Bošnjačkosrpski savez i Jahorinska deklaracija-okretanje leđa EU i rušenje temelja BiH

 

Objava analize Timothy Lessa u visokotiražnom američkom časopisu za vanjsku politiku “Foreign Affairs” izazvala je košmar na bošnjačkoj političkoj sceni. Premda predstavljan kao propali diplomata, čini se kako su neki sarajevski akademici, propali političari i samozvani lijevo građanski blok analizu bivšeg britanskog diplomate shvatili kao najavu nove politike Zapada prema BiH, pa su instiktivno reagirali novim-starim utopističkim inicijativama.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Akademik Muhamed Filipović Tunjo u jednom je tv nastupu tako kazao kako kontroliranom podijelom BiH između Hrvatske i Srbije, kako bi se izbjegao novi ratni sukob, što zagovara Less ne bio ostao prostor za formiranje bošnjačke države, “koja bi bila u punom smislu samostalna, koja bi se razvijala sukladno potrebama svog naroda”.
Drugim riječima ono što bi ostalo nakon podijele BiH između istočnog i zapadnog susjeda bila bi balkanska Palestina, dva teritorijalno nepovezana područja- jedan u trokutu Sarajevo- Zenica- Tuzla i drugi Bihaćka regija.
Bošnjačko- srpski neuspijeli pakt
U istom je inervju Filipović iskazao žaljenje što je Alija Izetbegović u zadnji čas otkazao pakt Bošnjaka s njihovim dželatom Miloševićem, kojeg su dogovorili on i Adil Zulfikarpašić, dok je trajala velikosrpska agresija na Hrvatsku, kako bi se izbjegao napad JNA, koja je bila pod Miloševićevim zapovjedništvom.
Filipović je otkrio kako im je Milošević, za ostanak BiH u tzv krnjoj Jugoslaviji, odnosno Srboslaviji obećao da bi predsjednik BiH, kao srboslavenske federalne jedinice bio Bošnjak, kao i zapovjednik armije, koja bi bila u sastavu JNA, te da bi svi Bošnjaci služili vojni rok u BiH, u toj bošnjačkoj vojnoj sastavnici vojske kojom je i kojom bi upravljao Beograd.
“Taj dogovor je propao zato što je netko iz SDA telefonirao tu večer kada je Adil Zulfikarpašić s Koljevićem pravio dogovor na kojeg je pristao Alija Izetbegović, u kojem je rečeno da SDA ne prihvaća nikakav dogovor sa Srbima. Ne samo taj prijedlog, već nikakav sporazum, kazao je Filipović.
-Alija Izetbegović meni nikada nije želio reći tko je to uradio. Najmanje deset puta sam ga pitao tko je to učinio jer smo mogli proći bez rata u kojem nikakve šanse nismo imali. Nismo imali nikoga tko će nam pomoći ni financijski ni oružjem ni utjecajem, objašnjavao je razloge zagovaranja pakta s Miloševićem Muhamed Flipović.
Bošnjački sporazum s Miloševićem je, kao što je poznato, propao, Miloševićeva JNA napala je BiH, a s njezinim oružjem i oficirima formirana je Vojska Republike Srpske koja je pobila, otjerala u logore, protjerala, s polovice teritorija BiH, desetine tiusća Bošnjaka i Hrvata, da bi u Daytonu bio legaliziran taj zločin ugradnjom Republike Srpske u daytonsko ustavno uređenje BiH, kao jedne od dviju federalnih jedinica. U Srebrenici su srpske snage, prema presudi Haškog suda, pobivši 7000 Bošnjaka počinile genocid, a jedan od preživjelih Srebreničana Emir Suljagić 26 godina kasnije, impresioniran Filipovićevom idejom, zagovara ponovni savez sa Srbima i okretanje leđa Zapadu.
Suljagić oživljava Tunjin plan
-Niti vidim neku Veliku Srbiju, niti vidim da smo mi nešto mnogo dobili od Zapada. Naš put u EU će biti moguć samo ukoliko se samo-palestiniziramo, kazao je Suljagić, očito uvjeren kako je analiza Timothy Lessa nova politika Zapada i uvjet za ulazak BiH u EU.
Suljagić bivši dužnosnik SDP-a, kandidat Komšićevog DF-a za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i jedan od preživjelih Srebreničana, misli da “mi i Srbija trebamo početi voditi računa o sebi i pokušati konačno, nakon što krvarimo četvrt stoljeća nastaviti razgovor koji je prekinuti početkom devedesetih”.
Suljagić se ovom izjavom praktično ponudio kao provoditelj Filipovićevog i Zulfirkarpašićevog plana kojeg je Alija Izetbegović odbio, preko noći se predomislivši.
-Sve drugo smo probali, od pokolja do medijskih ratova, i danas nismo ni sjenka onih zemalja i onih naroda koji smo bili 1990. godine. Jedini jasan dobitnik raspada Jugoslavije je Hrvatska koja pod zastavom članstva u EU i NATO pokušava ostvariti regionalnu hegemoniju, izjavio je Suljagić, kojeg iz Srebrenice nije protjerala hrvatske već srpska hegemonija. I, nakon tih strašnih zločina, Suljagić bi sada samostalnu BiH ili bar bošnjačka područja izručio Srbiji.
Zapravo nije posve jasno zagovara li Suljagić stvaranje neke srpsko-bošnjačke federacije, ili federacije BiH sa Srbijom. No, da nije sam u toj priči o novom srpsko-bošnjačkom paktu, sugerira i jučerašnji sastanak srpskog člana Predsjedništva BiH, trenutno predsjedatelja kolektivnog šefa države Mladena Ivanića i premijera Srbije Aleksandra Vučića koji su u Beogradu ocijenili da su “dobri odnosi između Srba i Bošnjaka od suštinskog značaja za očuvanje mira i stabilnosti u regiji, ali i sveukupni napredak ekonomija zapadnog Balkana”.
Ivanić i Vučić o “srpsko-bošnjačkim odnosima”!
U službenom priopćenju s ovog sastanaka, indikativno je, kako Hrvati nisu ni spomenuti. Ovo je prvi put da se napušta teza kako stabilnost BiH i regije ovisi od stabilnosti u odnosima tri konstitutivna naroda Bošnjaka, Hrvata i Srba, što je slučajno ili ne, nedugo nakon sastanaka Ivanića i Vučića naglasio ruski veleposlanik u BiH Petar Ivacov.
Neobično je i to što se dvojica srpskih čelnika i najviših dužnosnika dviju država Ivanić, predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i premijer Srbije Vučić sastaju u Beogradu kako bi u zajedničkom priopćenju naglasili važnost dobrih odnosa “Bošnjaka i Srba”, a ne, što bi bilo logično, Srbije i Bosne i Hercegovine, ili pak Srbije i Republike Srpske ili Srbije i Srba u BiH, čiji je Ivanić, također predstavnik.
Kako je poznato da u politici ništa nije slučajno, nameće se pitanje je li Ivanić u Beograd išao kao  predstavnik države BiH, predstavnik Srba iz BiH ili, možebitni izaslanik odrenih bošnjačkih političkih krugova, provjeriti što nekadašnji velikosrbin Vučić misli o obnavnjanju srpsko-bošnjačkog pakta, koji bi sada bio i antieuropski i antihrvatski.
Jahorinska deklaracija- podrivanje ustavnih temelja BiH
I dok jedan dio bošnjačke političke scene sanja o novom bošnjačko-srpskom savezu drugi, deklarativno lijevi sanja o građanskoj BiH. SDP, DF i Građanski savez i još 30 neimenovanih intelektualaca usvojili su prije dva dana “Jahorinsku deklaraciju”, kojom se zagovara uspostava građanske države, nasuprot, kako su naveli,  “nacionalističkim konceptima vlasti”. Stara priča s novim plaštom, kojom se u ime spašavanja države Bosne i Hercegovine i europskih vrijednosti zagovara rušenje ustavnih temelja BiH- konstitutivnosti, suverenosti i jednakopravnosti triju naroda i poništavanja europskog modela organiziranja višenacionalnih država, kao federacija, kako je organizirana i sama Europska unija.
Trebala li ponavljati kako primjena načela jedan čovjek-jedan glas, što je suština građanskog koncepta, u višenacionalnoj državi neminovno znači ostvarenje dominacije brojnijeg nad malobrojnijim narodom, odnosno narodima.
Kako “Jahorinska deklaracija” ni u jednoj svojoj rečenici ne spominje narode, a gotovo u svakoj ističe građane, kao nositelje suvereniteta, potpisnike tog dokumenta valja podsjetiti i na netom objavljenu Odluku Ustavnog suda BiH o apelaciji Bože Ljubića u kojoj se, u točki 49., među ostalim navodi: “Ustavni sud ponovo podsjeća na opće načelo demokracije da vlast u državi proistječe iz naroda i pripada narodu. Iz Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da je Ustav Bosne i Hercegovine kao narod označio konstitutivne narode koji zajedno sa Ostalima i građanima Bosne i Hercegovine čine zajednicu državljana…”.
Samo iz ovog citiranog stava Ustavnog suda BiH jasno je kako je “Jahorinska deklaracija” dokument kojim se podriva ustavni poredak BiH, baš kao i  oživljavanje bošnjačkog saveza sa Srbijom, bez pristanka Hrvata. No, nemojte očekivati da će ovakve dokumente i političke poteze Inzko i američka ambasada ocjeniti kao antidaytonsko djelovanje, jer ono što nije drugima, Sarajevu je dopušteno./HMS/