Dujmović: Obitelj i obiteljsko okruženje gube svoju snagu

Ombudsmani za ljudska prava Bosne i Hercegovine u suradnji s organizacijom Save the Children predstavili su danas u Mostaru rezultate istraživanja “Uloga centara za socijalnu skrb u zaštiti prava djeteta“ s ciljem da se ustanovi i sagleda što realnija slika i stanje u kojem se nalaze mjerodavne službe socijalne skrbi u BiH, s aspekta zaštite prava djeteta.
Govoreći o stanju i položaju prava djece u BiH pomoćnica ombudsmana za ljudska prava i šefica Odjela za praćenje prava djece pri toj institucijiAleksandra Marin-Dikić izjavila je kako podaci o položaju djece i poštivanju njihovih prava nisu nimalo ohrabrujući te da djeca zasigurno nisu prioritet u našoj državi.
Dodala je kako se krši veliki broj prava djece, prije svega zbog siromaštva, dok, kada se govori o nasilju nad djecom, Institucija Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine zagovara zajedno s organizacijom Save the Children izričitu zabranu fizičkog kažnjavanja djece.
Odgovarajući na pitanje je li u našoj zemlji u posljednje vrijeme povećano nasilje nad djecom direktorica Centra za socijalni rad Zora Dujmović smatra da kada se promatra razdoblje od posljednjih pet godina ne može se govoriti o povećanom broju.
No, napomenula je kako svako zlostavljanje itekako ima svoju težinu te da položaj djece iz konfliktnih razvoda govori da su ta djeca itekako zlostavljena i zanemarena.
”Mislim da je položaj djece danas u našoj zemlji dosta težak jer obitelj i obiteljsko okruženje gube svoju snagu. Djeca su iz različitih razloga zanemarena zbog čega su onda izložena svim zlima koja su oko njih”,naglasila je Dujmović.
U specijalnom izvješću “Uloga centara za socijalnu skrb u zaštiti prava djeteta”, ističe se, uz ostalo, kako je u radu tih centara najveći problem financiranje, jer se ustanove socijalne skrbi doživljavaju kao ustanove “koje samo troše“.
Ombudsmani su izrazili svoju zabrinutost zbog opterećenosti stručnih djelatnika u centrima administrativnim poslom, što mora imati za posljedicu smanjen broj, raznovrsnost, ali i kvalitetu usluga.
Što se tiče građana oni centrima često “zamjeraju“ što im ne posvećuju dostatno vremena, navodeći da oni nisu brojevi, već da upravo njihov slučaj zahtijeva vrijeme, individualan program rada, a ne da rade “šablonski“, jer oni očekuju da se odvoji vrijeme da ih se sasluša, pokaže razumijevanje i želja da se pomogne. Sve se ovo neminovno odražava i na zaštitu prava djeteta.
Istodobno, kod zaposlenika u centrima prisutan je osjećaj nerazumijevanja i nedostatnog uvažavanja od drugih stručnjaka s kojima, u okviru svoga djelovanja, surađuju. Ombudsmani se u velikoj mjeri slažu s mišljenjem djelatnika u centrima da se u društvu njihova uloga ne cijeni adekvatno i da je njihov društveni i materijalni status ispod onoga koji zaslužuju.
Stanje u centrima i procjena njihovih kapaciteta analizirani su na temelju podataka dobivenih putem upitnika koje je ispunilo stručno osoblje. Upitnik je za cilj imao ocjenu relevantnog zakonodavstva, uvjeta rada, ljudskih resursa, stanovništva, institucionalne suradnje, kao i prepreka u radu.
Istraživanjem su obuhvaćene 72 službe socijalne skrbi na razini FBiH od kojih su 65 dostavile ispunjene upitnike, 61 služba socijalne skrbi na razini RS od kojih su 57 dostavile ispunjene upitnike, te 1 služba socijalne skrbi na razini Brčko Distrkta BiH koja nije dostavila ispunjen upitnik.
Pored CSR, istraživanjem su obuhvaćena i resorna ministarstva u entitetima, županijama i Brčko Distriktu, kojima su upućeni upitnici radi dobivanja informacija potrebnih za izradu Specijalnog izvješća.
Iz odgovora ispitanika proizlazi da veliki broj centara na razini entiteta FBiH i RS nema osposobljen disciplinski centar za odgojno zapuštenu djecu. Također, ista je situacija i u slučaju prihvatne stanice za djecu.
Suradnja CSR s ustanovama za smještaj djece bez roditeljske skrbi ograničena je visinom i dostupnošću sredstava za financiranje ove vrste pomoći, nedostatnim brojem ustanova, ograničenim kapacitetima i nespremnošću da rade s djecom društveno neprihvatljivog ponašanja, zbog čega se mjera premještanja djeteta iz obitelji s negativnim utjecajem na psihofizičko stanje djeteta vrlo rijetko primjenjuje.
Na pitanje što je potrebno poboljšati u radu centara za socijalni rad, ispitanici su istaknuli kako ponekad nedostaje adekvatna suradnja s centrima, odnosno s ravnateljima i službenicima.
Instituciji ombudsmana, dobiva i određen broj žalbi koji se odnose na duljinu postupka pred centrima i mjerodavnim ministarstvima kao drugostupanjskim tijelima.
Također, Ombudsmani nastoje promovirati i zagovarati međunarodne standarde u zaštiti i ostvarivanju ljudskih prava, te ukazati mjerodavnim tijelima na značaj i važnost preporuka Komiteta za prava djeteta državi BiH, radi unaprjeđenja oblasti prava djeteta.
Glede toga, odmah po osnivanju Odjela, krajem 2009. godine i 2010. godini, Odjel je prema UN Komitetu o pravima djeteta uputio izvješća u svezi s primjenom dva opcijska protokola u BiH i to: Izvješće o primjeni fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta koji se odnosi na prodaju djece, dječju prostituciju i dječju pornografiju (OPSC) i Izvješće o primjeni fakultativnog protokola uz konvenciju o pravima djeteta o sudjelovanju djece u oružanim sukobima (OPAC).