Nakon vječnog Martina Raguža, bosanskohercegovački političar s najdužim stažom u aktivnoj politici Halid Genjac odlučio je prvi put u svojoj tridesetogodišnjoj političkoj karijeri učiniti konkretan politički potez: Poslao je pismo Europskom parlamentu! Iako se ne čini kao mnogo u trideset godina, za vječnog podizača ruku ovo je značajan iskorak.
_______________piše: Tvrtko Milović, Dnevnik.ba
Kao ni kolega Martin Raguž, ni Halid Genjac se u karijeri nije isticao s velikim izjavama i potezima. Obično je pratio što stranka traži i ponavljao fraze u skladu s politikom. Ipak, pismom Parlamentu EU, Genjac je izbjegao Ragužovu sudbinu da karijeru završi a da ništa bitno ne kaže.
Piši i nadaj se najboljem
Genjac je u pismu Europskom parlamentu učinio jedino što bošnjački političari u ovom trenutku mogu – pisati i žaliti se na nepravdu. Bošnjačka politika, kako sam i ranije pisao, potpuno je nemoćna, i bez europskih (i drugih) saveznika. Ne postoji ozbiljan europski političar koji bi primio nekog bošnjačkog zastupnika i saslušao koji je stav Bošnjaka oko pripremljene rezolucije o Bosni i Hercegovini.
Tako su se Bošnjaci našli u situaciji u kojoj su BH Hrvati proveli dvadeset godina – da pišu pisma i nadaju se najboljem.
Pismo kao pismo, govoreći iz iskustva Hrvata u BiH, neće dati nikakve rezultate. Vjerojatno ga neće pročitati nitko dalje od tajnice.
Ipak, ono što je Halid Genjac napisao, a kasnije potvrdio za jednu bošnjačku televiziju, jeste pozivanje na „katoličku Crkvu u BiH“. U TV intervjuu otišao je i korak dalje: Izjavio je da on i SDA podržavaju prijedlog Biskupske konferencije (očigledno BK smatra katoličkom Crkvom) i njihov prijedlog (pre)ustroja BiH.
Jeftina finta
Pozivanjem na katoličku Crkvu, Genjac pokušava jeftino prodati fintu kako on eto, ne izlazi s prijedlogom bošnjačko-muslimanske zajednice, nego protiv hrvatskih prijedloga upotrebljava – katoličke. Kako tolerantno i multietnično od njega.
No, svojim blagim riječima i nevinim licem pravednika neće nikoga prevariti. Pozivanje na katoličku crkvu višestruko je promašeno.
Prvo, katolička Crkva u BiH nema ni približan utjecaj na hrvatsku politiku u BiH kao što to ima Islamska zajednica na bošnjačku. To što katolička Crkva, u ovom slučaju Biskupska konferencija, nešto predlaže, za hrvatske stranke, posebice HDZ BiH, ne znači ama baš ništa. To je lako dokazati: BK je s prijedlogom izašao 2005. Do danas je HDZ BiH i HNS imao nekoliko ozbiljnih dokumenata koji se tiču ustroja BiH i nijedan od tih dokumenata uopće ne spominje prijedlog BK. Koliko je ozbiljan prijedlog BK, pokazuje i činjenica da ga ne zastupa ni jedna politička stranka Hrvata u BiH! Čak ni one koje nemaju ni jednog vijećnika.
Da zaključimo – prijedlog Biskupske konferencije za Hrvate je toliko loš, da je prihvatljiv jedino za SDA.
I odatle Genjčevo pozivanje na prijedlog BK.
Analiza prijedloga Biskupske konferencije
Iako je sam prijedlog BK do sada nekoliko puta analiziran, za ovu potrebu možemo se malo osvrnuti na njegove osnovne nedostatke:
– Prijedlog podrazumijeva regije koje bi bile određene svim parametrima osim etničkih. U situaciji u kojoj je Hrvata u BiH 15%, to znači da Hrvati ni u jednoj regiji ne bi imali većinu. S druge strane, Bošnjaci bi bili apsolutna većina u tri od pet regija, a Srbi relativna većina u jednoj, te značajan udio u još dvije.
– BK predlaže da regije budu multietnične. Ovo je besmislen zahtjev jer je samo jedna mikroregija u ovom trenutku multietnična – Srednišja Bosna. Ostale regije mogu postati multietnične tek grubim ignoriranjem etničkog kriterija, što je također etnički kriterij sam po sebi. Ukratko – administrativno miješanje monoetničnih regija u multietničku regiju itekako je uzimanje etničkih kriterija u obzir.
– BK predlaže da svaki narod u svakoj regiji ima najmanje 30% vlasti odnosno zastupljenosti. Kako bi ovo Hrvati u praksi ostvarili u banjalučkoj ili sarajevskoj regiji? Hrvata u banjalučkoj regiji, kako god je nacrtamo, neće biti više od 1%. U sarajevskoj, čak i ako bi dijelovi središnje Bosne bili u njoj, Hrvati ne mogu imati više od 5%. U praksi bi opet Hrvate iz ovih regija birali drugi.
Toliko o poslitološkim sposobnostima Biskupa.
Naravno, biskupska konferencija nema nikakav politički legitimitet, pa je slobodna lupati što god želi. Ali, bilo bi moralno (to je ono na što se ljudi iz Crkve stalno pozivaju) da 12 godina nakon što su vidjeli da od prijedloga nema ništa, naprave drugi. Bolji.
Nemogući zahtjevi s konkretnim ciljem
Ono što je glavni problem prijedloga BK jeste činjenica da je on nemoguć teorijski i praktično. Protiv njega je cjelokupan hrvatski i srpski narod. I upravo zato što je nemoguć, podržava ga SDA. Jer zastupanjem nemogućih zahtjeva zadržava se postojeće stanje, koje opet, gle čuda, ide na ruku Bošnjacima u njihovoj dominaciji nad 51 posto BiH.
E da bi se zadržalo postojeće stanje, Genjac je pisao EU parlamentu. U kasnijem medijskom nastupu, naveo je tri sporne točke u nadolazećoj rezoluciji:
1. Hrvatski parlamentarci se stavljaju u funkciju jednostrane i jedne politike u BiH.
2. EU nema nadležnost kada je u pitanju unutarnja struktura države BiH.
3. Europski parlamentarci imaju u vidu EU načela federalizma, a HDZ predlaže etničku federalizaciju.
Kratko ćemo o svakom Genjčevom problemu:
Prvo, hrvatski parlamentarci se i trebaju baviti (samo) hrvatskim problemima. Ako se bošnjački političari bave samo bošnjačkim problemima, onda je logično da se hrvatski bave hrvatskim. Na osnovu čega Genjac i bilo tko smatra da bi se Hrvati trebali baviti „svačijim“ problemima!? Prošlo je vrijeme Stjepana Mesića. To je potrebno shvatiti.
Drugo, EU zaista nema nadležnost nad unutarnjom strukturom BiH. Zbog toga rezolucija neće biti izvršna, odnosno, neće imati nikakve pravne posljedice. Ali, Genjac svjesno zaboravlja da je BiH predala zahtjev za članstvom u tu istu EU. A svako članstvo ima svoje uvjete. Jedan od uvjeta, na užas Halida Genjca, bit će upravo usvajanje načela federalizma, koliko god mu se gadili.
Treće, famozna načela federalizma. Ono što Genjac, SDA i ukupna bošnjačka politika uporno izjednačava jesu termini federalizacija i načela federalizma. To dvoje nije isto. Federacija uopće ne mora uvažavati načela federalizma, jednako kao što se načela federalizma mogu poštivati i u nefederalnim državama. Tu i jeste problem s BiH i FBIH. BiH je de facto konfederalna država, a FBiH je njena federalizirana konfederalna komponenta. Ipak, u FBiH ne važe načela federalizma jer Bošnjaci ne prihvaćaju zagarantirano pravo da Hrvati (kao federalna komponenta FBiH) biraju svoje predstavnika.
Socioekonomskim reformama protiv Bosne i Hercegovine
Tu dolazimo do posljednjeg dijela Genjčevog medijskog istupa. On naime izjavljuje da „HDZ ide predaleko jer želi odrediti tko može birati hrvatskog a tko bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.“
Nečuveno.
Vražji Hrvati bi da biraju svoje predstavnike!? Kako se samo usuđuju to tražiti prije provođenja „socioekonomskih reformi“!??
Bošnjaci možda mogu čekati da se popravi „ekonomsko stanje građana pa da onda razgovaramo o težim političkim pitanjima“, ali Hrvati ne mogu. Stoga, traženje načela federalizma ide dalje. Do tad, od socioekoenomskih reformi nema ništa.
wpDiscuz