Riječ je o šteti napravljenoj prigodom njezina gašenja vojnom intervencijom koja je izvedena prije nepune 22 godine, putem dvaju sudskih postupaka, pred lokalnim sudom u Mostaru te Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine.

Ljetos su se predstavnici 27 dioničara, osnivača Hercegovačke banke, sastali u Međugorju i odlučili napraviti ovaj iskorak te tužiti Agenciju za bankarstvo Federacije BiH i Federaciju BiH.

Odvjetnički ured Nisada Omerovića uputio je apel Ustavnome sudu BiH, čiji je cilj zaustaviti Agenciju za bankarstvo Federacije BiH i likvidacijskog upravitelja, prodaju preostalih nekretnina, ali i steći uvid u stanje računa banke. Hercegovačka banka uspostavljena je 1997., a ugašena je 2001. godine intervencijom međunarodnih vojnih snaga SFOR-a kao tada druga po snazi banka u državi s trećinom platnoga prometa.

Ured visokog međunarodnog predstavnika naložio je gašenje banke isključivo kako bi zaustavio hrvatsku pobunu kroz Hrvatsku samoupravu te imenovao privremenu upraviteljicu Toby Robinson. Odvjetnik Omerović navodi kako od tada vlasnici, dioničari nemaju nikakve podatke o stanju u banci. Budući da imaju zaštitu od progona, za Hercegovačku banku ne može se teretiti bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch ni upraviteljica Toby Robinson. Ali može Agencija za bankarstvo Federacije BiH.

Odvjetnički ured traži da se spriječi prodaja nekretnina u Čapljini i Neumu te da se nakon namirenja vjerovnika novac i imovina vrate stvarnim vlasnicima koji na pravdu čekaju 22 godine.

Hercegovačke banke bila je uvod u obračun s hrvatskom pobunom u BiH koja je uslijedila zbog nametanja nelegitimnih predstavnika Hrvata, o čemu se i danas vode rasprave. 2006. do 2022. domaće institucije vode postupak i ništa nisu uradile u zaštiti banke, skrivaju podatke od vlasnika i jednostavno ih ignoriraju u postupku likvidacije. Osnovno je pravilo da se, ako se banka likvidira, preostali dio imovine vrati vlasnicima. To netko želi izbjeći – kaže odvjetnik.

Objašnjava kako je apelacija prihvaćena te će Ustavni sud BiH razmatrati njezin meritum.

Apelacija je podnesena Ustavnome sudu zbog predugog trajanja postupka. Od 2006. godine naovamo nismo uspjeli nijednu riječ doznati o tome što se događa s njihovom imovinom. Sada spašavamo imovinu 27 suvlasnika koji su uložili novac u njezino osnivanje, kaže odvjetnik.

Pokušavamo spriječiti da Agencija za bankarstvo i likvidacijski upravitelj prodaju nekretnine u vlasništvu banke. Sve smo elaborirali i dokazali da se ne smiju prodavati u bescjenje. A koliko je ostalo novca u banci nakon što su podmireni svi povjeritelji, to ne znamo i to nam se skriva, upozorava.

Agencija za bankarstvo FBiH ne dopušta dioničarima i njihovu pravnom zastupniku pristup tim informacijama štiteći se bankarskom tajnom. Po odvjetniku Omeroviću, to je posve krivo tumačenje bankarske tajne.

Nitko nema pravo doznati vaš broj računa i stanje na njemu, ali suvlasnici banke imaju pravni interes što se događa s njihovim novcem i oni ne potpadaju pod bankarsku tajnu, kaže on i dodaje kako se ono što je ostalo banci nakon podmirenja vjerovnika mora vratiti dioničarima. On očekuje kako će Ustavni sud BiH naložiti brzi postupak likvidacije banke.

Dugo mi je trebalo, punih šest mjeseci sam istraživao jer svi kriju podatke, a Sud u Čapljini je ispoštovao zakonske obveze i prikupili smo svu dokumentaciju koja pokazuje da je Dretelj vlasništvo Hercegovačke banke. To je neosporno. Imamo još neku imovinu u Čapljini te u Neumu jer je banka davala kredite. Neki zajmovi nisu vraćani, pa je banka provela ovrhe. Radi se o vrlo atraktivnim nekretninama u Neumu, navodi.

Procjene govore kako taj terminal vrijedi više desetaka milijuna maraka, a vlasti Federacije BiH dodijelile su ga Terminalima Federacije BiH 2006. godine bez ikakve naknade. Odvjetnik Omerović ističe kako su stvarni vlasnici banke diskriminirani.

To nisu ljudi protiv kojih je vođen postupak, koji su bili podvrgavani provjerama, bilo kakvom kriminalu, nego ljudi koji su imali kapital i uložili su ga. To se mora vratiti, zaključuje odvjetnik Nisad Omerović.

On navodi kako postoje slični slučajevi u Bugarskoj i Poljskoj u kojima su sudovi ocijenili kako je postupak okončanja likvidacije banke potrajao bezrazložno dugo te da su donesene presude protiv tih dviju država.