Ni na čemu BIH kao društvo i država ne bi mogla profitirati u budućnost kao na činjenici da postaje siroče europe. Politička i ekonomska crna rupa. Mjesto gdje odlaze samo avanturisti i politički čudaci u misije. A od investitora nitko.
Naime bez obzira što BIH ne vodi računa o samoj sebi, i činjenici da je ekonomska bomba već postavljena na odbrojavanje, to ne znači da na to ne misli neki sistem koji ne želi tu bombu u susjedstvu.
Scenarij prema kojem BIH postaje starački dom, sa porastom nacionalizma uz dnevnu ekonomsku propast Zapad će teško moći gledati. Takvo društvo bio bi izvrstan pogon za rast radikalnih ideja, izvoz ogorčenih u Europu. Euoropi to ne treba a BIH je isuviše mala zemlja, i isuviše jeftina ekonomija da ju Europa ne bi mogla naprosto anektirati i postaviti u red.
Za samo par milijardi Eura, BIH bi mogla postati europski raj. Uvjet da se to dogodi jest da potpuno propadne, i kao društvo i kao država. Budući da naši političari to rade sjajno, gurajući zemlju u propast upravo bi njen bankrot, i ekonoski i društveni i politički mogao postati njen najjači adut a ideja Dejana Jovića, profesora sa Sveučilišta u Zagrebu mogla bi zaživjeti. Ovaj put ne kao utopija.
U slučaju bankrota BIH, i potpunog sloma sistema Brisel bi intervenirao. Svaka zemlja EU uzela bi pod svoj nadzor nekoliko BIH općina i odgovarala bi za njihov napredak. Ukratko BIH bi na taj način postala privremeni EU prostor bez suvereniteta, odnosno osnovni i jeidni suveren bio bi Brisel. Zemlja bi bila kooptirana u EU no uposlenici državnih institucija ostali bi bez posla. Prostor nekih 50 godina ne bi imao izbore, niti politički život a sva vlast bila bi u rukama europskih zemalja koje bi u tih 50 godina, uz malo ulaganja, imale zadatak podići standard u BIH na 50% standarda EU.
Na taj način BIH društvo bi se podijelilo u dvije grupe. Obične građane BIH koji bi to pozdravili i političke elite koje bi bile protiv tog.
Posljedica takve odluke mogla bi biti prosvjedi političara na ulicama, i povratak tisuća građana u BIH.
Zamislimo općinu Tešanj pod norveškom upravom, Široki pod Švedskom, Bihać pod Britancima a Trebinje pod Talijanima?
Nema izbora. nema FTV-a. Nema demagogije. Nema Envera Kazaza, nema SDA/SDP/HDZ/SNSD. Nema ničeg. Nema suočavanja s demagogijama. Samo rad, red, disciplina, i progres.
Što kažete?
poslao čitatelj l poskok.info