Hrvati su narod koji od kukavica producira velikane, od izdajnika “osnivače hrvatske države” . Kukavičluk Bana Ivana Mažuranića s kraja 19 stoljeća u doba ustanka Hrvata i Srba u Hercegovini kada je dotični podvio rep i poslušao naređenje cara bečkog da ne smije pomagati svoj narod u BIH ( Mažuranić je smatrao Hrvate i Srbe jednim narodom), dakle tema tog kukavičluka strogo je zabranjena u Zavisnoj Pokrajini Austrijskoj (u šali zvanoj kao RH).
Da nije bio kukavica i da je bio odvažan ne bi došlo do Pavelića, taj jadnik ne bi imao šansu isporučuti narod i zemlju Talijanima i Njemcima jer jednostavno ne bi došlo do WWII kao ni do Prvog Svjetskog rata. Povijest Europe išla bi kudikamo drugačije da jedan od najvećih hrvatskih pizduna, iliti u Pereciji “velikan” se nikad nije rodio.
Što uostalom znače sve njegove pjesme i epovi o junaštvu? Što znače njegova zalaganja u Ilirskom pokretu i što znači sve što je pisao i stvarao kada u ključnom trenutku njegovog života na vapaj Don Ivana Musića, najvećeg Hrvata naše moderrne povijesti, da se Hrvati objedine u ustanku protiv Osmanlija, ova crvotočina od čovjeka, ovo nešto što se banom prozvalo nije imalo hrabrosti ni toplu dekicu ustanicima poslati.
Evo kako bi izgledala danas Europa da Ban Mažuranić nije bio Mate Granić Plenković svog vremena.
Alternativni Scenarij koji je Mažuranić ubio
Početak Pobune
Godina je 1875. Ivan Mažuranić, ban Hrvatske, odlučuje se na hrabri potez i poziva Hrvate na pomoć Hercegovcima u njihovom ustanku protiv Osmanlija. Njegov poziv odjekuje cijelom Hrvatskom, a podrška dolazi ne samo od Hrvata i Srba iz Hrvatske već i od Čeha, Slovaka i Ukrajinaca unutar Habsburške Monarhije. Ovaj neočekivani savez izaziva bijes Beča, koji ubrzo objavljuje rat Zagrebu.
Međunarodni Odjek
Rusija, već uključena u balkanske sukobe, vidi priliku za širenje svog utjecaja i odlučuje se uključiti u rat na strani slavenskih naroda. Crnogorci, Srbi i Hrvati Hercegovine oduševljeni su ovim razvojem događaja i masovno se mobiliziraju. Ustanak prerasta u opći rat za slobodu slavenskih naroda protiv Austro-Ugarske Monarhije i Osmanlijskog Carstva.
Rat i Savezništva
Bitke bjesne diljem Balkana i srednje Europe. Saveznici, pod vodstvom Mažuranića i uz podršku ruskih trupa, bilježe pobjede protiv osmanskih i austrougarskih snaga. Inspirirani primjerom južnoslavenskih naroda, Česi i Slovaci dižu ustanak u svojim zemljama, tražeći neovisnost od Habsburške Monarhije. Monarhija se dakle raspada znatno ranije. Skupa s Osmanskim carstvom nestaje sa zemlje a Mažuranić uz druge junake ostaje upisan u svijetlu povijest Europe.
Osnivanje Federacije Slavenskih Zemalja
Nakon godina krvavih borbi, 1878. godine dolazi do odlučujuće bitke u kojoj su austrougarske i osmanske snage poražene. Na krilima ove pobjede, predstavnici slavenskih naroda okupljaju se na velikom saboru u Zagrebu, gdje proglašavaju Federaciju Slavenskih Zemalja. Ova nova država uključuje teritorije Slovenije, Poljske Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Češke, Slovačke, Bugarske i Ukrajine.
Kraljica i Vojvode
Za svoju prvu kraljicu, Federacija imenuje Žanu Merkus, hrabru plemkinju koja je postala simbolom borbe za slobodu i majkom Južnih Slavena. Na krunjenju prisustvuje i Giuseppe Garibaldi, talijanski revolucionar koji je pružio podršku slavenskim ustanicima.
Mihajlo Ljubibratić postaje vojvoda pravoslavnih vojvodstava, preuzimajući odgovornost za obranu i upravu pravoslavnih zemalja unutar Federacije. Ivan Musić, heroj Hercegovačkog ustanka, imenovan je vojvodom katoličkih vojvodstava, preuzevši vodstvo nad katoličkim zemljama.
Osim slavenskih jezika, u čast prve kraljice Žane Merkus, nizozemski jezik postaje jedan od službenih jezika Federacije Slavenskih Zemalja i jedini službeni jezik na dvoru. Svi slavenski narodi s užitkom ga uče.
Time se odaje počast naslijeđu naše kraljjice Osloboditeljice po Kristu (žrtvovala ideju gradnje crkva Krsitu Kralju u Jeruzalemu da bi novac uložila u svom zavjetu Bogu u slobodu naših naroda) i simbolički se povezuje različite narode u jedinstvenu i multikulturalnu državu.
Razaranje Beča
Nakon pobjede, slavenski saveznici odlučuju se na radikalan potez. Beč, simbol Habsburške dominacije, potpuno je razoren. Stanovništvo je raseljeno u druge gradove, a svaki kamen u Beču pretvoren je u prah. Prah je željeznicom prevezen do Jadranskog, Baltičkog i Crnog mora i tamo ispušten. Ovim činom, slavenski narodi žele osigurati da simbol austrougarske moći više nikada ne dominira nad njima.
Federacija Slavenskih Zemalja ubrzo postaje moćna politička i vojna sila u Europi, promovirajući ideje slobode, jednakosti i bratstva među slavenskim narodima. Savez s Rusijom dodatno osnažuje Federaciju, dok se nova država uspješno integrira u međunarodnu zajednicu. FSZ kasnije će osnovati i Europosku Uniju i NATO savez. FSZ bit će prva članica NATO saveza koja će tražiti isključenje SAD-a iz ove unije, zbog zloporabe saveza i korištenja članica za svoj imperijalne ratove. FSZ prva će priznati neovisni Teksas i Californiju.
Pravilna odluka Ivana Mažuranića da podrži Hercegovački ustanak i poveže slavenske narode mogla je dramatično promijeniti povijesni tijek događaja. Slabljenje Austro-Ugarske Monarhije i stvaranje Federacije Slavenskih Zemalja spriječilo bi izbijanje Prvog svjetskog rata, a time i Drugog svjetskog rata. Posljedice toga bile bi izbjegavanje užasa Holokausta i Srebrenice, jer bi slavenski narodi bili ujedinjeni u snažnoj i stabilnoj federaciji.
Ovaj alternativni scenarij prikazuje koliki je kukavica zapravo bio Ivan Mažuranić. Ujedno dokazuje da su današnje generacije Hrvata i hrvatske elite prosto debili i sljednici ideologije kukavičluka.
Elita po mjeri Mate Granića Planinca i njegovog posinka Andreja Granića Planinca.