Sjećanje na ljubav: Prije 21 godinu u smrt otišli sarajevski Romeo i Julija

Danas se navršava 21 godina otkako su u smrt otišli Admira Ismić i Boško Brkić. Sarajevski Romeo i Julija, ubijeni 18. svibnja 1993. dok su pokušavali pobjeći iz opkoljenog Sarajeva. 
Admira Ismić i Boško Bato Brkić rođeni su 1968. godine. Beskrajno su se voljeli. Spremali vjenčanje. Ali nisu bili spremni na zlo, na ludilo, na agresiju pomračenog uma.
Nakon godinu života pod opsadom odlučili su napustiti Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, jedini izlaz bio je preko Vrbanja mosta. 18. svibanj 1993. godine kada su krenuli u slobodu, oko 17 sati došli su do mosta Vrbanja. Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak je pogodio Admiru. Smrtno ranjena, uspjela je dopuzati do Boška, zagrliti ga. Koji minut kasnije je izdahnula.
Njihova tijela su sedam dana ležala nasred mosta, izvukli su ih pripadnici radnog voda VRS. UNPROFOR je odbio izvlačenje tijela dok se ne proglasi primirje. Nekoliko dana kasnije Admira Ismić i Boško Brkić su prvo sahranjeni na groblju u Lukavici.
Nakon rata, 1996. godine, po želji Admirinih roditelja, njihova tijela su prebačena u Sarajevo i sahranjena jedno pored drugog na groblju Lav. Istraga o ubojstvu Admire i Boška nikada nije provedena. Njihov ubojica nikada nije otkriven.
Američki novinar i reporter Kurt Schork, koji je 24. svibnja 2000. godine, zajedno sa španjolskim snimateljem Miguel Gil Morenom, ubijen u zasjedi na novinarskom zadatku u Sierra Leoneu, je 1993. godine za Reuters napisao da su se vladini i srpski službenici složili da ih puste da pređu liniju razgraničenja.

“Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, netko ih je pogodio”, napisao je Schork.

(Oslobodjenje.ba)