Politika moralnog reketiranja derivirana iz autoviktimizacijske retorike naroda najveće žrtve, onih koji su najviše izginuli za ovu državu i najviše su zainteresirani za opstanak države bila je ponavljajuća retorika Slobodana Miloševića i velikosrpske politike, u doba raspada Jugoslavije, no ne kao humana, mirnodopska, demokratska politika, koja to nudi na miroljubiv način nego na način da paralelno s tom retorikom potire druge i treće. Preglasavanjem i prijetnjom cijevima. Bira Albancima predstavnike. Udara sankcije Sloveniji, vrijeđa Zagreb, potire Kosovare, ignorira Makedoniju i uči ih da potiru svoj identitet u kalupe ga u srpski. A Bošnjacima kao najslabijima otvoreno prijeti. Da im slučajno ne padne na pamet poći za Hrvatima i Slovencima.
Politika moralnog reketiranja, politika naroda najveće žrtve, onih koji su najviše izginuli za BIH i najviše su zainteresirani za opstanak države ponavljajuća je retorika Bakira Izetbegovića i velikobošnačke politike, no ne kao humana politika, koja to nudi da demokratski način,nego na način da paralelno s tom retorikom potire druge i treće.Preglasavanjem i prijetnjom cijevima. Nameće predstavnike Hrvatima. Udara Sankcije Srpskoj i Srbima, vrijeđa Mostar, potire manjine u BIH i otima im manjinske klubove u Parlamentu, ignorira Babine Muslimane i uči ih da potiru svoj identitet i kalupe ga u bošnjački. A Hrvatima u BIH, kao najslabijima otvoreno prijeti. Da im slučajno ne padne na pamet poći za Srpskom i Srbima.
Plenković ne shvaća da se u ovoj priči našao na strani bosanskog Miloševića. U suprotnosti sa svime onime što Hrvatska jest i što je HDZ nekada bio. Jer u BIH se sve savršeno pomaklo za 120 stupnjeva.
Srbi i genocidna Srpska su danas ono što su prije raspada Jugoslavije bili Hrvati i genocidna Hrvatska. Ur Fašizam Sarajeva ponavlja isti onaj narativ koji je koristio Milišević. Kako god je on Hrvate nazivao Ustašama, tako danas SDA Srbe naziva četnicima a Hrvate u BIH opet Ustašama.
Slobini mediji su govorili:
Vi Hrvati iz Hrvatske ste genocidna nacija, vi ste počinili Jasenovac, svi ste isti, samo pukom srećom pred kraja rata pristali smo da uopće postojite. A bili ste u našim rukama i samo našom milošću Zagreb nije postao naš. Dopustili smo vam da živite ali smo se prevarili. Kako ste imali genocidnu vojsku, nije u redu da je vaša republika uopće i stvorena nakon rata. Stvoreni ste isključivo našom milošću, jer mi smo spasili ovu zemlju od agresije a ne vi. Mi smo tu da budemo gospodari a vi sluge i kmetovi
Ovo je upravo retorika kojom se Miloševićeva politka obraćala Hrvatskoj i Hrvatima prije samog raspada.
Vi Bosanci ima da slijedite Beograd i da šutite. Vi ste nebitni. Ako krenete za Hrvatima i Slovencima jao vama. Mali ste i nebitni ste, poručuvano je Bošnjacima.
A onda izrečena ona zlokobna fašistička, genocidna rečenica Radovana Karadžića:
“Nemojte misliti da nećete odvesti BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak. Jer muslimanski se narod ne može obraniti ako bude rat ovdje”
Rekao je tada ovu rečenicu ratni zločinac Karadžić,” ekspozitura Slobodana Miloševića, čija je partija SDS, dakle u koaliciji s kim danas – S Bakirom Izetbegovićem!
Vidi li tu poveznicu Plenković?
Bošnjački mediji i analitičari danas ponavljaju:
Vi Srbi iz Srpske ste genocidna nacija, vi ste počinili Srebrenicu, svi ste isti, lud genocidan narod, samo pukom srećom pred kraja rata pristali smo da uopće postojite. A bili ste u našim rukama i samo našom milošću Banja Luka nije postala naša. Dopustili smo vam da živite ali smo se prevarili. Kako ste imali genocidnu vojsku, nije u redu da je vaša republika uopće i stvorena nakon rata. Stvoreni ste isključivo našom milošću, jer mi smo spasili ovu zemlju od agresije a ne vi. Mi smo tu da budemo gospodari a vi sluge i kmetovi
Ovo je upravo retorika kojom se Bakirova politka obraćaa danas Srpskoj i Srbima dok u njoj po prvi puta mediji ozbiljno pišu da je zemlja pred raspadom.
Nedostaje još jedna rečenica pa da Andrej Plenković shvati kako praktički danas igra za sve ono protiv čega se Tuđman borio:
Za Bakira Izetbegovića. Za novovjekovnog Slobodana Miloševića, koji ruši saveznički Ustav BIH, mirovni ugovor male Jugoslavije. A sve prema nagovoru iste one moćne otočke obavještajne službe, koja je neki dan nagovorila Slobu Bošnjačkog da ne prihvati Neumski mir, baš onako kako je Milošević naivno vjerovao tim istim šaptačina s otoka, crtačima karata koji su ga uvjeravali u to da je Velika Srbija posve lako moguća. Onomad kada je srušio saveznički ustav i Statut Saveza Komunista Jugoslavije vjerujući da će upravo on ostvariti vjekovni srpski cilj koji zamalo nije ostvario Nikola Pašić kada je naivno odbio Londonski ugovor. Slobo je vjerovao naputcima svojih Londončana.
Pri tome ne shvaćajući da će ga isti ti Otočani odraditi i za Kosovo a i za Crnu goru. I da danas upravo oni odrađuju Srbe u Banja Luci, vrbujući Jelenu Trivić i radeći na njoj kao na novom vođi Srba u BIH.S kojom će završiti kada ona završi s Dodikom. Ako naravno ikada završi.
Bakirova rečenica koja nedostaje da bi Plenković shvatio što se događa u BIH je sljedeća:
“Nemojte misliti da nećete odvesti tu svoju HercegBosnu u pakao, a hrvatski narod možda u nestanak. Jer hrvatski se narod ne može obraniti ako bude rat ovdje” rečenica je koju nismo čuli. No nju iznova svojim prijetnjama, da dobro moramo paziti što pričamo ako želio da nas se ne satare, ponovlja iz dana u dan Bakir Izetbegović,” politički relikt Slobodana Miloševića, koalicijski partner SDS-a,
Rečenice su to koje Plenković ne razumije niti čuje, čak i ako mu ih Milanović nekoliko puta ponovi i na tanane politološki pojasni.
Kada bi ovaj tekst shvatili Hrvati u Hrvatskoj, onda bi znali da je i prekjučerašnji Čovićev govor u Banja Luci ništa drugo nego vremenska replika onog apela, govora Alije Izetbegovića Tuđmanu u Hrvatskom Saboru, da Bosni i Bošnjacima Hrvatska pomogne, da su pred napadom Miloševića, i da je rečenica “Čuvajte Srpsku puno emocija sam danas ovdje čuo”, ništa drugo nego Alijina rečenica “Čuvajte Hrvatsku, puno emocija sam danas ovdje čuo” izrečena na ovaj ili onaj način u javno održanom govoru Alije Izetbegovića, u Hrvatskom Saboru, u kojem zavidi Tuđmanu na činjenici da su uspostavili svoje institucije neovisne o Miloševiću. O centru majorizacije. Baš kako Čović javno zavidi Srbima u Srpskoj da su uspostavili institucije neovisne o centru majorizacije.
I kako god je Alija preplašeno gledao i pozivao Hrvatsku da ne ide, da ostane u konfederalnoj Jugoslaviji, u prvom redu radi Bošnjaka, tako danas i Hrvati preplašeno gledaju u Dodika i pozivaju ga da ne ide, da ostane u BIH, radi Hrvata.
Kada Zagreb shvati da je Srpska danas ono što je Hrvatska 90-ih, da je Dodik isto ono što je bio Tuđman 90-ih, da je Sarajevo danas ono što je Beograd 90-ih i da je Bakir novi Slobodan Milošević Balkana, a da su Hrvati u BIH danas ono što su bili Bošnjaci 90-ih :
Narod kojem je namijenjeno koljivo, narod bez medija i kulturnih institucija, jedini narod Europe pokradednog i izbrisanog identiteta, bez povijesti i prava na kulturu, narod bez jakog političkog vodstva i s bijesnom i nezasitnim fratrima koji od njih žele napraviti vjerske fanatike, baš kako su to željeli neke hodže i imami 90-ih od muslimana Bošnjaka.
Kada to shvati sva politika u Zagrebu, kad pređu preko vlastitog rata 90-ih sa Srbima, i shvate da su i sami Hrvati u BIH platilinajveću cijenu tog rata, ratujući 1994 sa Srbima u BIH protivno vlastitom interesu, a za interes Hrvatske, tad ćemo znati da je brusselski maneken Plenković shvatio da je Čović danas ono što je Alija bio 1991.
I da je važno da čovjeku pomogne.
Do tada bit će tužno gledati svaki dan Milanovića kako uzaludno pred zgradom HDZ-a u Zagrebu vapije da prestanu biti najveće europske političke puslice.
Džaba će mu biti ako im u pregrštu svojih citata citira čak i njiovog Tuđmana.
Jer današnja prva postava HDZ-a RH izgleda da je u izboru između MateGranićeve diplomatske škole kategoričkog kukavičluka i Tuđmanove kategoričke odvažnosti izabrala ovo prvo. I to odavno.
A oni politički hemeroidi te iste mategranićevske škole: Mesić, Karamarko i Kosorova, tek su dezertirali u Bakirov Šator. Čitaj u Slobodanov.
Neka se Plenvković sjeti i ovoga:
Političar koji je najviše u crno zavio svoj narod, odbivši gotov Lisabonski mir i šansu za BIH, bio je onaj koji je Strancima najviše vjerovao i sve činio što su mu rekli – Alija Izetbegović. Danas ga Bošnjaci i stranci slave kao vidovitog, mudrog i vizionarskog. Lakše je napraviti mu muzej, i dizati ga u nebesesa nego izići pred narod i kazati da je to najgori političar otkad je dvostoljetne bošnjačke političke nacionalne misli, ukupnog nacionalnog uzdizanja i borbe tog časnog i napaćenog naroda. Borbe za pravo na vlastito postojanje.
ish l poskok.info
wpDiscuz
