u povijesti biti obilježeno kao naraštaj izrazito pohlepnih i nesposobnih političkih jasličara koji zbog svojih osobnih interesa drže cijeli hrvatski narod taocima nepravde i političkog progona.
Nesposobnost političkog vodstva i bezmuda kadrovska politika dovele su do toga da se više ne osjećamo sigurno, da svakodnevno masovno napuštamo svoja stoljetna ognjišta, da pred zakonom nismo jednaki i da nam je najpametnije da šutimo i trpimo.
„Šćućuri se zeko počelo je kolinje” je pučki izraz za olovna vremena kada sila i nasilje uspostavlja pravni poredak i kada niko nije siguran za svoju sigurnost pred naletom zuluma, koje u prijevodu znači duhovno i materijalno tlačenje naroda.
U ovakvoj situaciji bezmudi političari znaju da je narod nezadovoljan ali oni duboko vjeruju da može još dugo da dura i da mu se mogu prodavati velike riječi bez konkretnih dijela.
Isto tako znaju oni dobro da hrvatski narod nije repa bez korijena i da će brzo doći vrijeme kada će narod zašutjeti zato što mu je voda došla do grla, što će biti siguran znak kako je došlo vrijeme kako bezmudi političari moraju ustupiti svoja mjesta onima koji sanjaju obzor pod kojim stoluje sloboda, ponos, dostojanstvo, sigurnost i blagostanje hrvatskog naroda i za te ciljeve su spremni sebe žrtvovati kao što su to radili naši vitezovi u Domovinskom ratu.
Obitelji pokojnog generala Vlade Šantića i obitelji pokojnog Joze Leutara kao i svim drugim obiteljima koji duboko pate zbog svojih najmilijih izražavamo suosjećanje, duboko se preispitujući koliko smo i sami doprinijeli da živimo u društvu gdje nam je upitna fizička sigurnost zbog vapaja za pravdom.
Koordinacija Udruga proizišlih
iz Domovinskog rata HZ-HB
wpDiscuz