I prije nego što će postati zapovjednik 3. korpusa bilo je jasno da je za mudžahedine Mahmuljin osoba od povjerenja
Krajem listopada 2015. jedna vijest objavljena na portalu magazina Saff prošla je gotovo nezapaženo.
Saff je izvjestio da je u rodnom ažirskom gradu Oranu preminuo Muhamed Sebbar, u BiH znan kao Abu Meali, bivši zapovjednik odreda El Mudžahidin.
Nikakvih drugih detalja, osim da je u pitanju kratka bolest nije bilo.
A i tada se znalo da se radilo o ključnom obavještajcu i bivšem zapovjedniku El Mudžahida kojem su SDA vlasti izdale lažni identitet , lažnu BIH putovnicu, “pretvorivši ga u Bošnjaka” i potom spremile u SAD. U diplomatsku službu UN-a gdje je bio pomoćnik Huseina Živalja. I jedan i drugi iz SAD-a bježe nakon terorističkih napada 11.9.2001. Jedan dugogodišnji intimus Alije Izetbegovića, koji je u Titovom režimu skupa s Alijom osuđen kao islamski fundamentalist i borac protiv SFRJ poretka drugi ratni zločinac koji je u BIH doveo radikalni Islam. Za Abu Mealija svjedoci tvrde da je ubio i dva novinara BBC-a, četvoricu zarobljenih fratara na prostoru Srpske tjerao je da ljube odrezanu glavu ubijenog Srbina.
Informacija o smrti Abu Mealija plasirana je upravo u danima kada se počelo ozbiljno nagovještavati da će do kraja godine biti podignuta optužnica protiv bivšeg zapovjednika 3. korpusa Armije RBiH Sakiba Mahmuljina zbog ratnih zločina koje su počinili pripadnici El Mudžahidina na području Vozuće i Zavidovića.
Za pobornike teorije zavjere bila je to prilika za pitanje je li Meali fiktivno preminuo ili je pak likvidiran kao neugodni svjedok o ratnimdogađanjima na podučju Vozuće.
Sakib Mahmuljin je uhićen po nalogu Tužiteljstva BiH. Nedugo nakon uhićenja priopćeno je da je osumnjičen jer su od srpnja do rujna 1995. godine pripadnici odreda El Mudžahidin počinili ubojstvo oko 50 ratnih zarobljenika srpske nacionalnosti te nečovječno postupali prema oko 20 ratnih zarobljenika i civila.
”Sakib Mahmuljin kao zapovjednik 3. Korpusa ARBiH tereti se da je propustio da spriječi počinjenje ovih kaznenih djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika i civila od pripadnika postrojbe El Mudžahidin, te je propustio da iste kazni nakon počinjenog zločina”, navodi u priopženju državno tužiteljstvo.
Kome su vjerovali mudžahedini u BiH?
Godinama nakon rata vođena je polemika je li odred El Mudžahidin, sastavljen prvenstveno od stranaca iz afro-azijskih zemalja, kojima su se naknadno pridružili domaći borci, bio u sustavu zapovijedanja unutar Armije RBiH. Tijekom suđenja u Haagu bivšem zapovjedniku Armije RBiH Rasimu Deliću, prezentiran je dokument s Delićevim potpisom iz kolovoza 1993. godine kojim naređuje priključenje odreda El Mudžahidin 3. korpusu.
Da je ta naredba shvaćena ozbiljno i od civilnog rukovodstva RBIH, pokazuje i odluka Predsjedništva RBiH od 5. kolovoza 1994. godine kojom se u čin nadkapetana unapređuje Abu Maali, zapovjednik odreda El Mudžahidin 3. korpusa.
”Vjerovali smo samo zapovjedniku Trećeg korpusa Sakibu Mahmuljinu, pošto je bio pravi Musliman i Izetbegovićev čovjek”, izjavit će kao svjedok na suđenju Rasimu Deliću bivši prevoditelj odreda El Mudžahidin Aiman Awad. Awad tvrdi da je pripadnost odreda 3. korpusu bila samo formalna, te da nisu mogli naređivati odredu.
Bivši zapovjednik 35. divizije 3. korpusa Armije RBiH Fadil Hasanagić svjedočio je u Haagu da je ratnom operacijom u Vozući rujna 1995. godine zapovjedao Sakib Mahmuljin, te da je on osobno odredio borbene zadatke odredu El Mudžahidin, kao i da su iz odreda izvještaje slali samo Mahmuljinu.
I prije nego što će postati zapovjednik 3. korpusa bilo je jasno da je za mudžahedine Mahmuljin osoba od povjerenja. Kao člana zapovjedništva ovog korpusa Rasim Delić ga je ovlastio da s jedinicom mudžahedina iz Zenice pregovara u njihovom ulasku u sastav Armije RBiH. Aiman Awad je tvrdio da se Mahmuljin tada predstavio kao opunomoćenik ne Rasima Delića, nego Alije Izetbegovića. A Alija Izetbegović je bio jedina osoba kojoj su nakon Mahmuljina, mudžahedini neizmjerno vjerovali.
Zaboravljene žrtve zločina
Odred El Mudžahidin bio je smješten na područu Kamenice kod Zavidovića. Prema presudi Rasimu Deliću, poslijepodne 11. rujna 1995, vojnici 328. brigade 5. bataljona Armije BiH i odred El Mudžahedin zarobili oko 60 vojnika i civila bosanskih Srba, uključujući tri žene u blizini sela Kesten. Zarobljenicima je bilo naređeno da u koloni pješice krenu prema Kestenu. Putem su dvojica zarobljenika, Milenko Stanić i Živinko Todorović, ubijena iz vatrenog oružja.
Pretresno vijeće je konstatiralo da je jedan pripadnik odreda El mudžahidin ubio Milenka Stanića. 52 vojnika VRS-a odvedeni su do jedne hale u Kestenu.
U toj su ih hali čuvali vojnici Armije RBiH. U jednom trenutku 20 naoružanih mudžahedina je pod prijetnjom oružjem otelo zarobljenike te ih odvelo do logora Kamenica. U Kamenici su do kraja prosinca svi ubijeni. Ubili su ih pripadnici odreda El mudžahidin. Torturu u kamenici preživjelo je samo 11 zatočenih iz druge grupe, koji su kasnije o svemu i svjedočili haaškim istražiteljima.
Nestali počinitelji zločina
Nakon okončanja rata slijedio je snažan pritisak SAD-a da strani državljani, pripadnici El Mudžahidina napuste zemlju. Alija Izetbegović im nevoljko to priopćava. Tek je manji dio njih ostao, uglavnom oni koji su se oženili bh. državljankama.
Obavještajno-sigurnosna agencija bi trebala imati uvid u njihovo kretanje, ukoliko se tužiteljstvo odluči da neke potraži kao svjedoke u vjerojatnom procesu potiv Sakiba Mahmuljina.
Jasno je da je sada gotovo nemoguće pronaći izvršitelje zločina u Vozućoj i Kamenici, čak i kada bi se točno znao njihov identitet. Za tužiteljstvo će vjerojatno lakši put biti dokazivanje zapovjedne odgovornosti, kao što je to bilo u haaškom procesu protiv Rasima Delića. Za pravo i sud u konačnici vrijede i formalne činjenice.
Dokumenti jasno kazuju da je odred bio u sastavu 3. korpusa Armije RBiH. Izvodio je ratne operacije samostalno ili s drugim jedinicama Armije RBiH. Sakib Mahmuljin bio je nadređeni starješina (i) odredu El mudžahidin koji nije dao nalog za istragu navoda o počinjenim ratnim zločinima pripadnika odreda El Mudžahidin.
*Tekst preuzet s portala Žurnal
wpDiscuz
