Ante Marković (Konjic, 25. 11. 1924 – Zagreb, 28. 11. 2011), predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske i posljednji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije.
Prilično vidovite riječi iz naslova ovog teksta izgovorio je upravo on, prosinca 1989. godine, tijekom izlaganja u Skupštini SFRJ, upozoravajući u prvom redu Slobodana Miloševića ali i Franju Tuđmana i Aliju Izetbegovića – na moguće posljedice njihovih politika.
Samo dvije godine kasnije, sabotiran od istih vođa koje je upozoravao, vratio je mandat građanima jer “ne postoji više nijedan državni organ kome bi se mogla podneti ostavka”.
– Ja sam uvijek dosljedno bio za demokraciju, mir, a protiv rata. Stoga je za mene neprihvatljivo predložiti ratni budžet i ja to ne mogu i neću napraviti – izjavio je Marković 20.prosinca 1991. godine obrazlažući ostavku.
Uslijedili su ratovi i raspad SFRJ, smrt, siromaštvo, trovanje duha i položaj daleke periferije Europe.
Ante Marković je umro 28. studenog 2011. godine u Zagrebu, u 88. godini života.
Mi na Balkanu i dalje životarimo, na periferiji Europe, siromašni duhom, prilično zatrovnim. Siromašni u odnosu na Europu. Koja nam je bila ponudila šansu. Možda i kao čin okajanja za izdaju i invazije. Al ipak šansu.