MIJA MARTINA POJASNILA KO JE KRIV ZA NJEN ‘MEDIJSKI LINČ’ I PORUČILA: Sustavno nas se lijepo želi poslati kući, jer nama Hrvatima nije mjesto u Sarajevu!

Zasmetalo je mnogima što nisam rekla što mrzim, već što sam rekla što volim.

Tu je problem nastao. Zahvaljujem se svima koji su me podržali, jer su samim tim ustvari podigli svoj glas i za svoju slobodu govora, da vas se ne diskriminira i linčuje ako ne mislite poput ostalih.

Medijski ali i javni linč koji sam doživjela, mogu zahvaliti prvo kolegama novinarima Maji Čengić-Miralem-BHT1, Samiri Poričanin Petrešin – RSG, i Emeli Burdžović – FTV, i mnogim drugima, koje su svojim lirskim i domoljubnim jezikom mržnje i šarenim spektrom psovki pokušale dokazati kako je njihovo mišljenje jedino ispravno, pa onda i Vijeću za tisak BiH (koji su jasno i glasni rekli da se mene nije trebalo zvati, da se moja strana priče nije trebala čuti, jer sam ja svojim statusom sve rekla), prof. dr. marksizma Slavi Kukiću, kao i nekim drugim „respektabilnim“ Institucijama poput Helsinškog odbora, čiji je član g. Almir Terzić također putem svog FB profila napisao sljedeće (citiram):

”Mislio sam povodom slučaja jedne državne službenice uposlene u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma na čijem je čelu ministrica iz SDP-a ne reći ništa jer nije vrijedna toga. No, s obzirom da se vrištanje o datoj izjavi pojačava želim istaći slijedeće: Njena izjava je žalosna jer je kao pjevačica u pokušaju dobila radno mjesto u državnoj službi da bi bila zbrinuta i imala od čega da živi (kad od pjevanja nije mogla).“

Vidim kako su svi imali pravo svoja osobna stajališta i vrijeđanja pošto-poto o meni pisali po svojim FB profilima i za to nikom-ništa.

A koliko znam, njihova glavna zadaća je štititi prava sviju nas, biti objektivni i nepristrani, no, zagovarajući svoje teorije i subjektivna mišljenja, dozvolili su samo da se čuje i vidi jedna strana priče, ne poštujući tako niti „p“ od profesionalnosti koja je u svakom slučaju ovdje zakazala.

Iako svakako čast izuzecima, bilo ih je, ali jako jako malo.

Dakle, imamo dvostruka mjerila. Nekima se to tolerila, i zbog toga su junaci.

Pa ako ste imali prigodu pročitati samo neke od komentara, što „kolegica“, što običnoga puka, koji me čak i ne poznaje, mogli ste svjedočiti tolikom govoru mržnje, klevetama, psovkama, i tolikim gadostima i vrijeđanjima, ako to nije govor mržnje, onda ne znam što je.

Često sam imala pitanje ovih dana, ako bih mogla vratiti vrijeme, bili ponovila ovo što sam uradila. Odgovaram jasno i glasno da bi-jer se nemam razloga nikome ispričavati za nešto što nisam kriva, i jer nisam ništa krivo rekla.

Pozdrav ‘za dom spremni’ nije fašistički, ja nisam fašista, al ako nekome smeta što sam nacionalista jer volim svoje i poštujem tuđe, i što sam domoljub, onda se ti ljudi, koji su „prvi bacili kamen“ trebaju malo zapitati o svom šovinizmu, jer je očito da oni mrze sve što nije u skladu s njihovim uvjerenjima.

Jasno i glasno sam rekla što volim, i što poštujem. Iz priloženog samo možemo svjedočiti da je došlo  vrijeme, kada se demokracija definira prema stajalištima pojedinaca ili ako ništa jedne kritične mase, te je moguća u slučaju onih kojima odgovara i kada im odgovara.

Svoja uvjerenja, kao Mija Martina Barbarić, ne kao glasnogovornik, izražavala sam i prije, govorila ih kad god sam imala potrebu reći svoje mišljenje,no očito je da današnje vrijeme ne dozvoljava slobodan govor, ne dozvoljava drugačije mišljenje i ne trpi istinu.

Očito je da pojedinci sjede, „fejzbuče“ i strvinare nad nečijom glavom.

Biti javna  osoba, u potpunosti sam svjesna da nosi i određenu težinu, i činiti javne istupe ispred Institucije u čije ime govorite nalaže jedno, nalaže posebno mjesto i vrijeme,dok ja kao Mija Martina Barbarić nisam ničije vlasništvo, te u svoje privatno vrijeme, na koje imam apsolutno pravo kao i svatko od nas, nakon svoga pošteno odrađenog radnog vremena, imam pravo  reći što mislim.

Nije me ponijelo nikakvo neznanje, niti euforija, već čisto domoljublje i nepravda koja je nanesena prvoŠimuniću, a sada i meni, pa i kolegi Daliboru Raviću, što također smatram van pameti.

Drago mi je isto tako da je Vlada pokazala svoju ekspeditivnost i da su se očitovali da to nije njihovo stajalište, kao što i nije, jer ja nisam pričala u njihovo ime, a iza svojih riječi stojim..

Imali smo dakle primjer da se sve može po žurnom postuku pokrenuti i rješavati kada se to „hoće“,  bar sada znamo da za mnoge ostale probleme nemoramo tražiti krivce u drugima i stalno prebacivati lopticu u tuđe dvorište.

Sustavno nas se lijepo želi poslati kući, jer nama Hrvatima nije mjesto u Sarajevu.

Ako se Maja Čengić Miralem nije slagala samnom, nitko joj pravo nije uskratio da kaže to, ali da si uzme za pravo da bude netko tko će i suditi, kopirati nešto što je opet, koliko toliko privatno i nečije vlasništvo na profilu, proslijediti to medijima, glumiti tzv. zviždača, pljuvati po mojoj obitelji, ima netko Veći tko će to učiniti.

Odgajana sam kao katolkinja, i učena sam da ne želim zlo drugima. Da me se naziva fašistom, nema razloga, jer i pozdrav koji sam koristila ponavljam nije fašistički – niti postoji zakon koji to dokazuje ili zabranjuje.

I ja osuđujem sve zločine koji su pojedinci uradili, ne generalizirajući da svu svi isti, jer nisu. Al isto tako zapitala bih se jel smrt fašizmu-govor mržnje. Ipak se spominje riječ smrt, i svima koji su bili protivnici tog mišljenja se bez suđenja oduzimao život.

Zar treba mrziti sve Hrvate jer su podržali pozdrav koji je stariji i od Ante Pavelića i od njegovih nedjela? Da, kažem sve Hrvate, jer su mi ovih dana objašnjavali da u BiH neću imati problema samo ako kažem da sam Bosanka ili Hercegovka katoličke ili neke druge vjeroisposvjesti..

Jasno i glasno ću ponoviti ono što oduvijek znam, a to je da sam prvo Hrvatica, pa onda katolkinja i Hercegovka.

Hoćemo li se sada zalagati da se nitko ne češlja na stranu, ili ne pušta brkove, jer su pojedinci imali takav image? Ili ćemo zabraniti i slovo U, crnu boju jer asocira na neka povijesna vremena??

Mediji su već odavno kako ovdje tako i  u Hrvatskoj izgubili kompas, svatko piše, svatko si daje za pravo da je novinar, a istina da bude gora blago rečeno su „pocrvenili“, no ako ćemo ići tom metodom onda zabranjujem i ja da se moje ime govori uzalud, i ubuduće ako me tko želi spominjati, pisati kolumne o meni i „pljuvati „me onda tražim da mi se osobno obrate kako bih im dala odobrenje.