Muhamed Šaćirbegović, ratni ministar vanjskih poslova Republike BiH, bh. ambasador pri UN-u i svojevremeno jedan od najbližih saradnika prvog predsjednika Predsjedništva RBiH rahmetli Alije Izetbegovića u razgovoru za agenciju Anadolija prisjetio se 22. maja 1992. godine, dana kada je naša zemlja primljena u punopravno članstvo u Ujedinjenim narodima (UN).
Nažalost, riječ je o historijskom događaju čija je godišnjica jučer u Bosni i Hercegovini gotovo prešućena.
Dvije decenije poslije Šaćirbegović ističe da je to bilo teško vrijeme i da se sve do konačnog proglašenja naše zemlje za članicu UN-a, nije znalo hoće li se to zaista dogoditi.
Bosanskohercegovačke patriote suočile su se s brojnim zebnjama, a prije svega s dilemom hoće li će Bosna i Hercegovina biti primljena u UN zajedno s Hrvatskom i Slovenijom ili će taj proces biti stopiran na neko vrijeme.
Na kraju, zahvaljujući snažnom angažmanu Šaćirbegovića, Harisa Silajdžića i cjelokupnog državnog vodstva, ali i uz pomoć bosanskih prijatelja u svijetu, Republika BiH je dobila zeleno svjetlo da se njena zastava zavijori na jarbolu ispred sjedišta UN-a. No, tada se pojavio problem. Nije bilo zastave!
“Protokol UN-a nije znao kako da se ona sašije, a bilo je i prekasno za to. Ipak, jedna od nekoliko iskrenih bh. domoljuba u New Yorku, Dika Lemeš, pomogla je da se novi simbol Republike BiH (zastava RBiH s ljiljanima) pripremi za taj 22. maj 1992. godine. Zastava je bila nešto manja od službene veličine, a kada se podrobnije posmatrala moglo se vidjeti da je vezena rukom! No, taj događaj bio je samo za kratko utjeha, jer smo svi znali kakav je užas zahvatio Bosnu i Hercegovinu. Zato nije bilo slavljeničke večere. Svi smo imali osjećaj hitnosti posla koji je pred nama. U Sarajevu je bilo najvidljivije kako Bosna krvari. No, nije bilo nikog da čuje i prijavi zločine od Drine do Posavine i od Krajine do Mostara i Hercegivine, žrtava male pobjede države BiH”, istakao je Šaćirbegović.
Na pitanje šta Bosna i Hercegovina predstavlja danas, 20 godina nakon historijskih događaja, Šćirbegović kaže da su različite perspektive bile pred našom državom tada i danas.
“Budućnost je za BiH, posebno za građane koji su bili meta tog 22. maja 1992. godine, bila veoma nejasna. Ali, mi smo tada imali jasnu inspiraciju i cilj da obranimo državu i građane kako god smo mogli. Hvala Bogu danas nemamo situaciju koja prijeti građanima, ali država jeste još u opasnosti. Politika države BiH je nejasna i za naše prijatelje i za naše neprijatelje”, kazao je Šaćirbegović za agenciju Anadolija.