Prijedlog Wolfganga Petritscha, najpoznatijeg pljačkaša banaka među kršiteljima međunarodnog prava u Bosni i Hercegovini, da se organizira “novi Dayton” zaintrigirao je mnoge lobiste koji lobiraju za unitarnu BIH ali i otvorio (stare) dileme. Lobist unitarnih stranaka iz BIH Daniel Serwer, u slobodno vrijeme predavač na na John Hopkins sveučilištu u Washingtonu i nekadašnji Clintonov izaslanik za Federaciju BiH, ne vidi svrhu u sazivanju regionalne konferencije.
– Čime bi se ona bavila? Šta je to što bi Europljani stavili na stol kako bi skup uspio? Ima li Europska unija nešto novo za Balkan što do sada nije probala? – pita se on.
Riješena Makedonija
Nakon rješavanja pitanja Makedonije, za Serwera su na redu Kosovo i Srbija. Miješanje u to Bosnu i Hercegovinu bi samo vodilo podjelama, što se ne smije dopustiti.
– Bosna i Hercegovina će biti posljednja u slagalici. I to je zato što su Bosanci propustili sve prilike, pružene kroz ogromne resurse, koji su im bili stavljeni na raspolaganje nakon rata – zaključuje Serwer.
Sličnog je stava i Alexandra Štiglmayer ispred Inicijative za evropsku stabilnost (ESI). Balkanski Dayton njoj ne izgleda ni kao dobra pa ni kao realistična ideja, jer ne postoje ni volja ni spremnost u međunarodnoj zajednici za takvo nešto, a još manje za provođenje dogovorenog.
Dodaje i da lideri problematičnih država, kao što su BiH, Kosovo i Srbija, nisu u stanju sami riješiti probleme, konferencija bi bila traženje kompromisa i ustupaka među njima.
– Tko je taj tko bi osigurao da se sporazumi provedu i kako? Vrijeme slanja trupa, međunarodnih policajaca, sankcija i moćnih visokih predstavnika je prošlo. Tko garantira da će se lideri na nekoj međunarodnoj konferenciji dogovoriti o stvarima o kojima sami ne mogu da se dogovore? – kaže Štiglmajer.
Iluzorno i opasno
Ona, međutim, ističe da se međunarodna zajednica, prvenstveno Europska unija, mora više angažirati na Balkanu kroz izradu plana aktivnosti i zagovaranje mjera koje vode prema članstvu u Uniju. Štiglmajer ističe i da su priče o razmjenama teritorija i novim granicama na Balkanu ne samo iluzorne nego i opasne.
– Đavo je uvijek u detaljima. Ne mislim da su ni Tachi ni Vučić, a o parlamentima te dvije države i ne govorimo, u stanju postići dogovor o granicama. Čak ako bi se to čudo dogodilo, ono bi postavilo vrlo opasan presedan. Otvorila bi se vrata za beskrajne rasprave o tome zašto, onda, entitet Republika Srpska ne može biti nezavisna, zašto se Albanci ne mogu ujediniti u jednu državu…
Ima onih koji tvrde da nema i ne smije biti opasnog presedana u takvim pričama i dogovorima. Ali, takve su priče nonsens, jer bi sve to imalo ogroman utjecaj i destabiliziralo bi ne samo vaš region – upozorava Štiglmajer.
Ona naglašava i da su dosadašnje priče o ovoj temi već imale negativan utjecaj.
– Jasno je da Sjedinjene Američke Države podržavaju tu ideju, kao i neki službenici EU. Ima i europskih vlada koje su stava: “Hajmo vidjeti šta će nam to Kosovo i Srbija ponuditi.”
Ako je pred njima potpuni sporazum, kojim se rješavaju svi problemi, uključujući i priznanje Kosova, oni bi bili spremni to prihvatiti.
Ali, ponavljam, to se, vjerovatno, neće dogoditi. S druge strane, postoji određeni broj europskih država koje su sa punim pravom zabrinute za posljedice dogovora, kojim se crtaju nove granice, i to ne samo na Balkanu – zaključuje Štiglmajer.
Proširenje EU bit će na još većem udaru
Osvrćući se na izbore za Europski parlament u svibnju ove godine i na sastav nove Europske komisije nakon toga, Štiglmajer kaže da ne očekuje da u tom tijelu budu samo predstavnici (krajnje) desnice.
– Mnogo je tu opcija. Predsjednik Europske komisije bira se prije komesara. On može utjecati, pa i odbiti neke od kandidata.
Onda, svi kandidati za člana Europske komisije moraju doći na saslušanje pred Europski parlament. Moguće je, kao što se to događalo ranije, da neki od njih budu odbijeni. Dakle, vidjet ćemo – kaže Štiglmajer.
Ona dijeli Petritschevu zabrinutost zbog sastava Europske komisije, koja će biti skeptičnija prema ideji EU.
– Bojim se da će oni nastojati oslabiti institucije EU i prenositi više ovlasti na države članice. Što se tiče proširenja, i tu se bojim da će proces biti dalje oslabljen. On je već u takvom stanju da se mora poboljšavati i jačati, a ne slabiti – kaže ona.