Bosanskohercegovačka moderna politička povijest ne pamti da se predsjednik ijedne parlametnarne stranke dobrovoljno povukao sa čelnog mjesta u stranci kao što je to učinio Božo Ljubić. Ne ulazeći u razloge, Ljubić je na ovaj način verificirao svoju ulogu političkog velikana BH Hrvata, i otvorio prostor da se izabere novi predsjednik. Bez obzira što su se kandidirala dvojica, mogao je pobijediti samo jedan Raguž – Martin.
Martina se nikad nije uzimalo za ozbiljnog igrača u politici. Ipak, onaj trenutak kada je postalo jasno da bi mogao postati jedan od „lidera“, sarajevska medijska žabokrečina (i to bez izuzetaka) počela je Martinu davati nesrazmjeran prostor: nesrazmjerno njegovoj funkciji (delegat Doma naroda BiH) i snazi stranke HDZ1990 (jedno mjesto u Parlamentu BiH i tri u Parlamentu FBiH). Uzmimo u obzir da je Stranka za BiH i danas, ovako raspadnuta, duplo snažnija od HDZ1990 a da njenog predsjednika skoro i nema u medijima – Martinovo pojavljivanje postalo je često kao Budimirova fotografija na naslovnici Oslobođenja.
__________piše: Tvrtko Milović l poskok.info
Bez obzira na ideološko usmjerenje, sarajevski mediji započeli su solidarnu, besplatnu kampanju promocije Martina Raguža kao novog lidera. Ovakvi izljevi pažnje mogu značiti samo jedno – da je HDZ1990 vođen Martinom Ragužom Sarajevu mnogo bitniji nego što mu izborni legitimitet daje za pravo.
O čemu se radi?
Od osnivanja HDZ1990, 2006. i izlaska na izbore kroz Hrvatsko Zajedništvo, HDZ1990 je gradio kredibilitet na kampanji „nismo kao HDZ“. Stranka je izašla na izbore sa mnogo hrabrijim prijedlozima od HDZ-a, pogotovo kada je riječ o teritrijalno-političkom ustroju BiH. Na bazi toga, ali i činjenici da su oko sebe ujedinili gotovo cijelu hrvatsku opoziciju predvođenu Markom Tadićem, HDZ1990 ostvaruje svoj najbolji rezultat. Godine vlasti pokazuju da „su kao HDZ“. Ljubić pred izbore 2010. pravi početničku grešku i dopušta da mu FTV bude megafon kampanje. U isto vrijeme FTV je bio nositelj govora mržnje protiv Hrvata, te je stranci uradio totalnu antikampanju među Hrvatima. Ipak, Ljubić kasnije spašava dostojanstvo stranke i sebe samog odbijajući projekt Platforme.
Nisu svi u stranci dijelili Ljubićeve stavove. Martin Raguž nikada nije jasno demantirao da je kandidat za predsjedavajućeg Vijeća ministara, i to kao kandidat – SDP-a! Ova SDP-ova perverzija izgleda je otpala zbog nedvosmislenog stava Dragana Čovića, ali i Milorada Dodika, da Zlatko Lagumdžija ne može biti predsjedavajući, i da ga on ne može birati.
U takvom ozračju HDZ1990 prolazi loše na lokalnim izborima 2012. a prema anlizama, s brojem glasova iz 2012. Stranka danas ne bi mogla samostalno prijeći izborni prag na državnoj razini!
Božo Ljubić naredne godine napušta kormilo stranke svjesno je prepuštajući Martinu Ragužu.
Sarajevski mediji su više od jedne decenije zatrpani izjavama Martina Raguža. Svakodnevno je u medijima, daje izjave, na svim je društvenim događajima, ima mišljenje o svemu..: Inflacija Martina Raguža ispostavila se kao problem, jer on sam nema ništa novo za reći, a ipak treba opravdati svakodnevno napadno pojavljivanje. Između desetak loših objašnjenja, sarajevski mediji opredijelili su se za najgluplje – Novo lice BH politike!
A Martin je sve samo ne novo lice. Dapače, Martin je političar sa najdužim političkim stažom u BiH! To bi moglo biti i dobro, da se ne radi o političaru koji u 25 godina aktivnog bavljenja politikom nije dao ni jednu ozbiljnu političku izjavu!
Martin je uvijek davao izjave koje ne vrijeđaju nikog i koje ne znače ništa. U njegovim izjavama se mogu naći svi. Nemoguće ih je demantirati, ali i razumijeti. Poslije Matinovih intervjua nikom nije jasno za što se zalaže. I tako 25 godina.
Kao političar lišen bilo kakve ideologije, Martin je na počeku karijere ušao u Partiju. Deilogiziranost mu otvara put u liberale, a zatim i u HDZ. Dok ga Čović nije fizički izbacio. Gledajući Martinove izjave kroz 25 godina djelovanja, nemoguće je utvrditit s kojih pozicija govori i koga u kojem trenutku zastupa. A on zastupa sve: radnike, ugrožene, Hrvate, građane, Rome, žene, siromašne, cuke, mace, homoseksualce… svugdje je Martin gdje treba dati politički ispravnu izjavu.
Takvog potrošenog Martina sarajevski mediji prodaju od kako je Božo dao ostavku. Prvo kao novog lidera, a onda i kao opoziciju Draganu Čoviću. Naravno, usporedbe ove dvojice su po svim parametrima suvišne, ali tepanje Sarajeva godi svakome, pa je i Martin tako nasjeo na podvalu da je upravo on taj koji može srušiti Čovića. Takve su i izjave. Potpomognut lokalnim liderima, Martin se naglo ohrabrio u ophođenju prema HDZ-u. Gledajući sa stranačke perspektive, udaljavanje HDZ1990 od HDZ-a posljednja je šansa, ako ne i zakašnjela, da se ova stranka izvuče iz ralja starijeg brata. Procjena da samo samostalno izborenim mandatima stranka može imati neku težinu potpuno je ispravna, a svako dalje približavanje HDZ-u znači samo stranačku eutanaziju. Ipak, pod dojmom izbacivanja Nedjeljka Rimca sa vlasti u Livnu, HDZ1990 ponovo se vraća na stranačke pozicije iz 2006. i 2010. – „nismo mi HDZ“. Da im u tome ne pomaže Sarajevo, to bi bilo ok. Ali Sarajevo će koštati ovu stranku i njenog lidera. Šurovanja sa fondacijom Konrad Adenauer, NDI i ambasadama pokazuju gdje Martin traži političku snagu. Što se Hrvata tiče, Martin je zadržao samo odnos sa Lijanovićima u širokobriješkomk Borku.
I nije sporno da će Sarajevo učiniti sve da Martin bude „legitimni nositelj hrvatske političke volje“! I glasat će za njega ako treba. Samo, ne smiju glasati previše da se ne pretvori u Željka Komšića. Matematika je jasna: Martina se mora promovirati u lidera koji će biti politički slabiji nego što je sad, da bi ga se moglo (nastaviti) tretirati kao ponjavu, a opet, ne smije biti previše slab da se ne bi dogodilo da ne prijeđe izborni prag. Onda će se pretvoriti u Krešimira Zubaka.
Stranci naravno odgovara da bude u vlasti, ali ako ne budu imali dovoljan izborni legitimitet Hrvata, onda će im se dogoditi što i HSP-u nakon 2010, ili NHI-u poslije 2002. Kako sada stvari stoje, Martina u Sarajevu vide kao „siguricu“. Uvijek spreman na kompromise, nikakav pregovarač, sarajevski igrač – Martin je tu na usluzi. Kao cura kod koje uvijek imaš prolaz. I zato njegova politička težina, nakalemljena na ionako slabu političku težinu stranke, rapidno pada. Već danas mu se događa da ga novinari nemaju što pitati. Njegovo mišljenje relevantno je koliko i Mirnesa Ajanovića. U televizijskom novinarstvu, atraktivan je koliko i Dragan Čavić – uvijek je tu, spreman da uskoči.
Predsjednik HDZ1990 imao je relativno dobar uspjeh kao kandidat koalicije HSP-HDZ1990 na izborima 2010. Ovo se može objasniti najviše slabim protukandidatom konkurentskog HDZ-a i specifičnom medijskom okruženjuu to vrijeme. Koliki je ovo kapital za HDZ1990 na narednim izborima? Daleko manji nego što ima Komšić za DF, i još manji što Budimir ima za Stranku plaćenih pomilovanja. Po svemu sudeći, Martin neće moći povući stranku uvis.
Nakon što je izabran za Predsjednika, Martin se suočio sa tri velika poraza stranke. Prvi je zataškani raskol u srednjoj Bosni, drugi je gubitak vlasti u Livnu, a treći je posljednji raskol u Zapadnohercegtovačkom kantonu gdje je cijela podružnica Široki Brijeg napustila stranku. Upitno je i koliko Martin upravlja podružnicom u Mostaru, koja po svemu sudeći donosi trećinu glasova stranci.
Opći je dojam, čak i iz površnog praćenja stanja u HDZ1990 da u stranci stvari ne stoje najbolje. Ipak, smrtni udarac mogao bi doći od onog koji je stranku i napravio – Bože Ljubića. Sjednica HNS-a otkrila je veliki potencijalni problem. Kada se na dnevnom redu našla točka „Izjavljivanje spremnosti i raspoloženja za razgovore o zajedničkom nastupu stranaka HNS-a na izborima 2014.“ Martin je bio suzdržan. Ovu načelnu izjavu o raspoloženju, koja ne nosi nikakve obaveze sa sobom, Martin je prebacio na vlastiti Glavni odbor, koji će se kao opredijeliti postoji li raspoloženje. Ili neraspoloženje. Na istoj sjednici Božo Ljubić iznio je jasnu naklonost prema takvom izlasku na izbore.
Da Božo ne diše kao Martin jasno je i iz njegovih izjava, pa je nerealno očekivati da će se u dilemi HNS ili HDZ1990 odlučiti za ovo drugo. A Božo sigurno neće dopustiti Martinu da pravi novu Platformu, koja je već spremna u Sarajevu. Samo još da pobijedi SDP.
Kako sada stvari stoje, Martin će dovesti odnose sa strankama iz Sarajeva u potpuni sklad. Od njih će, preko NDI i sličnih organizacija dobiti novac, od medija će dobiti potrebnu pažnju a od ambasada će dobiti garancije da će kao vječno kooperativan biti dobro nagrađen. Ostaje još samo jedan mali problem – kako dobiti glasove Hrvata.
Tvrtko Milović
15.01.2013.