U dane pred katoličke blagdane Svi sveti, 1. studenoga, i Dušni dan, 2. studenoga, dvorište i vrt File Mijatović, umirovljenice iz Počitelja kod Čapljine, pretvore se u cvjetnu oazu kojoj predstoji druga priprema u plasteniku.
S ponosom pokazuje krizanteme pripremljene za isporuku, cvijeće u dvorištu i podrumu, a zatim i preostale glavice cvijeća u plasteniku.
Meni je 71 godina, imam sina koji je nezaposlen. On je uglavnom odradio teški dio posla. U plasteniku imam prostrta dva kilometra sustava, mreže i kolce. Cvijeće je jako osjetljivo za uzgoj i održavanje. Morate na sve paziti i navrijeme ga zasjeniti. Ne zasjenite li ga, nemate što očekivati. Sjenjenje je jako zahtjevan posao koji je teško objasniti onome tko se nije njime bavio.
Rodila sam se u Grabovinama, u obiteljskoj kući gdje su mi i roditelji obrađivali zemlju, sadili duhan, povrće, sijali, brali, ali zahtjevnijeg posla od ovoga nema. Posao je jako zahtjevan. Poskupjela je zaštita, prehrana također. Cvijeću samo malo treba, ako ga niste zaštitili danas, do dva dana, pojavi se bolest i onda je sve kasno, govori Fila novinaru Radija Čapljine i Večernjeg lista Dušanu Musi, objašnjavajući i kako tempira cvatnju baš uoči 1. studenoga.
Imam rodbinu u Žitomislićima te me je to i potaknulo da sadim cvijeće. Za sve što mi nije jasno, bez obzira što ga sadim 15 godina, zovem rođaka pokojnoga supruga koji se od 1993. bavi cvijećem. On mi sve napiše, primjerice, i kad se koja vrsta cvijeća sjeni jer ne sjene se sve u isto vrijeme, objašnjava umirovljenica Fila koja posljednjih dana priprema cvijeće za nadolazeće blagdane.
Ako hoćete uspjeti u ovom poslu, kad bude 10. svibnja, počnete pripremati sadnice, samo su dva lista, a vidite kolike su stabljike sada. Tu morate biti pet mjeseci redovito radno vrijeme. Svaki sam dan u prosjeku provodila šest do sedam sati u plasteniku. Ako ćete se time baviti, nema tu ni mora ni odmora. Jer, ako tu ne dođete dva dana, postoji opasnost od bolesti na koje je cvijeće jako osjetljivo. Nimalo ga nije jednostavno uzgojiti. Proizvodnja cvijeća jako je zahtjevna i nikad skuplja kao ove godine. Sredstva za zaštitu jako su skupa, kao i hrana…, priča Fila novinaru Dušanu Musi.
Sadila sam i paprike, rajčice, duhan, krastavce, traktorima smo ih vozili, ali ni jedan posao nije zahtjevniji od cvijeća. To sigurno tvrdim. Jer i duhan, kada ga berete, želite da je zdrav i lijep list, a kamoli cvijeće, koje mora biti posebno lijepo. Ono iziskuje puno pažnje, truda i rada. Kad uđem u plastenik, uzmem naočale i idem od glave do glave. Jednostavno, morate razgovarati s cvijećem. Da vidite što mu treba, što mu nedostaje. Primjerice, ako list nije u redu, zovem Aidu, našu magistru agronomije, da vidi što je, pripovijeda sugovornica Radija Čapljine i Večernjeg lista.
Ovdje, u polju, napravili smo kuću prije 45 godina, imamo nešto i na Počitelj Brdu. Jednostavno, volim raditi iako sam stara. Samo me je strah, kad dođu još starije godine, kako ću ako ne budem mogla raditi. Jednostavno, imam radne navike, roditelji su mi ih još kao malom djetetu usadili. I kad sam bolesna, izmislim sebi posao ako nemam što raditi, kaže ova umirovljenica iz čapljinskoga kraja, dodajući kako je zadovoljna što će izvjesno prodati cvijeće, a koliko će njezini kupci zaraditi, nije joj bitno.
Meni je bitno da ga ja prodam i time sam zadovoljna. Našima mladima čudim se kad idu u Njemačku i onda tamo – rad, rad i samo rad. I ovdje se može živjeti, samo se treba prihvatiti posla, zaključuje Fila Mijatović.
wpDiscuz
