Često čitamo kako USA krši rezolucije UN-a samo protiv kršćana, naročito katolika u BIH. No to nije baš tako…
USA duboka država ubija kog želi, kada želi i kolko želi. Potom o svojim masovnim ubojstvima slabijih snimi srcedrapajući film. Potom svjetska javnost plače nad ranjenim američkim vojnikom u Vijetnamu, Iraku, Ukrajini. Ta oni su samo željeli donijeti mir i demokraciju a seljačine ga ranile.
Duboka USA država ubija čak i vlastite predsjednike. (Slučaj Kennedy). Duboka USA država nonšalantno krši rezolucije UN-a kako joj je ćeif.
Smisao rezolucija UN-a je da ih USA prekrši. Smisao međunarodnog prava je da se privikava na činjenicu da nikada nije niti vrijedilo za USA.
Sve dok u Ujedinjenim narodima , koji su pazi vraga u USA ne bude otvorena ova tema i ne bude zatražena pravda za heroja današnjice, Assangea, čovjeka koji je raskrinkao podivljalog zmaja, vijesti iz te institucije treba blokirati. Tamo ne slati više svoje ljude.
Reći da je vrhuška State Departmenta ogrezla u ratnim zločinima i potiranju kolektivnih prava po cijelom svijetu, da žive od zagorčavanja života milijunima ljudi i to onim slabijima, dok su pred jakim i srednje jakim obične kukavice koje vode proxy ružičaste ratove po Nixonovom modelu, dobrovoljno polažući živote tuđe djece kao temelje novih bušotina, pravih, ispravnih, kao žrtvu koja će odrediti trase novih plinovoda, onih provjereno dobrih u kojima neće biti toksičnih plinova toksičnih režima nego samo dobrog domaćeg amerićkog, napisati da su parazitsko carstvo kakvo svijet ne pamti, i da sc cijeli svijet nada kraju te “Dođosmo, vidjesmo, ubili smo ga” oligarhije, to se ne smije.
Stoga ćemo zaključiti da je USA naš osvjedočeni partner koji nam putem svog ambasadora u BIH pomaže da ne otkrijemo ubojice iz Bugojna, da ne vijorimo više hrvatskim barjakom usred Ljubuškog, da mičemo svećenike s javnih događanja i da pravilno postavimo svoje kanale i cijevi u njih. Po mogućnosti daleko od bugojanske rute.
Sve suprotno ako bismo zaključili završili bi kao Assange. Kao čovjek koji je vjerovao u slobodu novinarstva i koji se divio nekoj drugoj Americi. Možda onoj za koju je , nažalost, život dao i naš Petar Herceg. Sve suprotno ako bismo napisali završili bi u vlažnoj samici te divne, rascvjetale prijestolnice slobode govora.
Danas evo tek podsjećamo na događaj u kojem su USA časni vojnici ubijali masovno muslimanske civile u Iraku. I tako spašavali naš svijet. Da nam bude ugodnije mjesto za življenje. Hvala im. I nemojte više tako vam onog istog Boga s molitvenog doručka. U kojeg se tako lako i tako lažno kunete.
George W Bush naredio je bombardiranje autoceste.
Nakon što su zarobile konvoj na putu između Kuvajta i Iraka, američke snage su priredile pakao. 10 sati bombardirali su vozila ispod, što je jedan američki vojnik opisao kao "gađanje ribe u bačvi".
— K (@K80spl) February 26, 2024
Zašto je to ‘ratni zločin’? Jer su pobili 10.000 neprijateljskih vojnika?
— oʞuɐɹq (@brancoke) February 26, 2024
Što kaže ta rezolucija?
— oʞuɐɹq (@brancoke) February 26, 2024
Ta rezolucija je objavljena 02.08.1990 jedan dan nakon Iračke invazije na Kuvajt i osuđuje Irački invaziju. Kakve ona ima veze s ‘ratnim zločinom’ na današnji dan 1991? Nikakve. Ali lijepo okiti tvit.
— oʞuɐɹq (@brancoke) February 26, 2024
Nema se tu što razumjeti kad je sve pogrešno
— oʞuɐɹq (@brancoke) February 26, 2024
Pa i nama su ti isti rekli kada smo mi s MIG-ovima razvalili Srbe na povlačenju na Petrovačkoj cesti, a i preko Gradiške nakon Bljeska da nije ratni zločin.
— oʞuɐɹq (@brancoke) February 26, 2024
Plus, mi smo bili na sudu oni nisu
— K (@K80spl) February 26, 2024