Poznat po tipično fašističkoj izjavi da ne postoji hrvatsko pitanje u BIH i da brojnost Hrvata u BIH ne predstavlja nikakav imperativ rješavanja tog pitanje, koje ionako ne postoji jelte, ili pak o izjavi ” o kakvim pravima govore Hrvati, pa njih je manje od 10%” Reuf Bajrović prometnuo se u jednog od najrigidnijih zagovornika unitarne BIH. Gotovo ne postoji razlika u retorici ovog mladog Komšićevog ađutanta i onoj koju je 90-ih provodio Slobodan Milošević. Kao takav trebao biti biti personan non grata u nekakvim nazovi hrvatskim medijima.
Dnevni list , dajući Bajroviću status respektabilnog sugovornika još jednom se potvrđuje kao jedina unitarna i velikobošnjačka novina na hrvatskom jeziku. A Miro Rašić bit će upisan u svijetle zvijezde sarajevskog unitariziranja Hercegovinom. Čim završi etno selo. I pozovoe turskog ambasadora na otvorenje. Čovjek posve uspješno već godinama opstaje u Hercegovini i hrvatskim dijelovima Bosne sa tom novinom. Zašto? Nešto malo se reketari, nešto kupuje Vlada Platforme, al najveći podupiratelji Dnevnog lista nisu nitko drugi nego sami Hrvati u BIH. Navikli da im se “meće”, oni kupovinom ove novine sami potiču propagandu protiv hrvatskog pitanja u BiH. Jedno protupitanje za razmišljanje: Šta mislite koliko bi kod Bošnjaka opstala novina na bosanskom jeziku koja zagovara treći entitet npr? Šta mislite kako bi se urednik te novine, nekakav Miro Rašić Bošnjaćki proveo u Saraju da vodi propagandu protiv osnovnih teza bošnjačkog nacionalnog programa?
SARAJEVO – Svaki od prijedloga provedbe presude “Sejdić – Finci”, koji je do sada iscurio u javnost, predstavlja ispunjavanje ključnog dijela predizbornih obećanja dvaju HDZ-ova.
Treba se iskreno nadati da će Dragan Čović biti dovoljno nezajažljiv odbiti sve što mu se sada nudi jer mu to nikada više neće biti nuđeno. Naime, nigdje u svijetu ne postoji demokratska većina čiji politički predstavnici u mirnodopskim uvjetima predaju instrumente demokratskog odlučivanja u ruke političkim snagama koje predstavljaju brojčanu manjinu. Ono što je dodatni specifikum ovih pregovora o provedbi presude “Sejdić – Finci” jest činjenica da nijedna od stranaka koje se utrkuju u ispunjavanju Čovićevih želja, a to su SDP, SDA i SBB, nije u svojim programima i kampanjama aludirala da je spremna demokratsku većinu napraviti manjinom.
Ovako politički analitičar Reuf Bajrović objašnjava “živu ranu” političke situacije – izmjene Ustava BiH u svjetlu provođenja presude “Sejdić – Finci”.
Promjena politike
On živi na dvije adrese, jedna je u Sarajevu, druga u Washingtonu. Slovi za izvrsnog poznavatelja političkih prilika u regiji, onih koje se vide i još više onih koje se ne vide, nedavno je govorio i u američkom Kongresu o BiH, a ovdje se njegovih javnih istupa mnogi plaše jer se ne ustručava preciznosti i ne bježi od spominjanja imena i prezimena. Kako doznajemo, Bajrović će od kraja siječnja iduće godine najviše vremena provoditi u BiH.
Iz HDZ-a stižu tvrdnje da za svoje zahtjeve vezane uz provedbu presude “Sejdić – Finci” ima potporu Europske unije i na to dodaju da se BiH treba ugledati na Belgiju.
• Prirodno je da HDZ svoje separatističke težnje želi umotati u proces europskih integracija i napraviti paralelu s Belgijom. Naime, Belgija se vrlo uspješno raspada i uvjerljivo je najnefunkcionalnija država u Europskoj uniji. Međutim, postoje i drukčiji slučajevi. Zašto ne uzeti Nizozemsku kao primjer. Ta zemlja je bila podijeljena i imala je konsocijativni ustavni poredak koji je vremenom nestao zato što je, pored etničkih, postojala opcija građanskog izjašnjavanja. Što se tiče Europske komisije, treba biti svjestan da ta institucija mijenja uvjete na osnovi političkog konteksta unutar samog EU-a i na osnovi procjene stanja unutar same BiH. Sjetite se samo da je do dolaska Angele Merkel na vlast u Njemačkoj Europska komisija tražila ujedinjavanje policijskih snaga u BiH, pa su onda naglo promijenili taj zahtjev dolaskom Merkel, to jest Schwarz-Shillinga u BiH. Postoje i drugi primjeri promjene njihove politike, od prestanka zahtjeva da se zatvori OHR, do zahtjeva za ustavnim promjenama u BiH. EU nema koherentnu politiku i zato u BiH, ali i drugdje, ide linijom manjeg otpora i implicitno podupire najjačeg ili najluđeg. Ne treba ozbiljno shvaćati ono što je potpisano u Bruxellesu 1. listopada jer će taj dokument biti politički mrtvac kao i mnogi drugi prije njega, onog trenutka kada postane jasno da ga nije moguće provesti.
Tri alternative
Stječe se dojam da su se u Bruxellesu svi sudionici pregovora na kraju složili da je ključni problem u BiH Željko Komšić i da je provedba presude “Sejdić – Finci” sporedna priča?
• To je točno. Komšić kao politička figura predstavlja najveći dio bh. društva koji zemlju primarno vidi kao državu građana i želi razvoj događaja koji je već viđen u nekim državama poput Nizozemske ili Austrije koja je 30-ih godina prošlog stoljeća imala često zaboravljeni građanski rat uzrokovan vjerskim tenzijama. Međutim, te dvije države su osim etničkih i vjerskih imale i takozvani građanski stup koji je omogućavao da se pojave politički predstavnici poput Željka Komšića, dakle, oni koji predstavljaju građane bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili drugu pripadnost. Logično je da Komšić predstavlja problem HDZ-u koji se otvoreno zalaže za palestinizaciju demokratske većine. S druge strane, potpuno je nevjerojatno da je SDP u istom kolu s HDZ-om i SDA. SDP je razlog svoj postojanja uvijek nalazio u ideji da svi trebaju biti isti na svakom pedlju BiH. Očito je da SDP danas predstavlja nešto sasvim drugo i da ideju jednakosti danas realno zastupaju jedino Komšić i Demokratska fronta.
Što je onda alternativa prijedlozima koji su proizašli iz pregovora “petorke”?
• Postoje tri alternative. Prva i realnija je sadašnje stanje koje nije dobro, ali barem zadržava Federaciju kao jednu izbornu jedinicu za izbor članova Predsjedništva BiH. Druga, manje realna, jest ukidanje etničkog prefiksa i zadržavanje sadašnjih izbornih jedinica. Međutim, teško je očekivati da će ona biti usvojena s obzirom na to da je trenutačno mrtva utrka između tri stranke koje pregovaraju s HDZ-om o tome tko će Draganu Čoviću dati više u nadi da će zasjesti u fotelju predsjedatelja Vijeća ministara nakon izbora 2014. godine. Treća je uvođenje četvrtog člana Predsjedništva BiH kojeg bi birali svi građani ili bi se mogao birati iz jednog od dva entiteta.
Razgovarao: M. Osmović l DL
wpDiscuz