ANTIFAŠIZAM U TENESIJU

Lako je bilo Marku Twainu biti antifašist u Tenesiju. On se nije rodio u Stocu poput mene i k tomu još bio potomak izginulih antifašista i oca dječaka u ratu.
Njemu je lako bilo pametovati o novinarskim slobodama u zemlji gdje je i onda njegova riječ bila zaštićena k’o polarni medvjed. Nije ni meni teško. Dan Oslobođenja Stoca je zaista izuzetno značajan dan i danas.
Zapravo dan bez premca u stolačkoj čemernoj povijesti u kojoj se mrak smjenjivao s mrakom, sve dok nisu došli Osvetnici, Osloboditelji i Ujedinitelji.
Goran Raguž l poskok.info
Neki od njih su, doduše, imali sitne flekice na biografijama tipa urlanja na čaršiji … kolji Vlahe… nedaleke ’41.g. neki su pretrčali u muslimanski četnički bataljon Dr.Popovca, a neki su morali brijati na zor brade uoči samog oslobođenja grada.
Generalu Omeru Mrganu se nisu gadili,svaka ruka je valjala.
Skojevci u gradu su od 42.g. imali precizan zadatak da prave spiskove svih po njima dokazanih neprijatelja naroda – i kojeg svoga koji je stršio, poput Osmana Pirije, jednog hrabrog i pametnog čovjeka, jedva spašene glave – i da im presude pravednošću Majke Slobode.
Neda mi se nabrajati svaki zločin tih dana, pokolj mojih nevinih rođaka u podrumu suda, pokolj ranjenika i bolesnika u Koštanoj, gradnje svinjca nad grobom/mezarom im, Radimljom…
Tu i stajem nad sudbinom 14 godišnjeg Zije Rizvanbegovića, zaklanog od legende Oslobođenja Stoca, Gojka Mihića, pred ocem, teškim ustašom i zlikovcem Omer – begom Rizvanbegovićem.
Pošto sam danas vidio da je SDA autentični branitelj antifašizma, nadam se da su izmolili jednu El Fatihu za malog nesretnika. Ako ne znaju tekst, mogu im poslati u inbox.