Na današnji dan 1995. godine u Parizu je potpisan Opći okvirni sporazum za mir u BiH, poznatiji kao Dejtonski mirovni sporazum, kojim je formulirano da je BiH sastavljena od dva konstitutivna entiteta – Republike Srpske i Federacije BiH.
Ovim sporazumom je okončan građanski rat, do kojeg je došlo nakon razbijanja nekadašnje Jugoslavije i secesije nekih njenih republika. Dejtonski mirovni sporazum parafiran je prethodno u bazi “Wright-Peterson” kod Daytona, u američkoj državi Ohio.
Iako se Krešimira Zubaka često ističe kao navodnog heroja koji je odbio parafirati sporazum u Daytonu isti taj Zubak u Parizu ga je potpisao.
Sporazumom je precizirano ustavno uređenje BiH kao složene zajednice, sastavljene od Republike Srpske i bošnjačko-hrvatske Federacije BiH, te ujedno države tri konstitutivna naroda.
Dejtonski sporazum, potpisan u Parizu, gdje su sudjelovale sve svjetske sile, kao i predstavnici tri strane u BiH, te Hrvatske i Srbije, dao je najveća ovlaštenja entitetima – Republici Srpskoj i Federaciji BiH – i naznačio precizno nekoliko osnovnih ovlaštenja za razinu zajedničkih organa.
Zanimljivo je da je o sudbini Hrvata u BIH tada u Daytonu pregovarao službeni Zagreb, a da se hrvatski političari iz BIH tamo u Daytonu uopće nisu pitali niti ih je tko spominjao. Ustrojstva kantona s hrvatskom većinom u BIH danas tako govore kako je čak i daytonska mapa , što se hrvatskih interesa u BIH tiče, crtana ne po željama i volji hrvatskog naroda u BIH nego službenog političkog Zagreba. Tuđman je umjesto fokusiranja na neka strateška hrvatska mjesta u Srednjoj Bosni i Posavini, naglasak stavio na famozno “zadebljanje Pereca” .
Nakon uvođenja ustavnih promjena, i primjene načela konstitutivnosti svih na svakom dijelu BIH, u čemu je naročitu ulogu odigrao opet Krešimir Zubak, jedan od najkooperativnijih suradnika međunarodne zajednice nakon rata, inače jedan od lidera HercegBosne, Srpska republiak postala je eksluzivni srpski entitet a Federacija bošnjački, s tim što je moć nad kontrolom institucija unutar zemlje daleko više skoncetrirana u bošnjačkim rukama. Naime međunarodna zajednica Barryevima amandmanima i odlukama visokih predstavnika u BIH prepustila je sve ključne hrvatske funkcije u BIH Bošnjacima. Bošnjaci danas tako upravaljaju sa 2/3 institucionalnih poluga u zemlji primjenjujući pripadničku hegemoniju umjesto predstavničke demokracije. Sarajevske političke elite naime ne odustaju od manjkavosti izbornog zakona u BIH nastojeći umjesto rješavanja hrvatskog pitanja i jačanja države, osvojiti što veći broj fotelja koje im po ustavu ne pripadaju.
Država tako iz dana u dan slabi, međunacionalna trvenja su sve veća a zadnje igre oko formiranja Vlade FBIH koja je formirana kao koalicija bošnjačkih nacionalsocijalista, okupljenih u SDP-u i hrvatskih otpadničkih profašističkih stranaka, oduzela je svaki smisao postojanja FBIH.
Većina Hrvata u FBIH da sutra moraju birati da li da ostanu u FBIH ili se pripoje u RS-u kada bi samo takav izbor bio moguć, odabrali bi ovo drugo, smatrajući da bi sa Srbima našli lakše partnerski odnos.
Dejtonski sporazum je ojačao Republiku Srpsku i na međunarodnom planu, kao konstitutivni dio BiH, potvrđujući njena široka ovlaštenja u zakonodavnoj, sudskoj i izvršnoj vlasti. Svi oni koji su se godinama na političkoj pozornici trsili kao novi lideri koji će uništititi genocidnu tvorenu, ne samo da su zaustavili povratak u nju, i vratili joj kakvu takvu multietiničnost nego su je dodatno ojačali, proizvodeđi na sceni RS-a lidee kojima je jedini politički kredo očuvanje i jačanje Srpske.
poskok.info