Bila sam na misi u Palmotićevoj, na oplakivanju ustaških mučenika

U isusovačkoj Bazilici srca Isusovog u Palmotićevoj ulici u Zagrebu danas je održana misa zadušnica za 35 visokih vojnih djelatnika vojske u NDH. Nekoliko minuta prije početka u 17 sati, većina ljudi već je bila u crkvi. Tek nekolicina ostala je do kraja vani, zajedno s nekoliko novinara, fotoreportera i policajaca. Ušla sam pet minuta prije početka. Crkva je bila više prazna nego puna. Na svakoj klupi sjedilo je nekoliko ljudi, izabrala sam jednu potpuno praznu, u sredini.

Tik prije početka pjesme ušli su muškarac i žena i smjestili se najbliže oltaru što su mogli. Ona je došla spremna, zaogrnuta hrvatskom zastavom. Ostali odjećom, i općenito, nisu odskakali od nekakvog prosjeka. Kao ljudi koje srećeš u tramvaju. Nakon uvodne pjesme zbora, okupljenima je pročitana nakana započetog misnog slavlja.

‘Naši mučenici otpravljeni u smrt’

Onima kojima još nije bilo jasno, tada je uklonjena svaka sumnja. Riječ je o zadušnici za “35 hrvatskih mučenika, visokih časnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske NDH, koji su nakon Bleiburga 7. srpnja 1945., iz zagrebačkog zatvora Nova ves, otpremljeni u Beograd, gdje im je upriličeno suđenje, nakon čega je 18 generala osuđeno na smrt te su pogubljeni 24. rujna 1945. Ostali generali su osuđeni na dugotrajnu robiju te su umrli u zatvorima. Za njihove ostatke se ne zna”, čulo se s oltara.

Govornik je pročitao svih 35 imena vojnika NDH, za koje se održala misa. Crkvena čitanja i molitve išle su relativno brzo. Na misu su došli uglavnom ljudi starije dobi, u tišini su pratili liturgiju i odgovarali molitvom na onim dijelovima na kojima je to bilo potrebno. Nisu se previše obazirali na fotoreportere.

Četiri svećenika na oltaru bili su obučeni u ljubičasto, ruho koje se upotrebljava u pokorničke dane: adventa, korizme, u molitvene i kvatrene dane. Nakon evanđelja po Luki, u kojem se čula pripvijest o dobrom Samaritancu, za govornicu je stupio svećenik Dragan Majić, koji inače služi u Vojnoj kapelaniji u Đakovu, kako sam kasnije saznala.

‘Pomažemo im da zauvijek ostanu upisani kod Boga’

Propovjed je trajala 21 minutu, gotovo polovinu cijele mise. Na početku je rekao kako visokim časnicima vojske NDH svojom molitvom pomažemo da zauvijek ostanu upisani kod Boga, te kako je to najviše što možemo za njih učiniti. “Ne zaboravljamo svoje velikane koji su položili živote na oltar domovine”, rekao je Majić i nastavio kako također žele novim pokoljenjima prenositi istinu da nam se ne dogodi da nam drugi povijest pišu. “Mi na ovim Bogom danim prostorima nismo od jučer”, rekao je i pozvao se na “jednog uglednog znanstvenika”, čije ime nije naveo, koji mu je nedavno rekao kako najstariji europski narod nisu Baski, nego mi, Hrvati.

“Odnosno naši pređi Iliri. Ilir znači slobodan, ovdje 27 tisuća godina”, nastavio je s propovjedi. Zatim se spomenuo stoljeća sedmog i provale Turaka, odnosno kako je od Zemuna i Biograda na Dunavu do mora sezala tadašnja Hrvatska.

“Nakon 900 godina, u jako nezgodno vrijeme fašizma i nacizma ’41. godine, rodi se Nezavisna Država Hrvatska. Ne treba se stidjeti 10. travnja, jer jedno je država svetinja, a drugo je vlada”, poručio je svećenik. Rekao je kako se trebalo otarasiti velikosrpske hegemonije i onda i danas. “Šteta što se nije moglo otarasiti nacizma, odnosno odnosa prema Židovima i drugima”, rekao je i dodao kako “nismo mi nikad osvajali tuđe, iako su nam to željeli natovariti do dana današnjega”.

‘Svi oni koji se drznu suditi žrtvi u službi su sotone’

Ponovio je da je nad hrvatskim narodom vršen genocid, spomenuo je kako je kod Medvednice ubijeno 70-ak tisuća Zagrepčana. “Svi oni koji se drznu suditi žrtvi u službi su sotone, bili oni u Zagrebu ili Den Haagu, svi oni koji zaboravljaju svoj narod, a idu po mišljenje u metropole izdajnici su i krvnici svoga naroda”, poručio je. “Svi oni koji oslobodilačku borbu proglašavaju zločinom, zlotvori su kojih se treba stiditi crna zemlja po kojoj gaze jer su takvi izgubili obraz”.

U tom trenu, već shvaćam da ne mogu popamtiti sve detalje propovjedi i nadam se kako diktafon lovi glas koji odzvanja crkvom sa zvučnika. Okrećem se po crkvi i gledam ljude koji pozorno, spuštenih glava prate govor.

Na dnu crkve, kraj staklenih ulaznih vrata vidim neke azijske turiste. Četvero ih je. Tri žene i muškarac, koji fotografira i snima misu, ništa ne razumiju i smješkaju se. “Nadamo se da će mučenici za svetu domovinu Hrvata, pobijanih a prije kruto mučenih donijeti lovorov vijenac slave s Kristom, u to mi vjerujemo, inače ne bismo bili ovdje. Ni jedna nedužna krv ne smije biti zaboravljena”, čulo se s olatara.

‘Sotonska pera trude se i dan danas da nas zatru’

Zatim je citirao papu Ivana Pavla II. koji je 1971. rekao ako jedan Poljak nije slobodan, njegova Poljska nije slobodna. “A što da mi kažemo, puta 1000, jer toliki još čame, svijet nastoji da nas obdari zaboravom, a za sebe ima drugu logiku. E, nećete sinovi tame!”, nastavio je Majić. Upozorio je da nas i danas nastoje okupirati, oteti nam književnike i umjetnike iz BiH, Boke i Dubrovnika. “Sve trpaju u deset vekova srpske književnosti, dok Zagreb stidljivo šuti, šute ne HAZ-ovci nego JAZ-ovci, to je još JAZU, ne HAZU”, objasnio je. “Agresor da sudi žrtvi, pa to nema nigdje na svijetu”, poručio je.

Hrvatske generale nazvao je potomcima Zrinskih i Frankopana. “Sotonska pera trude se i dan danas da nas zatru, zar da šutimo, imali smo tolike velikane kao malo koji narod”, rekao je svećenik. “Vjerujemo braćo i sestre da će kosti satrvene procvasti, one ne mogu govoriti, ali ja moram govoriti, inače će kamenje progovoriti, ako ja zašutim”, kazao je.

Zatim se osvrnuo na pročitano evanđelje i rekao kako je svaki čovjek njegov bližnji, njegov brat. Spomenuo je da to što se događa s nama užas, a 20 godina smo u takozvanoj slobodi. Rekao je da patimo jer nismo napravili lustraciju.

‘Da procvjetaju kosti satrvene, da uskrsnu u istini’

Na kraju se zahvalio svima što su došli na ovaj spomen od 71 godine, da se suprostave zaboravu. “I sad sam čuo prije tri sata od sprskog patrijarha, svi se logori u ovih 10-15 godina moraju zaboraviti, a od Jasenovca se stvara i puta 50, da se Hrvatski narod drži u ropstvu”, rekao je. “Idi i čini milosrđe u godini milosrđa, idi svojoj braći da procvjetaju kosti satrvene da uskrsnu u istini i pravdi i da u ljubavi Božjoj vječno da ostanu, pokoj vječni daruj im Gospodine”, završio je propovjed. Misni obred zatim je nastavljen uobičajenim tokom. Osim azijskog turista, fotoreportera, organizatori su imali svog fotografa.


“Gospodine slavili smo otajstvo tvoga milosrđa za našu pokojnu poubijenu braću, molimo te da žrtva tvoje Crkve, okupljene u velikom broju bude na spasenje”, završena je misa. Svećenik se zahvalio i crkvenom zboru na pjevanju. Kada je misa završila, nekolicina ljudi, iz prednjeg dijela zapljeskala je svećeniku.

Prije nego je većina ljudi izašla iz crkve, četvoro policajaca rasporedilo se, po dvoje je stalo ispred jednog kraja crkve. Nakon izlaska iz crkve dio ljudi se zadržao na pločniku u Palmotićevoj. Neki su se fotografirali zaogrnuti šalovima sa šahovnicama. Zainteresirani su dobili pozivnice za sutrašnji spomen-pohod Marka Hranilovića i Mariju Soldina, umrle 25. rujna 1931.