Published On: Sub, stu 28th, 2020

Bošnjaci bi napokon morali znati što žele, ali i što je realno

Nema države na svijetu u kojoj vlada mir ukoliko u njoj nisu riješeni etnički problemi. Uostalom Jugoslavija se zbog toga raspala. Barem bi to trebali znati bošnjački titoisti, njihovi zetovi i zapadni političari.

piše: dr. Luka Marković l  Katolički tjednik

Jedna od najvećih pogrješaka Dragana Čovića u odnosu na Hrvate u BiH jest to da nije shvatio koliko je važno razvijati pluralizam unutar hrvatskoga korpusa, imati ozbiljne i dobronamjerne političke protivnike. Doveo je Hrvate svojom nepromišljenošću u situaciju da im mnogi analitičari danas predbacuju kako se ponašaju po onom neomiljenom principu jedan narod i jedna partija.

Pa ipak to što je on napravio, ne može se usporediti s onim negativnim što čine Bošnjaci kad je riječ o pravima hrvatskoga naroda u BiH. Štoviše, oni su svojim arogantnim i nepromišljenim stavovima gurnuli Hrvate BiH u neželjenom pravcu. No, teško je znati jesu li Bošnjaci svojom antihrvatskom politikom namjerno pomagali Hrvatima, a djelomično i Srbima, da unište pluralizam unutar vlastitoga korpusa u BiH ili je to posljedica njihovih nesnalaženja zbog međusobne podijeljenosti.

Opasna razilaženja kod Bošnjaka

Kontinuiranom pričom o nužnosti građanske države, bez uvažavanja etničkih prava, Bošnjaci su nanijeli najveću štetu narodu kojega predstavljaju. Dok na jednoj strani čine sve kako bi Hrvatima uzeli temeljno pravo jednoga konstitutivnoga naroda – da bira svoje predstavnike, zanemaruju probleme koji postoje unutar bošnjačkoga naroda. A upravo ti problemi mogu biti vrlo opasni po mir u BiH. Prevelika je razlika između onih koji sanjaju Tita i onih odanih Erdoganovoj ideologiji političkoga islama, bolje rečeno njegovoj – da se poslužim razmišljanjem Bakira Izetbegovića – petoj koloni u BiH. Sarkastična izjava novinara političkoga analitičar Srđana Puhala kako su eto Srbi postali glavni igrači i u Sarajevu, nije dobra. Ona vrijeđa muslimane Bošnjake, jer oni, zasigurno, teška srca podnose da u njihovim većinskim gradovima vlast preuzimaju drugi, bez obzira što je riječ o onima koji su ostali u Sarajevu uglavnom zbog obiteljskih razloga ili su se na trenutak udaljili od ideologije SDA. „Bosanskohercegovački patriotizam“ onih koji su ostali u Federaciji zbog obitelji, razlikuje se znatnim dijelom od onoga koji zastupa SDA. Vrijeme je da se istini pogleda u oči. Kao što nije dobro da se sarkastičnim tekstovima prkosi muslimanima Bošnjacima zbog gubitka vlasti u njihovim većinskim gradovima, dok se Srbi istovremeno u svojima ponašaju kao da su već u Srbiji, isto tako nije dobro pokušati nametnuti Hrvatima kao njihove predstavnike one koji su iz obiteljskih razloga postali veći Bošnjaci od muslimana Bošnjaka. Nažalost, upravo ti sanjaju da je moguće od BiH stvoriti malu Jugoslaviju u kojoj će i dalje oni i njihove obitelji živjeti dobro na račun drugih, kao u Titovo vrijeme.

Ideja građanske države ne koristi nikomu

Zapadna politika koja malo zna o problemima u BiH, bolje rečeno koju to i ne zanima, vjeruje da je moguća mala Jugoslavija u BiH. Istina, poraz SDA na lokalnim izborima – stranke koja ne krije da bi u BiH željela malo više islama, po uzoru na Erdogana – zasigurno raduje zapadne političare. Bojim se da bi iz te njihove radosti mogla za narode u BiH doći ponovno ona crna vremena. Zar nas nešto o tome ne uči stanje u Iraku, Afganistanu, Siriji i Jemenu? Najgore što se može dogoditi državama s više etničkih grupa jest pokušaj stvaranja klasične građanske države, jedan čovjek jedan glas. Nema države na svijetu u kojoj vlada mir ukoliko u njoj nisu riješeni etnički problemi. Uostalom Jugoslavija se zbog toga raspala. Barem bi to trebali znati bošnjački titoisti, njihovi zetovi i zapadni političari. Klasična građanska država je uvijek prilika za diktaturu jednoga naroda. A to vodi neminovno u sukobljavanje.

Kad bi se doista i dogodilo, pod pritiskom zapadne politike, da u BiH dođe do stvaranja klasične građanske države, na izborima bi najgore prošle one bošnjačke stranke koje se dive Erdoganu. Dogodio bi se, silom prilika, savez svih protiv njih. A to ne bi bilo dobro. Nitko ne smije biti zakinut, ukoliko se želi postići mir. Poznato je iz povijesti da se iz nezadovoljstva mogu uvijek izroditi neželjene stvari. U tom slučaju ne bi nikome koristila ideja građanske države, jer bi se pretvorila u državu građana opasnih namjera.

Upravo bi to trebao biti razlog za odgovorne Hrvate, Bošnjake i Srbe, uz dužno poštovanje manjina, da se okrenu ozbiljnim razgovorima i mogućim dogovorima, ne gurajući – na nagovor pojedinih neupućenih i nedobronamjernih zapadnih političara – probleme pod tepih.

Prijedlozi beznačajnih političkih kreatura

Tipičan primjer političara koji puno govori o BiH, a da o njoj doista ne zna puno, jest Schwarz-Schilling koji kontinuirano nudi pogrešna rješenja, zaboravljajući da BiH nije Njemačka. Uostalom i u samoj Njemačkoj postoje federalne jedinice koje štite tradiciju, kulturu, kao i osjećaj za ono specifično regionalno, i to s velikim ovlastima na mnogim područjima, od školstva do policije. I, ne daj Bože, da spomenuti gospodin izjavi kako bi te federalne jedinice trebalo dokinuti. Ne bi se dobro proveo. Ili, kako bi tek prošao gospodin Schwar-Schilling kad bi predložio dokidanje etničkih regija u Belgiji ili etničkih županija (kantona) u Švicarskoj?

Nažalost, na prostoru Balkana svaka strana beznačajna politička kreatura može predložiti što hoće. I to bez velikih posljedica, iako među etničke grupe u BiH svojim pristranim izjavama unosi više nereda nego mira.

Nužni su dogovori

Već duže vremena upozoravam na to da je bošnjački nacionalni korpus ideološki podijeljen, te da to znatnim dijelom oblikuje njihov nekorektan i neodgovoran odnos prema Hrvatima u BiH, što ih sprječava da se zajedničkim snagama okrenu protiv velikosrpske ideologije, koja, bez obzira tko dobije izbore, ostaje na velikosrpskoj političkoj crti Beograda. Svi oni koji su se obradovali Dodikovu gubitku gradonačelničke pozicije u Banjoj Luci, trebali bi dobro razmisliti prije nego što počnu širiti optimizam. Uostalom, prema izvještajima medija, budući mladi gradonačelnik Banje Luke jasno pokazuje da među Srbima nema razlike kad su u pitanju snovi o velikoj Srbiji. Dodik je izgubio Banja Luku, a Hrvati i Bošnjaci su u njegovom konkurentu dobili potvrdu da je kod Srba svejedno tko vlada, jer im iz glave ne izlazi opsesija krivih sjećanja kako su Srbi bili uvijek žrtve, te da su imali pravo na osvetu. O tome puno govore izjave mladoga gradonačelnika Banja Luke o Jasenovcu, Srebrenici i srpskim ratnim zločincima.

Reformirani komunisti, njihovi potomci i „otpadnici“ od SDA, koji su promijenili vanjštinu, ali ne i nutrinu, odnijeli su pobjedu gotovo u svim većim bošnjačkim gradovima. Ali to je samo privremena pobjeda koja ne donosi nikakve promijene glede rješavanja nagomilanih problema u BiH. Ono što je BiH trenutno najpotrebnije jest unutarbošnjački dijalog oko uređenja BiH, a zatim iskreni dijalog s Hrvatima i Srbima. Voditi takve dobronamjerne razgovore oko uređenja BiH nije lako, jer zahtijevaju puno mudrosti, tolerancije i razumijevanja za drugoga. Nažalost, u BiH toga nema.

Velikim dijelom su za to krivi visoki predstavnici koji su jednosmjerno tumačili Daytonski sporazum, u nadi da će od BiH stvoriti državu po ukusu njihovih naredbodavaca, državu kakvu ne bi mogli ni u snu predložiti civiliziranim zapadnim društvima u kojima se jako puno pazi na prava etničkih grupa, pa makar bile tako male kao što je njemačka u Belgiji i Luksemburgu. Za ponadati se kako će sve tri konstitutivna naroda shvatiti da im probleme ne može riješiti međunarodna zajednica. Ukoliko to ne shvate, doživjet će BiH teška vremena, čak i tada ako bi NATO stacionirao sto tisuća vojnika. Uostalom, događanja u nekim državama svijeta, unatoč prisutnosti međunarodnih vojnika, ukazuju na to da nema mira tamo gdje se religije ili narodi nisu uspjeli dogovoriti oko temeljnih vrijednosti bez kojih nema suživota./HMS/