Sve ima početak i kraj, pa tako i život, za koji kažu da završava u onoj crtici uz ime i prezime na nadgrobnoj ploči koja je ostala kao svjedočanstvo da je nekada, u takvom i takvom okruženju, živio izvjesni Ilija. , Alija , Mate.
Svatko može za života biti za nešto kriv, ali kome i za što može biti kriv onaj koji u ovoj zemlji počiva ispod nišana? Kome? Nažalost, to pitanje sve češće postavljaju oni čiji preci i najmiliji leže na pravoslavnim i katoličkim grobljima, kao i grobovima širom Bosne i Hercegovine. No, sve govori da je skrnavljenje vječnih kuća s križevima iznad njih, te srpskim imenima i prezimenima na spomenicima, daleko češće na području današnje FBiH.
Vjerski objekti su simboli pojedine crkve ili vjerske zajednice, a svaki napad može se shvatiti kao napad na cijelu zajednicu.
O napadima pojedinaca ili grupa u BiH na mezarja onih koji nisu iste vjere kao napadači svjedoče podaci koje vode pojedine organizacije, ali izvještaji stižu i u Međureligijsko vijeće od kojih događaja ove vrste. iz lokalnih zajednica u Republici Srpskoj i FBiH najoštrije su osuđeni. Iz koje su stizale slike oskrnavljenih crkava, džamija, spomenika i riječi koje ne vode miru i suživotu među narodima pod ovim djelićem neba na brdovitom Balkanu.
Ne poričući da je skrnavljenja bilo na sve tri strane, sugovornici “Glasa” ipak ističu kako podaci nedvosmisleno pokazuju da su pravoslavna groblja u FBiH daleko češća meta ogorčenih i pojedinaca koji i ne znaju što su. u odnosu na zabilježene primjere ove vrste u Republici Srpskoj.
Istrgnuti križevi
Odbor za zaštitu prava Srba u FBiH već duže vrijeme upozorava da su prava Srba u FBiH daleko manja od prava pripadnika druga dva konstitutivna naroda u BiH na području Republiku Srpsku. Još ljetos su na adrese ključnih institucija na razini BiH i veleposlanstava zemalja iza Daytonskog mirovnog sporazuma uputili dopis, odnosno otvoreno pismo i taksativno nabrojali neke od nemilih događaja koji su, kako ističu, , svjedoče o životu i odnosu prema Srbima u Federaciji.
U FBiH postoji oko 1.100 lokacija s pravoslavnim grobljima. Prema podacima Odbora, Srbi koji za pravoslavne praznike posećuju groblja svake godine budu neprijatno iznenađeni, jer su spomenici redovna meta nasilnika. Podaci govore da se u FBiH u prosjeku, najmanje jednom mjesečno, skrnave objekti i pravoslavna groblja.
Oskrnavljeno pravoslavno groblje Karaula kod Kaknja
Pravoslavni spomenici već su srušeni, između ostalog, u naseljima kod Zenice, Kaknja, Lukavca, Vakufa, Bihaća, Gračanice, Živinice, Kalesije, Kladnja, Tuzle, Maglaja, Banovića, Olova, Tešnja, Travnika, Hadžića, Ilijaša i Busovače, Sarajevo, Mostar, Livno, te iz Odbora čvrsto stoje iza tvrdnje da nema općine u Federaciji u kojoj nisu rušeni pravoslavni spomenici. Također, pozivaju se svi koji ne vjeruju u ove navode da sve provjere putem federalnog MUP-a i kantonalnih ministarstava unutarnjih poslova.
Počinitelji vjerskih i nacionalno motiviranih zločina, s druge strane, gotovo se nikad ne pronalaze.
– Veliki broj napada na pravoslavna groblja nije dio maloljetničke delikvencije, već općeg ambijenta u kojem se pravoslavlje postavlja kao protivnik drugih vjera, pa samim tim i drugi narodi imaju negativan stav prema pravoslavlju, što utječe i na javno mnijenje u FBiH – stoji u otvorenom pismu UO.
U masi nemilih scena i godinama nakon što se dogodilo, ostalo je skrnavljenje mezarja u Trnovcu u Tuzli, gdje su 24 križa skinuta s postolja i okrenuta naopačke, a tri stara kamena križa prevrnuta su na zemlju. Zgroženi viđenim, vjernici i predstavnici Eparhije kazali su tada da je to samo jedan od 50 napada na imovinu i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve na području grada od 2001. do 2008. godine, a jedan od napada bio je na Veliki petak.
Posljednji u nizu napada na pravoslavne svetinje, za koje se saznalo, dogodio se prije nekoliko dana u mjestu Plamenice na području Ključa. Na srpskom groblju srušeno je šest nadgrobnih spomenika.
Naime, na groblju je pokopano 96 osoba. Svi spomenici su uništeni u ratu. Početkom 2000-ih pojavila se prva ideja o obnovi, ali je zaustavljena upravo zbog straha od skrnavljenja. Postavljen je samo jedan spomenik 2003. i ništa više do 2019. Te godine su se okupili, počeli čistiti groblje, 16 spomenika je obnovljeno, da bi ih šest opet srušili.
Polomljeni spomenici i iščupani križevi na sarajevskom pravoslavnom groblju u Briješću
Ključki paroh Nemanja Rosić rekao je za “Glas” da u nekome uvijek vreba zlo i nezadovoljstvo, koje u svakom trenutku može prerasti u nešto više.
– Ne treba tim očima gledati u prošlost. Većina Ključana je poginula i ne možemo ispričati samo jednu priču. Ljudi su koliko-toliko kulturni i među njima nema ljutnje. To su pojedinci u pitanju, kao što je ovaj koji je to gore razbio. Tko zna što je u njemu bilo – rekao je Rosić i naglasio da ljudi koji žive na tom području i bore se za život kako znaju i umiju, moraju graditi bolja prava, međuljudske odnose i suživot.
– I nakon ovoga nastavljamo dalje, u nadi da će lokalne vlasti početi drugačije gledati na ove slike – zaključio je.
Skrnavljenje tog groblja među prvima je objelodanio predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH Đorđe Radanović. Podsjetivši na brojku od oko 1.100 pravoslavnih grobalja u Federaciji, istaknuo je kako podaci pokazuju da je više od polovice “bilo u problemima” – od rušenja nadgrobnih spomenika i kapija do farbanja ulaza.
– To je ozbiljna pojava. Ne može se oteti dojmu da je sve osmišljeno. Ako svaki mjesec stignu vijesti da je neko groblje oštećeno, to aludira na to da ili nema dovoljno policijskih aktivnosti ili jednostavno imamo situaciju da neki ljudi to smatraju normalnim i neće za to odgovarati. Ono što se dogodilo u Ključu jedan je u nizu nemilih događaja. Svako groblje, bez obzira čije, mora biti zaštićeno – kazao je Radanović za “Glas”.
Situaciju dodatno otežava činjenica da se za najveći broj šteta zna tek kada njihovi potomci dođu položiti vijence, cvijeće i zapaliti svijeće.
– Koliko je samo slučajeva jednog ili dva srušena spomenika koje nitko niti ne prijavi. Neki i zato što si ne žele stvarati dodatni problem, već idu linijom manjeg otpora. Nepobitna je činjenica da je na ovaj broj prijavljenih napada na groblja najmanje tri puta više neprijavljenih – zaključio je.
Što ti je u glavi
Prema riječima sociologa Slobodana Nagradića, odgovori na ove i slične fenomene su teški, komplicirani i bolno neugodni.
– Čini se da su u pravu oni filozofi i antropolozi koji tvrde da je čovjek po prirodi zao. Ako je tako, lakše je objasniti zašto je toliko zla na tim nevinim i nemoćnim spomenicima pokojnika. Teško mi je objasniti što je to u ljudskoj prirodi, u prirodi našeg čovjeka s Balkana, iz BiH, ma koje on nacije i ma koje vjere bio, da nalazi poriv, motiv i nadahnuće da uništava. spomenici koji su posljednji znak ili simbol postojanja onih koji pod njima leže. Dok postoji spomenik, postoji i sjećanje, trag da su neki ljudi tu bili – kazao je Nagradić za “Glas”.
No, kako kaže, u posljednjih tridesetak godina uništeno je više spomenika nego u prethodnih nekoliko stoljeća.
– Iz ovoga se jedino može zaključiti da civilizacija ima nazadovanje, odnosno da ljudi modernog doba imaju toliki poriv za uništavanjem spomenika i drugih materijalnih dobara za neke gotovo iracionalne potrebe i stvari – ocijenio je Nagradić, dodavši da su “navike” onih koji koji su već rušili ili imaju namjeru, mogu rezati zakone koji definiraju odgovornost za groblja i daleko veće sankcije za počinitelje.
– Rušenje nadgrobnih spomenika, bez obzira na vjeru i nacionalnost onoga koji ispod njih leži, mora se strože kažnjavati. Iskustva pokazuju da se groblja skrnave u oba entiteta, ali u zadnje vrijeme ima više slučajeva u FBiH, a posebno zabrinjava činjenica da počinitelji nisu niti otkriveni, što znači da nadležni organi ne ulažu dovoljno napora da to učine ili ako se otkriju, njihova se obrada otegla unedogled. Uglavnom sve završi bez osude i, što se kaže, “puj pike” ne vrijedi. To, s druge strane, samo stimuliše druge da krenu istim stopama, odnosno da osveštaju ili ispravljaju krivulje Drine na nadgrobnim spomenicima kada već ne mogu nad živima – rekao je Nagradić, koji je godinama bio na čelu Republičkog zavoda za zaštite kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa, te član nadležnih povjerenstava BiH iz tog sektora,
Prema popisu iz 1991. godine, na području današnje FBiH živjelo je 542.879 Srba. Prvi poslijeratni popis, 2013. godine, pokazao je da ih je bilo samo 56.550. To je navedeno iu otvorenom pismu koje je Odbor za zaštitu prava Srba uputio vlastima u BiH i veleposlanstvima. Saznali su i da su Srbi većinski narod na 32,2 posto FBiH, točnije 8.408,07 četvornih kilometara. Srpska većina bila je u 785 naseljenih mjesta, a osim toga u još 620 činili su između 20 i 40 posto stanovništva.
Svetište kraj Neretve
U moru napada na vjerske objekte, kraj prošle godine obilježila je vijest da je katedrala Presvetog Trojstva u Mostaru opljačkana i devastirana. No, nakon vandalskog čina, kada su oštećeni kablovi, a Katedrala ostala u mraku, uz pomoć humanista i dobročinitelja ponovno je zasjala u svom punom sjaju. Mrak su zamijenila svjetla koja krase ovu bogomolju koja je uz Stari most jedan od zaštitnih znakova grada na Neretvi.
wpDiscuz
