Američki ustav kaže da se tranzicija vlasti mora provesti na miran način i na izborima, a do opoziva predsjednika može doći samo zbog teških zločina. Međutim, kako piše Scott S. Powell za American Thinker, demokrati, iako su u manjini, zloupotrebljavaju moć i vode SAD na putu “banana republika”, gdje se političke prepirke događaju jedna za drugom.
U svom vrlo zanimljivom uratku, Powell je slučajno skovao novi termin za takozvanu „radikalnu lijevu frakciju“ u Demokratskoj stranci, iako takvo što u Sjedinjenim Državama ne postoji od vremena prije Drugog svjetskog rata, kada je bilo nekih „crvenih komešanja“ među američkim radnicima i intelektualcima, ali je sve brzo i uspješno eutanazirano, da bi i samu pomisao na „lijeve radikalne“ ideje u Americi potpuno iskorijenio bivši senator Joseph McCarthy.
„Čini se da američka Demokratska stranka želi da SAD zalutaju i postanu “banana republika” u kojoj se politička moć određuje državnim udarima, a ne izborima“, piše Scott Powell u članku za American Thinker, što je vrlo zanimljiv stav, ako u obzir uzmemo sve državne udare koje su prevele CIA i druge američke obavještajne agencije.
Logično razmišljajući, američki agenti i visoki obavještajni dužnosnici i sada rade ono što su oduvijek radili, samo na vlastitom teritoriju i protiv vlastitog predsjednika, za račun Demokratske stranke ili, ako opoziv ne uspije, kao pomoć vjerojatnom protukandidatu Donalda Trumpa na izborima 2020 Josephu Bidenu.
Prema Scottu Powellu, „stječe se dojam da su američki demokrati spremni dovesti u pitanje integritet i stabilnost svoje zemlje samo kako bi povratili vlast i kontrolu.
U međuvremenu, autor članka podsjeća da legitimitet vlasti u SAD-u „dolazi od naroda“ i demokrate bi trebalo podsjetiti na to. Ponovimo, ako niste razumjeli: „Legitimitet vlasti u Sjedinjenim Državama dolazi od naroda!“ Nije vic, već tako stoji u temeljnom aktu Sjedinjenih Američkih Država, ako i nije tako, kao da je važno.
Powellu pokušava otkriti razloge zbog kojih, umjesto na svoje dužnosti u Kongresu, demokrati troše svoje vrijeme i resurse na proces opoziva Trumpa, posebno nakon rezultata Muellerove istrage koja je dokazala da nema nikakvih nepravilnosti u izboru Trumpa za američkog predsjednika, a posebno nema njegovih „veza s Rusijom“.
Autor članka tako zaključuje da su tradicionalni demokrati sada u slabijoj poziciji od „krajnje ljevice“, što bi trebali biti Bernie Sanders i Alexandria Ocasio-Cortez, koji su od djela teoretičara ljevice iz XX stoljeća i onih koje su pisale vođe revolucija diljem svijeta možda pročitali naslove u knjižnici, ako i to.
U obrani Trumpa, iako bi za američkog predsjednika bilo bolje da ga ne brane ignoranti poput Scotta Powella, de facto nepostojeća američka „krajnja ljevica“ je usvojila proislamske i marksističke stavove.
I ovdje imamo zanimljivu usporedbu, jer se po “deafultu” marksisti i islamisti isključuju i ne postoji politički islam koji će prihvatiti dijalektički materijalizam i Marxovo tumačenje povijesti, ekonomskih procesa i čovjeka, kao što istinski marksisti ne mogu prihvatiti primat islama nad znanstvenim socijalizmom. Ali da bi to znao, Scott Powell bi trebao pohađati dio predavanja na nekom od sveučilišta društvenih znanosti, što je očito preskočio. No, kako ni njegovi čitatelji vjerojatno nisu upućeni u ove „velike tajne politologije“, ali na razini osnovne škole, ni to ne predstavlja poseban problem.
„U skladu s njim, imperativ će biti napad ne samo na samog Trumpa, već i na gotovo pola zemlje koja je glasala za njega“, kaže Scott Powell, što je točno, jer nikada kao danas ne svjedočimo raskolu u američkom društvu kojeg su posijali demokrati, liberalna bulumenta na čelu s „tradicionalnim“ klanom Clinton i „islamo-komunistima“ predvođenih Berniem Sandersom i Alexandrijom Ocasio-Cortez. Iako sebe potonji zovu „demokratskim socijalistima“, što je također oksimoron, novi izraz „islamo-komunisti“, za kojeg autorska prava mogu pripadati Powellu, zgodan je termin za opisati kaos koji se događa u Sjedinjenim Državama.
Autor članka napominje „kako se, prema američkom ustavu, stabilnost sustava temelji više na izbornim rezultatima, nego na parlamentarnoj demokraciji“.
„To je zemlji omogućilo relativnu političku stabilnost, uključujući meteorski gospodarski rast koji je u Sjedinjenim Državama kontinuitet zadnjih 240 godina“, piše američki „mislilac“.
Ovdje je Powell malo „zamračio“ razdoblje Velike depresije i cikličke ekonomske krize, kao i onu 2008. godine, ali uz sve što je naveo, to je najmanji grijeh.
Prema autoru, jedini razlog za opoziv bi trebao biti zločin kojeg će dokazati pravosudni sustav.
„U ovom slučaju, saslušanja sugeriraju da se optužbe protiv Trumpa više temelje na glasinama i političkim nesuglasicama“, kaže Scott Powell, što je teza koje se trebao držati od početka „obrane“ Donalda Trumpa, jer dosadašnje izjave nisu dokazale ništa zbog čega bi američki predsjednik mogao odgovarati pred zakonom.
Najbolja obrana Trumpa je istina, odnosno transkript i snimka razgovora s ukrajinskim predsjednikom Zelenskim, gdje čelnik Bijele kuće pita može li Kijev pronaći spise koje je po hitnom postupku arhivirao bivši predsjednik Porošenko, a rezultat su istrage protiv Bidenovog sina Huntera i njegovih mutnih poslova u ukrajinskom energetskom sektoru.
Teza koje se trebao držati Scott Powell, što čini Trump, je da u tom razgovoru nema ništa sporno. Štoviše, trump traži da Kijev, ako to učini, spomenute rezultate istrage preda američkom pravosuđu, a ne njegovom uredu. Dakle, što tu ima loše? Ništa. Zbog toga je Trump i poručio da ga cijela ova farsa uopće ne zanima.
Prema autoru članka, saslušanja o opozivu predstavljaju “čin očaja”, tako da ljudi ne mogu vidjeti što se iza njega događa.
“I dok nastavljaju širiti dim oko Donalda Trumpa, nadaju se da će jednostavni birači zaključiti da ako ima dima, onda bi trebalo biti vatre”, piše Scott Powell.
„U početku su očevi i utemeljitelji Sjedinjenih Država zamislili Senat kao tijelo koje će ograničiti mogućnost imperijaliteta, a vlast bi se trebala mirnim putem prenijeti na izborima. Sada se ispostavilo da demokrati, iako su u manjini, zloupotrebljavaju ovlasti. Ova stranka je postala manje tolerantna i sve je radikalnija. Ne poštuju se ljudska prava i presumpcija nevinosti, kao ni sloboda mišljenja. Značajan dio medija stao je na stranu Demokratske stranke i više ne prenosi vijesti, a društvene mreže sada uvode cenzuru. Zašto bi Amerikanci trebali dati više moći stranci koja se bavi takvom vrstom zlostavljanja, uključujući i metode banana republika?“, pita se američki novinar u svom osebujnom članku za American Thinker u kojem je jedino uspio pogoditi ulogu i opasne namjere Demokratske stranke. Ništa više.
U tom smislu bi Trump, koji općenito ne voli medije ni većinu novinara, trebao poručiti da se zna sam braniti, a ako baš bude potrebno, uzet će odvjetnika, jer je bolje da ga ne brane „američki mislioci poput Scotta Powella, koji je u članku od dvije i pol kartice novinarskog teksta uspio navesti toliko netočnih, nelogičnih i za Trumpa kontraproduktivnih tvrdnji da uopće nije jasno kako se članak mogao naći na stranici lista koji se u prijevodu zove „Američki mislilac“.
wpDiscuz