
Dok američki veleposlanik Michael Murphy neumorno radi na promoviranju narativa o Bosni i Hercegovini kao “uspješnoj multietničkoj priči” i neumorno podržava političke opcije koje provode hegemoniju nad polovicom zemlje, priče iz prošlosti prokazuju stravičnu stvarnost na terenu. Ratni zločini počinjeni u Bugojnu, čiji se detalji upravo raspliću na sudu, postavljaju ozbiljna pitanja o ulozi i odgovornosti tadašnjih aktera – uključujući one koje Murphy danas naziva “braniteljima demokracije i mira.”
Svjedočanstva strave
Iskazi svjedoka na suđenju Dževadu Mlaći i Selmi Cikotiću, ključnim figurama tadašnjeg Ratnog predsjedništva i zapovjedništva Armije BiH, otkrivaju brutalnost koja je daleko od idealizirane slike multietničkog suživota.
Ivica Đikić, bivši pripadnik HVO-a, opisao je kako je u Bugojnu vidio tijelo zarobljenika u prtljažniku automobila te kako su ga zajedno s drugima vezali za radijatore, tukli i ponižavali. Svjedok Miroslav Marijanović, također bivši pripadnik HVO-a, svjedočio je o premlaćivanju i prisilnom korištenju zarobljenika kao živih štitova na prvoj liniji bojišta.
Svjedočenja su jasna: torture, premlaćivanja, prisilni rad i smrt. Zarobljenici su prolazili kroz pakao, dok su njihovi mučitelji uživali zaštitu sustava.
Obrana optuženih: Nevjerojatna drskost
Branitelji optuženih, uključujući Jesenku Rešidović, argumentiraju da su svjedočenja “nevažna” jer se odnose na događaje prije rujna 1993. godine. Drže se tehničkih detalja i proceduralnih ograničenja, kao da se na taj način zločini mogu izbrisati iz povijesti.
No, pitanje ostaje: zašto međunarodna zajednica, predvođena likovima poput Michaela Murpheya, zatvara oči pred ovim slučajevima? Zašto se oni koji su odgovorni za ovakve zločine često prikazuju kao “osloboditelji” ili “branitelji demokracije”?
Licemjerje na djelu
Murphy i njegova administracija neumorno govore o pravdi, ljudskim pravima i potrebi za integracijom Bosne i Hercegovine u euroatlantske strukture. No, gdje je pravda za žrtve Bugojna? Gdje je pravda za one koji su vezani žicom, korišteni kao živi štitovi ili premlaćeni na smrt?
Pravi odgovor nećemo dobiti od Michaela Murpheya niti od njegovih političkih miljenika. Njihova agenda nije usmjerena na istinu i pomirenje, već na očuvanje hegemonije i zadržavanje moći u rukama istih onih koji su bili odgovorni za zločine poput ovih.