Banjolučani na Mostarskom proljeću gostuju s predstavom Hrkači

Na Mostarskom proljeću 2022. – XXIV. danima Matice hrvatske Mostar u Velikoj dvorani Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače u utorak, 31. svibnja s početkom u 20 sati bit će odigrana predstava Hrkači u izvedbi Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banje Luke. 

• Autor i redatelj predstave je Nikola Pejaković, scenografiju potpisuje Dragana Purković Macan, a kostimografkinja je Jelena Vidović.
• U Hrkačima igraju Nikolina Friganović, Milka Brđanin, Danilo Kerkez i Miodrag Markićević.
• Ulaznice po cijeni od 10 KM mogu se nabaviti na blagajni Kosače.
• Sponzor večeri je JP Elektroprivreda HZ HB

Riječ autora Nikole Pejakovića:

Komad Bolest (Hrkači) počeo sam, koliko se sjećam, pisati sredinom prošle godine, kada se virus već uveliko reklamirao na televiziji. Razni likovi su nas plašili da ćemo poumirati svi, ako se ne dogodi čudo. I dogodilo se mini-čudo; pronađeno cjepivo!

Javnost je podijeljena na one koji vjeruju u nj i one koji ne vjeruju. Međutim, cijepili su se i jedni i drugi. Ja, nekako, ne vjerujem njuškama koje plaše smrću. Smrt i ja se nismo još upoznali, ali znam da me ona spominje, ponekad, u svom crnom društvu… Čovjek bira kome će vjerovati, i ja sam

izabrao. Ionako je ovaj život samo jedan veliki ispit, da bi Gospod vidio tko je za đubre, a tko za vječnost. I tako, u tom razmišljanju, dobio sam koronu, i to delta varijantu; iz bolnice sam izašao kao olupina. Jedva sam ostao živ, kažu moji dobri doktori. Bogu hvala za sve, kažem ja.

Tekst, po kome je urađena predstava, završio sam nekoliko dana prije no što sam dobio koronu. Dobro mi je došla bolest, jer sam sad problem korone uspio sagledati iz drugog kuta, iznutra. Međutim, ovaj komad nije o koroni, već o nama i našim bolestima koje dušu napadaju; o demonskom egu, o strastima i moralnom sunovratu modernog društva i ove civilizacije. U tom smislu, ovaj k'o biva – virus ili otrov kojim su nas otrovali znanstvenici (tako se barem

predstavljaju), mačji je kašalj u odnosu na bolesti duše. A naši junaci upravo boluju od tih bolesti. Kako sama bolest nikada nije kazna, već upozorenje, čovjek uvijek ima vremena ispraviti se. Za one koji ne vjeruju u Boga, duša nije naročito važna, jer je i ne vide kao ulaznicu za vječnost; žive svoje

male živote po horizontali, nadajući se da će ih smrt stići što kasnije. Možda smo mi, vjernici, budale, nepismeni, neznalice, ali bar nas pustite da umremo kao takvi, ne špricajte nas lažnim istinama iz vaših labaratorija. Što reče Eric Clapton, pričajući o svom iskustvu s cjepivom:

„Namirisao sam prijevaru (I smell a rat)! Ja sam nekada bio stručnjak za teške droge i lako mogu prepoznati dilera. 

Primijetio sam da dileri više nisu po ulicama, već po televizijama. Želim dodati da, kao slobodan čovjek, mogu birati od koga ću kupiti ili neću kupiti drogu. Odgovaram samo Bogu i domovini, a ne državnom aparatu ili nekom Gatesu koji je u osnovnoj školi, dok su drugi igrali nogomet,

bio stativa…“

Uživajte u Bolesti…