Ako Erdogan prihvaća povijesnu odgovornost u BIH i drugim zemljama Osmanskog carstva evo što bi trebao učiniti…

Jasno je da svaki veliki lider sa starošću postaje bolji i mudriji čovjek. To se možda događa i Erdoganu. Moguće je da je konačno shvatio da se utjecaj Turske neće širiti silom i nasiljem nego humanizmom i suočavanjem s odgovornošću Turske, povijesnom, političkom i svakom drugom.

Tijekom Osmanske tiranije nad zemljama Balkana sve te zemlje su osiromašene, depopularizirane i nazadovale su. U svakom smislu. Stoga ako Turska doista želi preuzeti povijesnu odgovornost i vratiti svoj ugled u tim zemljama evo što treba učiniti:

1. Priznati genocid nad Armencima, Asircima i Grcima
2. Priznati genocid nad Srbima i Hrvatima
3. Priznati elitocid nad Bošnjacima i ispričati im se za progon kapetana Gradaščevića
4. Početi plaćati godišnju odštetu svim zemljama nekadašnjeg Osmanskog carstva
5. Uvesti danak u krvi, svako 7-o djete, tursko,  bolje i naprednije, davati bivšim zemljama Osmanskog carstva na usvajanje. Tamo bi se to dijete prevodilo na kršćanstvo i odgajalo u duhu predaka.
6. Uvesti pravo prve bračne noći za sve seksualno frustriane građane bivših turskih zemalja. Prihvaćanje povijesne odgovornosti.
7. Početi plaćati begovsku spahijsku desetinu našoj sirotinji
8. Osigurati besplatno školovanje našoj djeci na sveučilištima svijeta koje požele, s obzirom da su 400 godina ovdje provodili teror ubijanja znanosti.
9. Podići kredite za obnovu patarenskih crkvica koej su porušili, obnoviti sve Crkve koje su srušili, narediti Islamskoj zajednici u BIH da napusti one džamije koje su vidno nastale na temeljima crkava a minareti na zvonicima Crkava.
10. Otići u Rim, pokloniti se na grobu Kraljice Katarine, i javno joj se ispričati na grobu zbog otmice sinova, i ubojstva njenog sina dekaptacijom.
11. Nakon toga bit će lakše osuditi genocid u Grabovici, ali i genocid u Srebrenici za koji znamo da Erdogan nema hrabrosti da ga tako nazove. Jer su mu kao simpatizeru Mladoturaka ruke genocidno krvave krvlju Armenaca.
12. Nakon toga bit će rado viđen gost i u našim svadbama, a do tad, nek otpepa od naše zemlje sa svojim crvenim rukama. U čije dobre namjere ne vjerujemo, niti ćemo, niti na to imamo pravo. Tragedija naših predaka ne dopušta nam da mu vjerujemo.