Slobodno kretanje radnika jedna je od sloboda koju uživaju građani EU-a. Ono obuhvaća pravo radnika na kretanje i boravište, pravo članova obitelji na ulazak u zemlju i boravište, pravo na rad u drugoj državi članici i pravo na to da se prema njima odnosi jednako kao i prema državljanima te države.
Kada je Hrvatska ušla u EU, 13 zemalja članica zadržalo je ograničenja za zapošljavanje hrvatskih državljana. U međuvremenu je taj popis spao na pet država. Hrvatski državljani sada trebaju dozvolu još jedino za rad u Velikoj Britaniji, Austriji, Nizozemskoj, Sloveniji i na Malti.
Do sredine ove godine tih pet zemalja mora odlučiti hoće li ukinuti ili ostaviti ograničenja za hrvatske radnike. Naime, Hrvatska je u EU ušla 1. srpnja 2013. i otad se primjenjuje sustav 2+3+2. Odnosno, ostale članice EU su mogle odlučiti odmah dopustiti hrvatskim državljanima rad bez ograničenja, kao i svim drugim državljanima zemalja EU, ili ga ograničiti do 1. srpnja 2015. One države koje su ograničenja zadržale moraju do 1. srpnja 2018. odlučiti hoće li ograničenja zadržati i iduće dvije godine ili ih ukinuti.
Sva ograničenja za rad hrvatskih državljana u svim zemljama EU moraju se ukinuti najkasnije do srpnja 2020. godine.
Inače, što se tiče upućenih radnika, tu nema ograničenja, no postoji iznimka: Austrija primjenjuje privremena ograničenja na hrvatske radnike koje su na rad uputila poduzeća u određenim sektorima (ali ne i na samozaposlene osobe).
Što se tiče Austrije, koja je hrvatskim državljanima u ovoj priči najzanimljivija, ondje je odnedavno na vlasti konzervativna koalicija ‘narodnjaka’ (ÖVP) i ‘slobodnjaka’ (FPÖ) koja je ‘sumnjičava’ prema imigraciji i imigrantima koji posljednjih godina stižu u Europu iz Afrike i Azije. Također, vladajući u Austriji izrazili su želju da smanje dječje doplatke za djecu radnika koji rade u Austriji, ali im djeca žive u matičnoj državi.