Zajednički nastup hrvatskih stranaka, odnosno dvaju HDZ-ova kroz HNS i dalje je misterija bez pravog odgovora na pitanja gdje i kako, no u cijeloj priči, kako stvari stoje, sve je prisutnije mišljenje u vrhu HDZ-a 1990. da se Hrvatima pruži prilika birati između više kandidata za člana Predsjedništva.
Naravno, takve spekulacije još uvijek nisu i službeno stajalište vrha stranke, međutim, sugovornici mostarskog lista tvrde kako u slučaju da na ovim izborima Bošnjaci ne istaknu kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva, za što je, prema pouzdanim informacijama, sve manje izgleda, priliku treba dati pluralizmu i zdravom odmjeravanju snaga hrvatskih stranaka pa i kroz više kandidata za kolektivnog šefa države.
Hoće li, primjerice, Martin Raguž biti protukandidat Draganu Čoviću, hoće li u igri biti priča oko jednog kandidata ili će, pak, na površinu isplivati neka treća opcija, pitanja su na čiji ćemo odgovor pričekati još jedno vrijeme. No procjene iz HDZ-a 1990. idu u smjeru kako svakako treba ostaviti mogućnost da Hrvati ne budu prisiljeni imati samo jednog kandidata kroz HNS u situaciji u kojoj im ne bi prijetio izborni inženjering bošnjačkih elita.
Sugovornici Dnevnog lista smatraju da nestankom takve mogućnosti ne bi bilo straha od nametanja izborne volje, a samim tim ni razloga da se hrvatskim biračima, kao i kod drugih naroda, ne pruži mogućnost da sami odluče tko će ih najbolje predstavljati u Predsjedništvu BiH. No, ne treba zaboraviti kako još uvijek nema službenog jamstva bošnjačkih stranaka, a i u cijeloj je priči jasno kako HDZ BiH na čelu s Draganom Čovićem i dalje nastoji okupiti što veći broj stranaka, pa i HDZ 1990., oko zajedničkog kandidata.
Stoga treba vidjeti na koji će način dva HDZ-a riješiti pitanje nastupa na izborima, pa i u kontekstu Predsjedništva BiH, pri čemu ne treba zaboraviti kako je analiza vrha “devedesetke” da zajednički nastup ne bi bio realan na razini federalnog i državnog Parlamenta. Kod potonjeg, pokazao je matematički model, zbroj glasova dvaju HDZ-ova doveo bi do izbora istog (5) broja zastupnika kao i u trenutačnom mandatu, s tim da bi se umjesto dva kompenzacijska, dobila dva izravna mandata. U slučaju federalnog Parlamenta, smatraju u HDZ-u 1990., dovelo bi možda čak i do manjeg broj zastupnika.
I dok dva HDZ-a još uvijek nisu riješila međusobne odnose po pitanju izbora, pa i kandidata za člana Predsjedništva, drugi su već najavili mogućnost ulaska u utrku, poput predsjednika SPP-a Živka Budimira, ali i profesora Slave Kukića.
Kukić je u izjavi za Dnevni list na prilično zanimljiv način objasnio u kojoj će se situaciji kandidirati, bilo samostalno, bilo uz potporu neke za sada neimenovane političke stranke. Naime, u slučaju da HNS bude imao zajedničkog kandidata i ako to bude Dragan Čović, Kukić će se upustiti u izbornu utrku, baš kao i u situaciji u kojoj bi Čović bio kandidat samo HDZ-a BiH.
– Dva su razloga za ovo; prvi je što Čoviću ne treba dopustiti da ovlada hrvatskim organizmom u BiH. Drugi je što vlastitim primjerom želim pokazati i dokazati da “zaljubljenost” Hrvata u Čovića nije tolika koliko ju se želi predstaviti te da ga se može prsa u prsa pobijediti i onda kada misli da je na vrhuncu svoje moći, pojasnio je Kukić.
Uzimajući u obzir mogućnost da Narodna stranka Radom za boljitak također bude imao svog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva, postaje očito da će na hrvatskoj političkoj sceni vrlo brzo postati vruće.
Približavanjem datuma raspisivanja općih izbora sve je manje šanse da se lideri najsnažnijih političkih stranaka dogovore oko provedbe presude “Sejdić – Finci” i novog načina biranja članova Predsjedništva. Iako je možda moguće da bošnjačke elite ovaj put propuste mogućnost da Hrvatima izaberu člana Predsjedništva, to ne jamči da će se istog principa držati i u idućem razdoblju, zbog čega je i više nego bitno kroz ustavne promjene doći do takvog rješenja koje će najmalobrojnijem narodu u svakoj kombinaciji omogućiti poštivanje izborne volje.
U trenutnom ustavnom uređenju bošnjačke političke stranke uvijek mogu dobro koordiniranom djelatnošću istaknuti i “progurati” svog kandidata Hrvata. Tijekom posljednjih mjeseci na stolu su bila dva scenarija kako riješiti ovaj problem-jedan je zadržavanje izravnog načina biranja, ali kroz stvaranje “plutajućih” izbornih jedinica u Federaciji uz dodatne mehanizme koji bi Hrvatima jamčili poštivanje izborne volje.
Drugi je pak pomalo zaboravljeni model neizravnog biranja kroz Parlament BiH.
wpDiscuz