Nedavna diplomatska nota ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića upućena Hrvatskoj predstavlja ne samo otvoreni napad na konstitutivnost već i de facto potvrdu da je Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) pretvoreno u političku ekspozituru bošnjačke dominacije. Još zabrinjavajuće je što na ovaj akt nitko od nadležnih institucija nije reagirao, ostavljajući Hrvate i Srbe u BiH bez ikakve institucionalne zaštite.
Konakovićeva nota Hrvatskoj, povodom izjave predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića o nužnosti jednakopravnosti i konstitutivnosti u BiH, jasno je ignorirala ustavni okvir zemlje. Prema Ustavu BiH, vanjska politika mora biti usklađena kroz konzultacije sa svim konstitutivnim narodima. No, Konaković je djelovao unilateralno, promovirajući isključivo “probosansku” ideologiju, koja je zapravo politički sinonim za bošnjački unitarizam.
Time je poslao nedvosmislenu poruku: MVP pripada Bošnjacima, dok su Hrvati i Srbi samo dekorativni elementi u ovoj ključnoj instituciji. Ovaj čin dodatno je urušio krhki daytonski poredak, koji već godinama jedva odolijeva bošnjačkim nastojanjima za centralizacijom.
Reakcija je izostala kako od domaćih tako i od međunarodnih aktera. OHR, koji bi trebao biti jamac provedbe Daytona, nastavlja pokazivati selektivni pristup prema političkim krizama u BiH. Dok se s lakoćom bavi pitanjima koja su od interesa za sarajevski politički establišment, kršenja prava Hrvata i Srba sustavno ignorira.
Ustavni sud BiH, iako najviša pravna instanca, također je nijem. Bez inicijative političkih aktera iz hrvatskog ili srpskog korpusa, ovaj presedan ostat će neprocesuiran. No, stvarno pitanje je zašto hrvatski politički lideri, predvođeni Hrvatskim narodnim saborom (HNS), nisu odmah podigli glas. Njihova pasivnost čini se gotovo jednako štetnom kao i sam Konakovićev postupak.
Svojim često impulsivnim izjavama i postupcima, Konaković je odavno izgubio autoritet kao neutralni predstavnik BiH na međunarodnoj sceni. Njegov rad karakterizira ignoriranje ustavnih obveza i promoviranje bošnjačkih interesa pod krinkom „građanske“ politike. Ovime je jasno pokazao kako MVP, umjesto da djeluje kao zajednička platforma svih naroda, postaje alat za daljnje političko isključivanje i centralizaciju moći.
Treba li MVP prestati biti zajednička institucija?
Ako se trendovi nastave, ključno će pitanje postati: ima li smisla da MVP i dalje funkcionira kao zajednička institucija? Trenutni pristup, u kojem se glas Hrvata i Srba u potpunosti ignorira, dodatno će radikalizirati političku scenu. Bez povratka daytonskim načelima, BiH ne samo da neće napredovati prema europskim integracijama, nego će daljnje institucionalno urušavanje neizbježno dovesti do novih političkih kriza.
Emina Zanki l poskok.info
wpDiscuz
