Dođe Dodik u Berlin. Predstavi se kao visoki predstavnik, kaže: “Gospodo ja sam od danas Alfa i Omega, samoimenovao sam se i znate ne trpim žene kratke kose, vaša ministrica Anna Luhrmann je razriješena. U kazneni zakon sam ubacio da je iritantna i nedovoljno proruska i prosrpska, pa vas molim da je sutra ujutro ispratite iz kancelarije.”
Njemačka ministrica naravno odbije provesti dekret. Bundestag stane uz nju. Proglase novi ustav kojim ne priznaju Visokog predstavnika s Bosanskim Ovlastima.
Osim tog, kažu Švabe: Nije imenovan u Vijeću ministara i nema Bonske ovlasti.
Pa što kaže Dodik. Imenovala me Rusija i dodijelila mi Bosanske ovlasti. Nemate ih u Ustavu? Nemamo ni mi Bonske.
Dodik izda Bundestagu nalog za njezino uhićenje nakon što je odbila dati ostavku.
Njemačka kaže: “Pardon, ali tko si ti?” A Dodik kaže: “Ja sam međunarodna zajednica.” I doda: “Ako ne izručite svoju ministricu, Interpol će je tražiti.”
Interpol Kaže: “Ne možemo. Ovo je politički progon.”
I tako, nakon tog poniženja Njemačke od strane Dodika, sutradan Stevandić i Vučić dođu u Berlin s delegacijom.
Berlinski građani, navikli već na kolonijalna poniženja, ovog puta podivljaju. Gađaju jajima. Policija ih ne sprječava. Delegacija serbijanska pobjegne. EU osudi – ne Srbina, nego Nijemce. Kažu: “Skandal!” Sramotite međunarodni ugled Njemačke, protjerali ste iz države vodstvo srpskog naroda.
Zamislili ste?
Niste?
Naravno da niste, jer u slučaju da Dodik dođe u Berlin i predstavi se tako, Bundestag će mu tražiti potvrdu Vijeća sigurnosti o njegovim tvrdnjama i imenovanju. Nakon što kaže da ju nema Njemački mediji će ga nazvati ludim srpskim turistom koji se lažno predstavlja. A njegove odluke neće ulaziti u protokole.
Kako je onda moguće da kod nas postoji i dalje svijest da čovjek kojeg nitko nije imenovao hoda zemljicom BIH i mijenja zakona?
Jelda da je teško ovako nešto zamisliti našem kolonijalnom mozgu? Dodika u Berlinu ili Schmidta kojem BH vlasti kažu: Alo Švabo ludi, razguli odavde bez tog komada papira.
Jer to se ne može zamisliti.
Osim ako niste domorodac u Bosni.
Nama iz Hercegovine, koji čekamo evo 30 godina da u Bosni sazrije suverenistička svijest, priznajemo ovo se čak gadi.
Ali upravo se ovo događa u BIH.
Progoni te čovjek koji je sam sebe proglasio VP-om. Nema imenovanje. Pa tako nema ni muda da proglasi tvoju smjenu. Nego te udara preko braće. Bošnjaka. Koji u KZ upišu sve što on napiše. Pa tako napiše “Kazneno djelo je ako ti se ne sviđam”. Kako ga Srbi mrzi, ide kaznena prijava Dodiku, potom progon, potom Interpol a onda njemačka posjeta u Banja Luku. Baš sad? I onda kmečanje.. “oni su nas istjerali kme kme”.
Da, švabska kolonizacija ovako je bahato upala u BIH. Nakon što je švabski smrad Schmidt gazeći i Bonske ovlasti, i Dayton, i ESLJP i UN povelje izmjenio Kazneni zakon ko što mesar mijenja lice i naličje janjeta kad ga priprema za goveđi gulaš.
U švabskoj invaziji na logiku, na našu logiku i naš pravni poredak, na međunarodno pravo, sve nam postaje normalno. Pa čak razvijamo i osjećaj empatije prema agresoru i ponižavaču naše svijesti.
Poput recimo Igora Crnadka:
U takvom svijetu Igor Crnadak, čovjek koji se deset godina predstavlja kao diplomat, kaže da RS sramoti svoj imidž. Kaže da ćemo propasti jer se svađamo sa svijetom.
Igore, svijet koji traži da prognaš svog, izručiš legitimnog predsjednika, i proglasiš vlastiti narod teroristima – nije svijet, to je okupator.
I ako Dodik u tom svijetu izgleda kao luđak – onda bolje luđak nego rob.
Jer BiH ne propada jer Srbi i Hrvati nešto razaraju.
BiH propada jer Bošnjaci svaki poziv na suverenitet i zajedničku državu – dočekuju pitanjem: “A gdje je tu Schmidt?”
I ti si u ovom slučaju, deklarirani Bošnjak. Irfane Crnadoglu.
BiH propada jer je kolonizirana. I jer je kolonizacija internalizirana. I u našoj svijesti postaje normalna.
Ghandijev glavni problem nije bio kako pobijediti Engleze. Nego kako u Indijcima probuditi vještinu da na ulici kad sretnu Crnadke okrenu glavu od stida a kad sretnu Dodika lice im se ozari od ponosa i sreće.
Nakon tog Englezi su jednostavno pobjegli.
Mi s Poskoka, sramimo se činjenice da dišemo isti zrak i živimo u isto vrijeme kad i Igor Crnadak. Lik je, nažalost, naša suvremenost koju ne možemo izbrisati.
Tužni podsjetnik na to da su među nama uvijek najopasniji oni koji i dalje misle da je pokornost važnija nego ponos i pamet.
U isto vrijeme ponosni smo što živimo u vrijeme Milorada Dodika. Kojeg će povijest prozvati Velikim. Kao što su se najveći kraljevi takvim imenom nazivali.
I nitko nam taj ponos ne može izbiti iz naših prsa.
Da mu Bog da puno zdravlja, sreće junačke i da protjera tirane i svog i našeg naroda, skupa s nama s lica naše zemlje.
Baš kao i ovu ministricu.
/POSKOK/
wpDiscuz
