Na javnom saslušanju koje se danas odvijalo u Sarajevu, ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković suočio se s pitanjima člana Povjerenstva za vanjske poslove Midhata Čauševića. Povod? Propali summit u Neumu, koji je iz prilike za međunarodnu afirmaciju BiH postao ogledni primjer kako kumstvo i politička improvizacija uvijek pobjeđuju zdrav razum.Firme koje putuju kroz vrijeme
Čaušević je, u maniri forenzičara apsurda, obznanio podatke koji graniče sa znanstvenom fantastikom. Firma koja je dobila posao organizacije summita registrirana je 19. lipnja 2024., ali – čuda li – dostavila je potrebne dokumente još u svibnju iste godine. Dakle, firma je uspjela postojati prije nego što je osnovana. Kada bi Einstein bio živ, vjerojatno bi odustao od teorije relativnosti i prešao na proučavanje javnih nabava u BiH.
“Javnost mora znati da su dokumenti te firme dokazano nedostatni i lažirani,” rekao je Čaušević, a svi u dvorani su se pravili kao da ih to nije šokiralo. Jer, budimo realni, u zemlji gdje je kumstvo svetinja, a odgovornost apstraktna imenica, ništa nije šokantno.
Ministar i kćerka kuma
Prava drama počela je kada je Čaušević izravno upitao ministra: “Je li firma koja je dobila posao vlasništvo kćerke vašeg kuma?” Ovo nije pitanje koje u BiH izaziva moralne dileme. Ovo je pitanje koje izaziva opće slijezanje ramenima i frazu: “Pa što?“
Ministar, naravno, tvrdi da nije imao nikakvih dodirnih točaka s organizacijom summita. Ali, kako to obično biva, dodirne točke uvijek završe u obiteljskom krugu. Jer, u BiH, kumstvo nije samo obiteljska veza, nego osnovna jedinica društvenog ustroja.
Neum kao metafora
Propali summit u Neumu nije običan skandal. To je studija slučaja kako se Bosna i Hercegovina sustavno osramoćuje na međunarodnoj sceni. Od summita je ostao samo podsjetnik da je javna nabava u BiH vremenski stroj za odabrane, a da se odgovornost gubi negdje između kumovskih veza i političke nebrige.
Jer, kad imate kumove i vremenski stroj, granice ne postoje. /POSKOK.INFO/
wpDiscuz
