Suđenje za ratne zločine na području Bugojna otvara nova pitanja o ulozi tadašnjih političkih i vojnih vođa Republike Bosne i Hercegovine, osobito Alije Izetbegovića. Iako je Izetbegović bio predsjednik Republike BiH, njegovo ime se često vezuje uz nedostatak pravne odgovornosti za zločine počinjene nad Hrvatima u srednjoj Bosni. Najnovija svjedočenja u slučaju protiv Dževada Mlaće i Selme Cikotića samo su produbila sumnje o tome što je Izetbegović znao, a nije poduzeo.
Zatvor na stadionu – prešućeni zločini?
Svjedok Sead Pokvić, koji je u vrijeme rata bio tajnik Ratnog predsjedništva Bugojna, potvrdio je da je Izetbegović bio informiran o zarobljenicima HVO-a. Prema Pokvićevom svjedočenju, predsjedništvo je “prihvatilo” informaciju da su zarobljenici pobjegli, što je, u retrospektivi, zvuči kao pokušaj zataškavanja stvarne sudbine zarobljenika.
Posebno je zanimljivo da je stadion “Iskra” u Bugojnu, prema odluci Ratnog predsjedništva, pretvoren u zatvor za zarobljenike. Iako Pokvić tvrdi da predsjedništvo nije imalo daljnje nadležnosti nad zarobljenicima, postavlja se pitanje tko je donio odluku o likvidaciji tih istih zarobljenika, a optužnice ukazuju na Mlaću i Cikotića.
Mlaćo i Cikotić – dvostruke optužbe
Dževad Mlaćo, kao predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna, optužen je za naređivanje ubojstava zarobljenika HVO-a. Prema optužnici, on je čak zaustavio transport zarobljenika u Zenicu, pravdajući to sigurnosnim i tehničkim razlozima, iako svjedoci tvrde da je stvarni razlog bio eliminacija zarobljenika.
S druge strane, Selmo Cikotić, bivši zapovjednik Operativne grupe Zapad Armije BiH, optužen je za nečinjenje – da nije spriječio zločine svojih podređenih i da nije poduzeo mjere kako bi spriječio mučenja i ubojstva ratnih zarobljenika. Optužbe protiv njega samo dodatno kompliciraju moralni i pravni okvir Armije BiH.
Izetbegović – Šutnja o zločinima
Izetbegović, kako svjedočenja pokazuju, nije ostao potpuno neinformiran o događanjima u Bugojnu. Njegovo raspitivanje o sudbini zarobljenika pokazuje da je bio svjestan određenih anomalija u vezi s njihovom sudbinom, no postavlja se pitanje: je li njegova uloga bila samo pasivna ili je on namjerno zatvorio oči pred zločinima počinjenima nad Hrvatima?
Svjedoci tvrde da je postojala interna komunikacija unutar Ratnog predsjedništva o sudbini zarobljenika, ali da se formalno ništa nije poduzelo. Ova šutnja, s političke strane, odražava nepravedan odnos prema hrvatskim žrtvama rata.
Posljedice svjedočenja
Osvježena suđenja i svjedočenja dolaze s visokim rizikom. Svjedoci, poput Salko Katala, koji su pružili svoje viđenje zločina, već su prijavili prijetnje i napade. Saslušanje svjedoka B-1 je odgođeno zbog straha za njegovu sigurnost, što pokazuje da je proces i dalje politički i emotivno nabijen.
Za mnoge Hrvate iz srednje Bosne, pravda za njihove žrtve još uvijek nije zadovoljena, a međunarodni sudovi, uključujući Haaški sud, nisu dali adekvatan odgovor. Ovaj slučaj protiv Mlaće i Cikotića samo je jedno od suđenja koje bi moglo rasvijetliti širu sliku odgovornosti za zločine.
Pitanje pravde ostaje otvoreno
Bez obzira na ishod ovih suđenja, ostaje važno pitanje odgovornosti najviših političkih figura, uključujući Aliju Izetbegovića. Iako su neki počinitelji privedeni pred lice pravde, mnogi osjećaju da pravda nije potpuna dok se ne istraže i procesuiraju svi zločini, bez obzira na nacionalnu pripadnost žrtava i počinitelja.
Važno je napomenuti da je upravo danas USA procesuirala građanina koji je pomagao u skrivanju zločina u BIH. Priveden je u SAD-u. Radi se o USA državljaninu BH korijena. Zašto ne procesuiraju Michael Murpheya? Skrivao je Cikotića godinama.
wpDiscuz
