BIZNIS MODEL KRVOLOKA Kako zločinci iz ISIS-a financiraju svoje operacije: teroristički šeici zarađuju mjesečno desetke milijuna dolara

ISIL-ovci su svojevrsni teroristički šeici, koji odlično žive prije svega zahvaljujući prodaji nafte, tvrde američki sigurnosni izvori. “Silan novac oni sami zarađuju zahvaljujući nalazištima nafte pod svojom kontrolom, pa im nisu potrebni vanjski financijeri”, tumači dr. Vlado Azinović, sarajevski stručnjak za terorizam i autor nekoliko knjiga na tu temu.
U tome je razlika između ISIL-a i al-Qa’ide, koja se u puno većoj mjeri oslanjala na tajne donacije moćnih financijera. Sada pomoć moćnih mecena ne prelazi pet posto prihoda najveće i najokrutnije svjetske terorističke skupine, procjenjuju poznavatelji.
Na prostoru pod kontrolom ISIL-a vrti se ogromni novac, jer je tu trenutno najunosnije svjetsko tržište za ilegalne trgovce oružjem i drogom, kaže Azinović.

Nafta im nije jedini izvor prihoda. Sarajevski novinar i analitičar Mirnes Kovač tumači kako ISIL funkcionira kao mafijaška kriminalna organizacija, koja se financira otmicama, ratnim plijenom i otkupninama, naravno i ilegalnom trgovinom naftom.
“Svi su u to upetljani, pa i Turska, iako je nedavno krenula u napad protiv njih”, priča Mirnes Kovač . Prema Turskoj su išli kamioni i cisterne s dvostrukim dnom. Tržište im je široko: oni ratuju s Asadom, ali istovremeno mu prodaju naftu, dodaje on. “Kao u ratu u Bosni i Hercegovini, kad su sve strane trgovale. Međusobno su ratovali i trgovali”, kaže Mirnes Kovač.

Američko oružje

Veliki plijen zatekli su ISIL-ovci kad su osvojili velike dijelove Iraka. Dobili su najsuvremenije oružje i vojnu opremu koje je iračka vlada kupila od Amerikanaca. Sve što je poslano u Mosul ostalo je njima, kad su sa 1000 ljudi zauzeli taj irački grad koji je nevoljno branilo 30.000 vojnika iračke regularne vojske, priča Mirnes Kovač. Zna se da su ciljano otimali korumpirane iračke dužnosnike, zahtijevajući masne otkupnine, a milijunski plijen su odnijeli kad su u Mosulu ispraznili sefove tamošnjih banaka.
Trgovina naftom ostaje im ipak kao glavni izvor financiranja. Najviše nafte dobiju iz nalazišta i rafinerija na sjeveru Iraka i Sirije koji su pod njihovom kontrolom, prodaju ih na lokalnom tržištu i razvoze dalje. Kao jedno od najvećih tržišta spominje se Turska.
Vlado Azinović kaže kako se vjerovalo da su početkom godine ISIL-ovci prodajom nafte zarađivali oko tri milijuna dolara dnevno, ali su Amerikanci zračne udare koncentrirali upravo na naftna postrojenja u rukama ekstremista; a nakon toga se procjenjuje kako im je puno toga uništeno pa im je zarada pala ispod jednog milijuna dolara dnevno.
“Ali to su samo procjene”, ograđuje se profesor.
Američka TV mreža NBC nedavno je, pozivajući se na američke obavještajne izvore, objavila da najnovije američke obavještajne analize kažu kako teroristi zarađuju od nafte od 8 do 10 milijuna dolara mjesečno. Prije su obavještajne službe mogle raditi samo grube procjene, ali sada već raspolažu ozbiljnom dokumentacijom, prenosi NBC.
Prije dva mjeseca američke su snage u Siriji ubile Abua Sajafa, financijskog šefa ISIL-a, zarobile njegovu suprugu Um Sajaf. Pritom su zaplijenile dokumente na temelju kojih su američke službe za borbu protiv terorizma zaključile kako najokrutnija teroristička skupina na svijetu financijski i dalje dobro stoji.

Pretjerane procjene

Naftu prodaju posvuda, rekao je jedan američki obavještajac za NBC, u Siriju u Iraku, i to puno intenzivnije nego što su to u Washingtonu očekivali. Neki, pak, tvrde da Amerikanci pretjeruju s procjenama, zanemarujući da se velike količine nafte potroše već na područjima pod kontrolom ISIL-a.
“Prije akcije u kojoj je ubijen Abu Sajaf nismo imali pravu predodžbu koliko novca zarađuju krijumčarenjem nafte. Kružile su razne procjene, ali objektivno nismo znali”, rekao je jedan od američkih obavještajaca za NBC. Sada znaju da je ISIL u jednom mjesecu od nafte zaradio 40 milijuna dolara, što bi na godišnjoj razini doseglo iznos od skoro pola milijarde dolara.
Teroristi ne bi mogli zarađivati novac koji im treba za nastavak svoje krvave djelatnost da ne postoje ljudi spremni trgovati s njima. Početkom ove godine Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo je rezoluciju kojom se poziva na usvajanje sankcija prema pojedinaca i institucija koje trguju naftom s ISIL-om i ograncima al-Qa’ide poput sirijskoga Al Nusra Fronte.
Još tada, u veljači, američke obavještajne strukture bile su uvjerene kako je u zračnim udarima stradao najveći dio naftnih postrojenja koji je završio u rukama ISIL-a, te da nafta više nije njihov glavni izvor prihoda. Ispostavilo se da su pogriješili. UN je pozvao sve svoje članice da zaustave sva vozila koja dolaze s područja pod kontrolom ISIL-a i Al Nusra fronte kako bi zaustavili šverc nafte, stoke, elektronskih uređaja, cigareta i oružja. U izvještaju UN-ove komisije za nadzor djelovanja al-Qa’ide navodi se da ISIL dnevno od nafte zarađuje od 850.000 do 1,65 milijuna dolara, a od otkupnina između 96.000 i 123.000 dolara.
Protuteroristička koalicija posebno se koncentrirala na zaustavljanje krijumčarenja nafte i oružja te prekid lanaca financiranja, praveći pritisak na članice UN-a da prekinu kanale kojima se novac slijeva teroristima.
Za razliku od al-Qa’ide, koja je djelovala kao tajna teroristička skupina, Islamska država drži teritorije pod kontrolom na kojima uspostavlja svoju vlast. To znači da imaju puno veće izdatke nego obična teroristička skupina, jer su dužni financirati makar u minimalnom opsegu skrb o stanovništvu, školstvo i neku razinu socijalne i zdravstvene zaštite, ali istodobno imaju mogućnost ubiranja poreza. Poseban porez plaćaju muslimani, a poseban kršćani.

Kućne rafinerije

Dio prihoda od nafte odvajaju za osiguranje opskrbe električnom energijom, telekomunikacije, opskrbu vodom, hranom i drugom robom. Uspostavili su novu vlast i natjerali zaposlene u lokalnoj administraciji da svakodnevno dolaze na posao i rade, dok su za vrijeme samovlasti ranijih terorističkih skupina sjedili doma i primali plaću od Asadovog režima za potpuni nerad. WeissHassan piše da su ISIL-ovci nametnuli kontrolu cijene i uveli red u preradu nafte, koja se obavljala nerijetko u primitivnim, kućnim radionicama.
Nakon izbijanja rata u Siriji, jeftina nafta oživjela je sirijsku poljoprivredu jer su seljaci sada mogli doći do jeftine nafte za navodnjavanje svojih polja. Prije ISIL-ove kontrole nad istočnom Sirijom, jedno naftno izvorište proizvodilo je oko 30.000 barela na dan, a svaki barel se prodavao za dvije tisuće sirijskih funti, ili oko jedanaest dolara, pišu oni.
Ljudi koji su radili u “kućnim” rafinerijama zarađivali bi dvije stotine lira, ili nešto više od jednog dolara po barelu koji su primitivno preradili, navode autori. Nakon što je ISIL preuzeo vlast, barel nafte postao je jeftiniji jer je cijena nafte fiksirana na oko 30 centi za jednu litru. Također su zabranili preradu nafte u samim naseljima i na rubovima naselja, pa su mnoge obitelji odustale od tog biznisa.
I pored oštrog pada proizvodnje nafte uslijed američkih zračnih udara, krijumčarenje nafte u susjedne zemlje, u Tursku, Jordan i druga područja Sirije i Iraka i dalje čini važan izvor prihoda za ISIL. Njihova snalažljivost u trgovanju naftom impresionirala je mnoge, ali WeissHassan otkrili su da su za njih radili iskusni krijumčari koji su sve tajne crnog tržišta izučili još u eri Sadama Huseina.