Kada netko postane ambasador jedne države, očekuje se da će zastupati njezine službene stavove, promicati diplomatske odnose i suzdržati se od unutarnjih političkih polemika. No, izgleda da Damir Arnaut nije najbolje shvatio svoju ulogu – ili ju je, poput sastojaka u loše skuhanom gulašu, odlučio potpuno pomiješati.
Njegov nedavni napad na zastupnike u Parlamentu BiH zbog glasanja o izmjenama Zakona o financiranju institucija pokazuje potpuni nesporazum o tome što ambasador smije, a što ne smije raditi. Umjesto da se bavi bilateralnim odnosima između BiH i Njemačke – što mu je stvarni posao – Arnaut se postavlja kao politički komentator koji s visine dijeli lekcije o tome tko bi kako trebao glasati u domaćem zakonodavnom tijelu.
AMBASADOR ILI POLITIČKI AKTIVIST?
Diplomati imaju vrlo jasnu zadaću – predstavljati svoju zemlju na međunarodnoj sceni, a ne se petljati u unutarnje zakonodavne procese i etiketirati parlamentarne zastupnike koji donose odluke unutar pravnog poretka BiH. No, Arnaut očito misli da su pravila diplomacije fleksibilna kad treba štititi interese određenih stranih centara moći.
Njegov bijesni istup protiv zastupnika koji su podržali ili bili suzdržani na prijedlog Marinka Čavare, kojim bi se omogućila isplata plaća u gotovini, sugerira da se osjeća više kao politički nadzornik džihad ambasade nego kao predstavnik BiH. Da stvar bude gora, on ne samo da kritizira odluku parlamenta, nego sugerira da bi zbog toga mogli snositi posljedice – od koga točno? Od Trumpove administracije? Koja je jasno najavila da je politika mrkve i batine te miješan je u suverene odluke država prošlost.
DIPLOMATSKA FUNKCIJA ILI UNUTARNJE UPRAVLJANJE?
Arnautov napad na parlamentarne zastupnike nije samo politički neutemeljen – on je ujedno i skandalozan čin diplomatskog uplitanja u unutarnje poslove vlastite zemlje.
Kada bi njemački ambasador u BiH krenuo javno kritizirati Bundestag zbog odluka koje donosi, bio bi odmah povučen iz misije. Kada bi hrvatski ambasador u Sarajevu prozivao zastupnike u Hrvatskom saboru, zvali bi ga nazad u Zagreb na konzultacije.
Ali kada Arnaut, ambasador BiH u Njemačkoj, napadne parlament vlastite države koja ga financira jer odluke ne idu u smjeru koji je njemu politički prihvatljiv – nikome ništa. Tko mu je dao ovlasti da se ponaša kao stranački aktivist umjesto kao diplomat?
TKO GA JE IMENOVAO?
I tu dolazimo do ključnog pitanja – tko je Damira Arnauta poslao u Njemačku i s kojim zadatkom? Njega je na mjesto ambasadora postavio predsjedatelj Predsjedništva BiH Denis Bećirović. Čovjek kojem su puna usta zakona i ustavnog poretka. Pa da te vidimo Denise kako povlačiš Damira. Malo morgen. Neće polumjesec na zvijezdu.
A sada, umjesto da promovira BiH u Europi, Arnaut vodi unutarnje političke bitke, štiteći američke sankcijske liste kao da su mu babovina.
Ne samo da je njegovo ponašanje neprimjereno, nego i postavlja ozbiljna pitanja o suverenitetu BiH i o tome tko zapravo upravlja politikom u zemlji.
Arnaut se očito zaboravio – nije više u opozicijskim klupama gdje se može igrati glasnogovornika stranih interesa, već je u Berlinu, na funkciji koja od njega traži da zastupa BiH kao državu.
Kako od sluge stranaca u Berlinu dobiti domaćeg čovjeka? Pa nikako.
Njegov istup je još jedan u nizu dokaza da je BiH talac nekompetentne, servilne i ideološki obojene diplomacije koja je više zainteresirana za unutarnje političke obračune nego za jačanje međunarodnog položaja zemlje.
Ako Damir Arnaut ne može razlučiti razliku između ambasadorskog mandata i aktivističkog Twitter profila, možda bi bilo najbolje da mu se ubrzano uruči karta u jednom smjeru natrag u Sarajevo.
Je li tako Dino Konakoviću.
Jest Tita mi, rekao bi Dino, da su neka bolja vremena.
/POSKOK/
wpDiscuz
