SENAD ANTE SAMOSTAN: SDA bilten u obrani fratrizana Mirka cenzurirao bit napada: “Tko je zapovjedio ubojstva fojničkih franjevaca?!”

SDA Bosna, portal koji je Senad prodao Bakiru i Komšiću za ambasadorsku poziciji supruzi Danki u Madridu,

• portal koji ne objavljuje ništa o zločinima džihada 90-ih u BIH, dok o ostalim zločinima trećih vojski sve zna,
• portal  na kojem nećete naći podatak da je Armija BIH prostor pod svojom kontrolom nazivala Prostorom džihada, prostorom koji su etnički čistili čak i od fratara,
• na kojem također nećete naći  podatak da je Alijina vojska dala najveći postotak napadača na WTC,

pred sam Božić se našao pozvanim pisati lekcije Poskoku, nazivajući nas “Čovićevim jurišnicima” te stajući u zaštitu dva otužna katolibanska klerojazavca,Fra Majdančića i kardinala Puljića  nazivajući ih “velikodostojnicima”.

SDA-u oni možda jesu velikodostojnici. Ta primaju ih i časte ih. I njih i najmlađeg člana SDA. Komšića.

No nama nisu. I mi to mislimo i mislit ćemo. Jer imamo pravo na svoje mišljenje.

Ma kolio se to  šerijatu  činilo luksuzno. I kao avantura.

Pročitali smo njihove naputke i kritike.

I došli do zaključka da ih odbacujemo.

Naime:

1. Nama neće SDA šovinisti određivati što ćemo mi misliti o pojedinom katoličkom svećeniku.
2. Pogotovo to neće činiti medijski Nazguli, sluge SDA terorista koji su naše svećenike ubijali.
3. Naša unutarkatolička kritika rada pojedinog svećenika ili svećeničkog reda isključivo je unutarkatolička stvar. Ne tiče vas se. Ako su oni pak vaši, ako ih branite kao dio političke elite, bujrum, neka se onda prozvani dvojac tako i izjasni.
4. Razumijemo da je naš rad na buđenju Hrvata i ukazivanje na činjenicu da pojedini svećenici i dalje po Ahdnami, sramotnoj i izdajničkoj Ahdnami i dalje rade za Istanbul, živcira Erdoganove novinare u gradu u kojem je izbrisan Orhan Pamuk i u kojem se i sada love Gulenovci po ulicama.
5. Mi se ne miješamo u odnose Islamske zajednice i muslimana, odnose paradžemata i džemata. To bi bilo nepristojno.
6. Ne miješajte se u odnose nas, koji smo dio Crkve, s našom Crkvom, niste dio našeg gnjeva i ne trpite posljedice od “rada” našeg otpada od svećenstva.
7. Trpite samo blagodati i mi to razumijemo, no niste katolici, niste dio Crkve i odstupite od crkvenih pitanja.
8. Činjenica , da ste u napadu na naš tekst ispustili ključni razlog napada na Majdandžića – ubojstvo franjevaca u Fojnici od strane Armije BIH , govori u prilog da vi javno štitite zločine Prostora džihada.
9. Činjenica je da niste citirali dio tekst u kojem se pitamo zašto je Alija dva puta pomilovao ubojicu Fra Nikice i Fra Leona. Je li to stoga što je ubojica prijetio da će javno izići s imenom nalogodavca zločina?
10. Činjenica je da je cenzura u BIH ustavom zabranjena i da je povratak prognanih, istraha zločina itd Daytonski imperativ. Činjenica je da ste vi sve to prekršili.
11. Ugošćavanje u samotanu u Fojnici Građanina Komšića, vojnog pripadnika islamističke nevladine organizacije “ABIH” od strane franjevca Mirka,  sramotan je , antihrvatski čin. Politički čin nedostojan franjevačkog djelovanja , borbe za istinu, pravdu i pomirenje.
12. Pri čemu valja naglasiti da dotični Mirko nije kritizirao dotičnog Komšića pa čak niti našao za shodnim upitati ga recimo: “Kako je moguće Komšiću da se u tvoja tri pišljiva mandata, smeće jedno plaćeničko, do danas ne znaju nalogodavci koji su zapovjedili napad na samostan i ubojstvo moje braće” – kako pristoji slobodnomislećem borcu za istinu, franjevcu. Čovjeku. Bratu ubijenih.
13. Naše pravo  na našu permanentnu mržnju prema našim jazavcima s etnički očišćenog prostora, zajamčeno je poveljama o slobodi govora koje se i Prostor džihada obvezao poštivati. Ahdnama nam to pravo ne daje, no europske povelje da.
14. To pravo nama SDA Bosna neće uskraćivati. Uskraćujte ga Majdandžiu i Puljiću. Oni žive po vašim zakonima Ahdname. Oni ljube vaše prste i strepe pred vašom silom. Mi ne.

I hvala što nas čitate. Za testiranje vlastite objektivnosti pokušajte objaviti ovaj tekst o ubojstvu dva BH Građanina. Građanina Nikice i građanina Leona. Znate ono što nikad niste niti ćete i ono što Fra Jazavac Mirko i  Jazavac Puljić nikada ne smiju upitati Komšića. Jazavca Armije BIH. Najrazmetnijeg sina Prostora džihada.Za Božić vam nismo htjeli odgovarati, al da ste nas natjerali na psovku jeste. Pamtimo. Vratit ćemo.

Ubojstvo fratara u samostanu 1993. godine

Kroničar fojničkog samostana fra Miroslav Krajinović Carko ovako je zabilježio ubojstvo gvardijana i župnika fra Nikice Miličevića i vikara i kapelana fra Leona Migića od strane vojnika Armije BiH.

“Žalosni dan. Ubojstvo naše braće u 13.00 h Fra Nikice Miličevića gvardijana i župnika, Fra Leona Migića vikara i kapelana. Pokoj vječni daruj im Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila njima. Počivali u miru Božjem.

Dogodilo se ovako:

U 12.55 h čuo sam neku galamu. Pogledao sam kroz prozor. Vidim četvoricu, trojica u vojničkoj uniformi, četvrti u crnom kaputu.

Jedan tjera pred sobom fra Leona i reče mu: ‘Stoj tude na stepenicama!’, koje vode u samostan. Fra Leon je sišao sa stepenica i stao.

Uto se pojavi fra Nikica. K njemu pristupi vojnik. Udari ga šakom u lice, nogom u mošnje, opsuje mu ustašku majku i potjera ga u samostan.

Ubrzo, čuo se pucanj rafala od kojeg je ubijen fra Nikica, a fra Leon ranjen, i pao pred vratima blagovaonice.

Ubojica je pristupio fra Leonu, udario ga nogom uz riječi: ‘Diži se!’

Kad se podigao, sasuo mu je rafal u zatiljak.

Zadnje riječi fra Leona bile su: ‘Nisam ništa kriv’, a fra Nikice, kad mu je ubojica rekao da će ga ubiti: ‘Ubij!’ Zločinac je izvršio svoj naum.

Fra Nikica je pao među dva krila vrata na hodniku. Nakon zlodjela, povukli su se.

Sve je ovo promatrao časni brat fra Tomislav Tomičić, kojega je držao jedan od razbojnika na stepenicama koje vode na prvi sprat.

U kući tuga, žalost i strah.

Dvije djevojke, Ivona Skoković i Snježana Bošnjak skočile su sa verande i otišle obavijestiti SUP.

Stipo Tuka i Ivo Debeljak skočili sa verande. Stipo se sakrio među drva, a Ivo na štalu.

Ubrzo je stigla vojna policija. Ja sam bio pred muzejom, i otvorio im vrata. Drugi dio vojne policije uletio je u razgovornicu i naredio da svi poliježu i stave ruke za vrat.

Tako ih je zatekla civilna policija i naredila da ustanu. Vojna policija, a i civilna, počeli su pregled po sestarskim prostorijama.

Ja sam pošao za vojnom policijom i došao do vrata, i vidim gvardijana mrtva. Rekao sam:

‘Moj gvardijan ubijen; ovo se nije dogodilo ni za vrijeme Turske.’ Ugledah sestru Krunoslavu, reče mi: ‘Ubili su fra Leona!’

Na dan pogibije braća su slavila svetu misu, pripremili se za propovijed na nedjeljnoj misi, a i za svoje imendane, sv. Nikola Tavelić – fra Nikica slavio, a fra Leon brata Leona ovčicu Božju.

Fra Leon je bio miran. Ovčica Božja.

Ljubio je Boga i sva stvorenja Božja. Najdraže mu je bilo, poslije obavljenih dužnosti, otići u prirodu, često uz pratnju životinja.

Obradovao bi braću donoseći gljiva, voća i čajeva koje bi našao na šetnji.

U grad nije zalazio i tako rijetko i svoje posjećivao.

Fra Nikica je bio razgovorljiv. Dobra srca i svakom je pomagao govoreći: ‘Daju nama, dajmo i mi drugima.’ Za kuću se izvanredno brinuo. Kad bi pošao na duži put, pitao bi: ‘Šta komu treba, nek napiše.’ I zaista bi donio, pa ponešto i tko nije ništa tražio.

Braća su ležala mrtva. Počela saslušanja. Kad su policije otišle, počeo je spremanje braće.

Sestre su pripravile potrebno, a Ivo Mijatović i Alojzije Skoković braću su oprali od krvi, obukli i stavili u mrtvačke sanduke.

Oko 22.00 h braću smo prenijeli u crkvu, pomolili se u tišini, izišli i povukli se u svoje sobe. Kako nam je bilo, teško je izreći. Sama Božja milost krijepila nas.”