U svijetu gdje su izlike često jače od akcije, dvije mlade Ljubušanke, Iva Džajić i Mia Matić, dokazuju suprotno. Ove mlade volonterke nisu proizvodi mentaliteta “šta ti sebi umišljaš” ili “ta ćeš ti”. Njihov rad, energija i predanost pokazuju što se događa kada odgoj nadmaši okvire tzv. taćeonizma, onog duboko ukorijenjenog stava koji minimizira ambicije i inicijativu pojedinca.
Odgoj koji ne sputava
Roditelji ovih djevojaka zaslužuju veliko priznanje jer nisu dopustili da njihove kćeri budu žrtve balkanskog skepticizma. Umjesto toga, pružili su im podršku da sanjaju, planiraju i djeluju – i to na globalnoj razini. Njihov odlazak u misije u Afriku nije samo simbol dobrote, već i dokaz snage koja dolazi iz doma gdje su odgoj i obrazovanje prioritet.
Kud klapaš? Kud Afrika!
Dok neki još uvijek postavljaju pitanja poput “Šta ćeš ti u Africi?” ili “Zašto se ne fokusiraš na ovdašnje probleme?”, Iva i Mia svojim radom pružaju odgovore. Afrika nije samo njihov cilj – ona je simbol njihove volje da promijene svijet na bolje, čak i iz malog Ljubuškog.
Volonterizam u praksi
Njihova priča nije samo o odlasku u Afriku. Kroz godine su sudjelovale u nizu volonterskih projekata: od pomoći starima i nemoćnima, do prikupljanja sredstava za potrebite. Uloženi trud već daje konkretne rezultate, poput izgradnje ambulante u Beninu. Sve to dokazuje da je volontiranje univerzalan jezik ljubavi i podrške.
Zašto su bitne ovakve priče?
Ovakve priče su potrebne jer razbijaju predrasude i stereotipe o mladoj generaciji i regiji iz koje dolaze. Hercegovina, često percipirana kroz prizmu konzervativnih vrijednosti i lokalnih granica, postaje dom mladih ljudi koji djeluju globalno. Njihov primjer nadahnjuje i pokazuje da volja i rad mogu nadići sve prepreke.
Poruka za kraj
Dok Iva i Mia pakiraju kofere za Afriku, jasno je da pored lijekova, bojanki i engleskih rječnika nose nešto mnogo važnije – poruku o hrabrosti, solidarnosti i spremnosti da mijenjaju svijet. Roditelji, budite ponosni. Ove dvije djevojke nisu samo vaša pobjeda, već i pobjeda društva koje se, polako ali sigurno, oslobađa okova taćeonizma.
A sad se dragi Poskokovci, ustanite, gdje god da jeste , i udarite 15 sekundi aplauza njihovim roditeljima koji su breme lokalnih okova skinuli sa svoje djece i od nji načinili odgovorne i slobodne mlade ljude. Ti roditelji su jednu veliku pobjedu ostvarili. Iva i Mia tek idu po svoje pobjede. /POSKOK/
wpDiscuz
