Paravojske se mogu vrlo dobro iskoristiti za hibridni rat, za organiziranje demonstracija, izoliranih napada na neprijatelje režima ili “nacije”, pa i za oružane sukobe niskog inteziteta. Generalno, za destabilizaciju Bosne i Hercegovine i susjednih država, koje velikosrpski nacionalizam još ubraja u “srpske zemlje”. To je, prema izjavama najviših srbijanskih dužnosnika, još uvijek mainstream politika u Srbiji.
Sama prisutnost osobe iz kriminalnog miljea kakav je Igor Bilbija, ili jedne pijavice koja živi od zloupotrebe boračkog statusa Vukotića, u cijeloj toj priči nije toliko bitno, koliko su opasniji oni koji stoje iza njih. Igor Bilbija je apriori kriminalac, s debljem sudnicom, pa čak i debljem policijskom evidencijom o sebi.
U travnju 2013. godine uhićen je u akciji “Sova”, zajedno sa Sinišom Milojevićem “Kobra” iz Banjaluke, Milanom Vujčićem “Vujketa” i Petrom Lekićem “rolete” iz Gradiške te Borisom Torbicom “Čorbom” iz Prijedora. Tužiteljstvo Okružnog tužilaštva u Banja Luci optužilo ih je za teški oblik kriminala, u kojem su nastupile teške posljedice za oštećene osobe.
Za Bilbiju i gore, postoje naznake da su članovi šireg pročetničkog kaznenog kartela Jotić-Damjanović-Kesić. Pojavljivanje u priči Nenada Stevandića i spomenutog klana je najindikativniji i najopasniji sastojak ovom propagandnom i militantnom djelovanju, koji se ne smije olako shvatiti. Prvo, njihova umiješanost treba cijelu tu stvar domaćoj i stranoj javnosti, ali i Vladimiru Putinu, učini ozbiljnijom, težom, organiziranijom i da ovom političko-kriminalnom projektu privuče što više radikalizovan i nezaposlene mladeži, sitnih kriminalaca i patriota.
‘Komedija’ od susjeda Nenada Stevandića
Drugo, njihova povezanost s ovim cirkusom je težak pokazatelj i dokaz da iza ovog obavještajno-propagandnog djelovanja stoji ozbiljnija i opasnija politička, financijsko-organizacijska i paramilitantna struktura i interes, oličeni, prije svega, u novoj Stevandićevoj partiji Ujedinjena Srpske i spomenutom kriminalnom klanu. Postoje indicije da ovaj klan okuplja nekadašnje pripadnike “Srpski obrambenih snaga” – SOS (pripadnike “Crvenih beretki” i banjalučkog “Crvenog kombija”), članove ratnih bandi, nekadašnje obavještajce Ministarstva unutarnjih poslova entiteta Republika Srpska, ratne profitere i predvodnike etničkog istrebljenja nesrba iz Bošnjački krajolici.
Stevandić, koji je također 1991. i 1992. godine, u režiji Službe državne sigurnosti Srbije, Frenkija Simatovića, Jovice Stanišića i Damjanovića, regrutirao i naoružavao mlade nacionaliste i kriminalce za srpski paravojnu jedinicu SOS i slao ih na obuku u Srbiju, sada se najedanput pojavljuje se u indikativno sličnoj ulozi. A onda, Stevandic sada koristi pripadnike kriminalnog miljea. Kako, zašto? – Odgovorne sigurnosne institucije u Bosni i Hercegovini, kao i država članica NATO-a trebale bi odgovoriti na taj odgovor. Stevadnić i njegova partija, financirana od spomenutog klana, 2015. godine dobili su ulogu koordinirati brojne srpske nacionalističke i proruske grupe i kriminalne organizacije u RS-u te da od njih prave koherentniji skup sljedbenika, paradera i potencijalnih fajtera, demonstranata i ratnika,
To se moglo vidjeti iu organizaciji proruske parade “Marš besmrtnog puka”, koju je 2016. i 2017. godine predvodio upravo Stevandić, a kojoj su, pored neofašističkih i proruskih organizacija (SNP Izbor je naš, Veterani RS-a i mnogi drugi), nazočili i konzul Srbije u Banjaluci, dobar dio članova i službenika Vlade RS-a, kabinet predsjednika RS-a Milorada Dodika, predstavnici Boračke organizacije RS-a i mnogi drugi.
‘Sloboda ili smrt’ kao ‘pomirenje ili smrt’
Također, prisutnost raznih “humanitarnih” nepacifističkih organizacija, iako zastrašujuće, nije toliko opasno. Oni su samo indikacija jedne opasne i ratnohuškačke politike koja nam dolazi iz susjedne Srbije i koja koristi RS kao ideološki okupirani dio Bosne da negira i diskvalificira Bosnu i Hercegovinu kao državu, da je domaćoj i svjetskoj javnosti prikazuje kao tobož “leglo terorista” ili “neuspjeli projekt “ili, kao takav,” vrlo muslimanska zemlja za okus Europe “.
Službena Srbija, kao, uostalom, i pro-herceg-bosanski i neoustaški dio političke scene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, vodi dvostruku politiku prema Bosni i Hercegovini. Pozivajući se na dijalog, europske tekovine, regionalnu stabilnost, pomirenje i suživot, istovremeno negiraju i destabiliziraju Bosnu, podgrijavaju mržnju među njenim građanima, podržavajući neočetnički i neoustaške trabante u samoj Bosni i Hercegovini, stvarajući tako uvjete da se nametnu kao regionalni igrači, faktori stabilnosti i sponzorima jednog dijela teritorija Bosne i Hercegovine.
Stari četnistički krilo “sloboda ili smrt” sada se može čitati u Bosni kao “pomirenje ili smrt”. Ova uloga Srbije, a dijelom Hrvatske, bitno je državno sponzorirana i antieuropska, što predstavlja prijetnju miru, integritetu i neovisnosti Bosne. Ali prijetnja razvoju njihovih društava i ekonomija, posebice Hrvatske. Pa, ovdje vidim veliku opasnost, veliki rizik od budućeg oružanog sukoba niskog intenziteta, ili, naravno, hibridnoga rata, koji se već praktički provodi protiv Bosne i Hercegovine, na dva fronta.
Svatko je zadovoljan, a polovica Bosne nije
Posebno je opasna klerofašistička ideja koja je prisutna u podtekstu političkog djelovanja Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, a to je razmjena teritorija sjevera Kosova za Preševsku dolinu i RS za Kosovo. Vučić je toj trgovini dodao vrlo težak ustupak, a to de facto priznanje Kosova (bez četiri sjeverne općine) od Srbije i stolicu Kosovu u Ujedinjenim narodima, koji bi Srbija dala u zamjenu za RS u statusu Abhazije ili Južne Osetije.
Ovaj ustupak je vrlo privlačan zapadnim igračima, jer tako rješavaju albansko-srpski odnose, a onda odjednom postdejtonska Bosna sa entitetom RS nije više konflikt, kojeg je zamrznuo i za kojeg je odgovoran Zapad, već je Bosna sa otcijepljenom i nepriznatom RS, kao nekom novom Abhaziju, sada zamrzavaju sukob za koji je Rusija odgovorna. RS režim, uz potporu Srbije i Rusije, ima sve kapacitete ne za konvencionalni rat, već da u hibridnom sukobu i nekonvencionalnim aktima neprijateljstva, nasilja, okupacije i secesije iznudi faktičko stanje u kojem će RS biti potpuno faktički izolirana, otcijepljena, kontrolirana i odbranjiva od ostatak Bosne, sa ili bez referenduma.
Posebno istočni dio RS, od Semberije do Gacka, takav je teritorij, oko istog područja kao i Kosovo, gdje se odcjepljenje može potpuno braniti. Pitanje je samo kada će Rusi, ruski igrači u Srbiji i Dodik sami procijeniti da se trenutak “sad ili nikad” dogodio. U par dana rusko “humanitarno” prisustvo na aerodromu u Banjaluci ili u Zvorniku može promijeniti status quo i odnos RS-a prema ostatku Bosne i Hercegovine na terenu te pokrenuti nepredvidljiv razvoj događaja.
Srbija kao JNA u devedesetima
U ovom pravcu RS režim intezivno razvija suradnju sa svim što je pročetnički, prorusko, a antidemokratski, antiliberalni, antizapadno, i to na gotovo svim političkim razinama – od religiozne i kulturno-umjetničke suradnje i akademske scene, preko kulturno-propagandne, patriotske, ekstremističke , paravojne i obrambene suradnje, na službenu gospodarsku, policijsku i paradigmatsku suradnju.
RS režim razvija suradnju i sa ideološkim blizancima, europskim neofašističkim partijama i grupacijama, s pročetničkim i neokonzervativnim grupacijama u Washingtonu, pa i sa izraelskim klerofašističkim snagama okupljenim oko Avdigora Libermana i partije Benjamina Natanjahua. Znači sa svima koje RS režim vidi kao mogući oslonac za vođenje islamofobne, rasističke i separatističke politike i ultimativno za toliko priželjkivano otcjepljenje od Bosne i ujedinjenje sa Srbijom. Dodik i drugi velikosrpski političari u regiji ne žele da se takva suradnja vidi u svoj svojoj razgranatosti, kronologiji i intezitetu, te će lagati, prikrivati i fingirati činjenice i motive o tome. Međutim, nisu u devedesetim godinama i stvari se brzo propuštaju javnosti.
U usporedbi s devedesetim godinama, takozvane srpske zemlje danas imaju drugačiji “moćni zaštitnik”. Prije 26 godina bila je bivša Jugoslavenska narodna vojska i Jugoslavija je shvaćena kao “proširena Srbija”. Danas je ovo Rusija i hrapav velikosrpski nacionalizam. Zbog toga je Dodik učinio sve kako bi RS bio punopravni ruski čimbenik 10 godina. U tom smislu, RS je prestao biti “nitko ni jedna zemlja” između NATO-a i Srbije, ali je postala ruska platforma za vanjsku politiku i obavještajnu sigurnost koja djeluje u punom kapacitetu.
Deseci milijuna eura za policiju RS
Rusi su prisutni u gospodarstvu, posebice u kulturnom, medijsko-propagandnom i vjerskom životu. Prisutni su ui oko MUP-a RS-a, koji intezivno surađuju s ruskim policijskim i sigurnosnim službama, u vidu razmjene informacija, učestalih obuka i opremanja specijalne jedinice RS-a i drugih jedinica posebne namjene od ruskih instruktora i specijalista. Također, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srpske i policija i sigurnosne agencije Srbije praktički su jedna organizacija.
Režim RS intenzivno ulaže u masažu, naoružavanje i opremanje policije RS. U posljednja četiri ili pet godina, specijalna jedinica je reintegrirana u narod i sada ima između 180 i 250 članova. Jedinica za podršku koja je organizirana u 12 brojeva otpuštanja sada ima oko 300 članova. Iz policijske akademije je 2007. i 2008. godine izlazilo u prosjeku 35 svršenih kadeta za potrebe opće policije i specijalne jedinice, dok je 2017. godine izašlo 120 svršenih kandidata za opću i 45 za specijalnu policiju. Ove godine planira se još 160 kadeta. Iako to nije bio plan, ova policijska akademija započela je obuku kadeta za jedinicu u 2009. godini.
U MUP-u RS-a je u posljednje dvije godine primljeno i 500 svršanih diplomaca Visoke škole unutarnjih poslova, a planira se i organiziranje neke vrste pomoćne ili pričuvne policije. RS režim je od 2013. godine uložio više od 30 milijuna konvertabilnih maraka (oko 15 milijuna eura) za nabavu automatskog naoružanja dugih cijevi, pištolje, snajpere, optički i drugu opremu specijalne jedinice, preko 15.000 uniformi, pancirke, šljemove, terenska vozila, komadno – Diesel vozila i oprema, kriptografija, presretanje i elektronska uplitanja. Otvoreno se javlja remont srpskih tenkova u Pali.
Hotel kao osoblje pro-ruskih i pro-etničkih snaga
Ogromna količina zaostalog i sakrivenog vojnog oružja, od “papovku” i autmoatskih pušaka do minobacača i lakih topova, nalazi na teritoriji RS-a, a samo u prosincu 2016. godine na teritoriju ovog bh. entiteta MUP RS-a je oduzeo i kod sebe pohranio oko 5.000 komada oružja, najviše pištolja i revolvera, ali i lovačkog, pa i prepravljanog ustrojbenog vojnog oružja. Do sada je uoženo više od 10 milijuna KM (oko pet milijuna eura) za revitalizaciju bivše vojarne JNA Zalužani, koja je nelegalno uzurpirana od Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i bez pravnog osnova upisana kao vlasništvo MUP-a RS-a.
Dodik otvoreno najavljuje da će 39 milijuna dolara, koliko je dio od isplate ruskog klirinškog duga Bosni i Hercegovini, biti uloženo u policiju i centar za obuku u Zalužanima. Dodik već desetljeće drži zračna Mahovljane zatvoren za sve tvrtke osim srbijanskih, odbijajući vrlo dobre ponude Wizzair i Ryanaira, a sada se naprasno gradi takotvani kargo centar. Zalužani i Mahovani najvjerojatnije su mjesta na kojima će se tzv. Ruski humanitarni ljudi kretati i formirati svoju bazu. Neki sugovornici tvrde da bi se to moglo dogoditi i prije općih izbora u listopadu.
Kod Rudog se od 2014. godine nalazi ekskluzivni hotel “Komsar Rudo”, s ogromnim zemljišnim kompleksom u vlasništvu ruskog oligarha i bliskog Putinovog suradnika Rašida Serdara, koji je glavna političko-obavještajna ruska zaleđina Dodiku, RS režimu i proruski snagama u Bosni i Hercegovini i regiji. Hotel praktično djeluje kao stožer proruskih i procetnickih snaga u regiji i, pored Zalužana i Mahovljana, još jedna je vjerojatna lokacija za formiranje proruske baze na teritoriju neovisne i suverene Bosne i Hercegovine.
Rusi 40 kilometara od NATO-a
Dodik sam, njegov državljanin RS i Bosna i Hercegovina, posjedovao je posjed u Srbiji i Rusiji i, bez obzira što želi, ne može se ni vratiti. Nema političkog i ideološkog povratka staroj. Nastavit će gurati u smjeru dok se Srbi ponovno ne usude braniti ideju “ujedinjenja srpskih zemalja” kao zakonitog i pravnog. Štoviše, ni Rusija ni Rusija neće pružiti azil i zaštitu dok ne vidi konkretan ishod na terenu u trenutku kada Rusija smatra da je dobra.
Rusiji, za sada, odgovara ovakav status-quo u Bosni i Hercegovini, koji pokazuje potencijal da destabilizira dijalog u regiji i put Bosne i Hercegovine u euro-atlantskim integracijama. Rusija će učiniti sve kako bi zadržala takve destabilizacijske mehanizme u regiji i na svim će se način podupirati igrači koji rade na njemu. A oni u Srbiji i oni u Hrvatskoj. Rusima je u cilju da na predstojećim općim izborima Dodik formira vlast sa Stevandićevom Ujedinjenom Srpske, s kojima bi Dodik imao glasove da Ruse i proruske igrače uvede u vlasništvo nad Rudnikom Ljubija i Željeznicama RS-a. Time će Rusi dobiti ne samo ekonomsko, već ogromno paravojno i obavještajno uporište na samo 40 kilometara od granice s NATO-savezom. Ako se to dogodi, ne samo RS, već cijela Bosna i Hercegovina postaje ruska platforma,
Na potencijalni sukob kao posljedicu sve većeg ruskog političkog i sigurnosnog djelovanja u Bosni i Hercegovini i regiji i naraslih nacionalističkih i antizapadnih snaga upozoravaju parlamenti SAD-a, Velike Britanije, zemalja Europske unije. To upozoravaju američka vanjska politika i ugledni svjetski mediji. Također se upozoravaju i mnogi domaći novinari, akademici i stručnjaci.
Građani Bosne i Hercegovine i mediji imaju pravo znati jesu li i što odgovorni BiH bh. Institucije rade na ovom pitanju. Ljudi u Bosni i Hercegovini žele vidjeti kakvu-takvu reakciju sustava, koja će im dokazati da institucije kakvog-takvog sustava postoje i da mogu ozbiljnije reagirati. U suprotnom, možemo reći da institucije ili ne postoje, ili su iznutra razbucane i podriveni do stadija u kojem nisu u stanju dati ni suvislu informaciju, umiriti građane, a kamoli držati kontrolu nad teritorijem i voditi kontraobavještajnu kampanju.
Zločin, zločin, referendumi …
Kako je moguće da proruski igrač Stevandić nije u istražnom pritvoru za osnove sumnje da je počinio niz djela koji se mogu kvalificirati kao ratni zločin? Kako je moguće da se proruski igrač Dodik i / ili njegovo bliže ili dalje političko okruženje do sada nije makar zabavilo optužnicom za ozbiljne afere poput afera zgrade Vlade RS-a, privatizacije Telekoma RS-a i Rafinerije Brod, afere organizacije svjetskog rafting prvenstva, Pavlović banke, Bobar banke, Balkanske investicijske banke i bezbroj drugih? Kako je moguće da se ne kazne odgovorni za provođenje i poticanja na provođenje referenduma i kršenje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ili za organiziranje i poticanje na organiziranje proslave zabranjenog 9. siječnja kao dana RS-a?
Kazneni propisi Bosne i Hercegovine predviđaju sve pravne i proceduralne mogućnosti. Kako je moguće da sigurnosne službe Bosne i Hercegovine nisu spriječile i izjalovile ulazak paravojnih jedinica u zemlju u listopadu 2014. godine koje je koordinirao MUP RS-a? Kako je moguće da članovi srbijanske i ruske obavještajne i paravojne strukture ne budu spriječeni i sada nisu pokriveni?
Volio bih Bh. novinari svakodnevno i redovito inzistiraju da im odgovore na ova pitanja daju nadležne sigurnosne, vojne i pravosudne institucije države Bosne i Hercegovine i odgovorni u tim institucijama. Želio bih vidjeti političare, profesionalnu javnost i građane snažniji pritisak na nadležnu BiH. institucija i voditelja, koji će dobiti ozbiljniju, profesionalnu organizaciju i angažiranje relevantnih službi na tim pitanjima.
Izvor: Al Jazeera
wpDiscuz