Možemo li zamisliti sljedeći narativ.
U Sarajevu pretučene dvije djevojke koje su se izjasnile kao pripadnice LGTB populacije. Pretučene su samo zato jer su LGTB.
Da su danas u Sarajevu pretučene dvije djevojke samo zato jes su se izjasnile kao Hrvatice, to vjerojatno ne bi bila niti vijest.
Zamislimo ovakve naslove iz BIH:
Izborni zakon u BIH, odluku Ustavnog suda, SDA kao i ostale bošnjačke stranke odbijaju provesti jer ne žele da konstitutivna LGTB zajednica ima pravo da sama bira svoje predstavnike.
Građanski savez, pravo LGTB naroda koji LGTB narod želi crpiti jer im Ustav to jamči nazivaju rasizmom, smatraju da LGTB manjina želi vladati nad Bošnjacima, da ih želi ograditi žicom.
Predsjednik LGTB zajednice u BIH Dragan Čović kazao je da neće u vlast u FBIH dok se u Izborni zakon ne uvede pravo LGTB naroda da sam nadzire svoj LGTB dom, i sam bira svog LGTB Predsjednika.
BI li u tom slučaju Bošnjaci mogli kazati da to što Čović traži da predsjednik LGTB-ovaca u BIH mora biti netko kog izaberu LGTB-ovci jeste rasizam?
Bi li Komšić mogao govoriti LGTB-ovcima, ako bi ga LGTB-ovcima nametnuli Bošnjaci da je on LGTB predstavnik?
Bi li svijet šutio da Bošnjaci ovo u BIH rade LGTB narodu , upravo ovo što rade hrvatskom narodu? Teško da bi šutio.
Teško bi se pred svijetom Bošnjaci mogli pravdati za ovo što čine Hrvatima, da to čine LGTB zajednici.
Otprilike tu leži licemjernost svjetske neoliberalne misli.
Oni su za zaštitu manjih, i malobrojnijih, sve dok ti manji i malobrojniji nisu neka nacionalna zajednica.
Hrvati da se zovu LGTB zajednica, odavno bi imali zajamčena ustavna prava, imali bi svoje medije, svoje kulturne institucije, bili bi zaštićeni kao suri orlovi i nitko im ništa mogao ne bi.
No kao Hrvati ocrnjeni su i obespravljeni. Međunarodna zajednica tjera ih da poštuju međunarodne povelje a sama Međunarodna zajednica nad njima krši međunarodne povelje i međunarodni mirovni ugovor.
Hrvati stoga, kao ugrožen narod, narod nad kojim se primjenjuje šovinizam, nikako ne bi smjeli pokazivati bilo kakav oblik šovinizma prema drugim ugroženim skupinama.
Upravo solidariziranjem s LGTB pravima, moraju pokazati, da su iako tradicionalno orijentiran narod, suglasni pomoći svakome tko se osjeća zakinut i diskriminiran. Hrvati bi morali postati predvodnici svake diskriminirane skupine u državi. I Sjedića. I Finzija. I LGTB zajednice. Hrvati svoja prava u BIH mogu braniti samo inkluzivnim, progresivnim hrvatstvom, nikako samodostatnim, izoliranim, autarkičnim hrvatstvom. Moraju postati predvodnici tolerancije, suživota i europskih vrijednosti u stvarnosti. Ne samo na publikacijama iz Neuma.
Znači li to da bi Čović kao predstavnik ugroženog i diskriminiranog naroda, morao podržati LGTB pride, i time svijetu poslati jasnu poruku tko su Hrvati u BIH?
Da. To znači upravo to. Odgovoran lider, mora povlačiti jake poteze za dobro svog naroda.
Makar ga baza uvijek i ne razumjela na prvu.