“I, za koga ćemo?” To je poštapalica koja zapravo nije poštapalica. To je pitanje koje prosječan birač postavi svom pajdi na poslu, prijatelju u kafiću, rodijaku, babi, ocu i stricu.
Ali i djevojci. Pogotovo ako je divojka kurčevita ko kurdska žena. Kad se dohvati K47, Turci biže od stra’. Takve kod nas izumiru, mada smo bili na dobrom putu ih takve uzgajati.
S druge strane se onda čuje odgovor. Bio je to nekad jednostavan, ponosan, punousti odgovor “Zna se!” Bilo je to vrijeme polovice 90-ih, kad je Franjo Tuđman oslobodio Hrvatsku, vrh ponosnog HV-a i HVO-a, nade u bolje sutra, u budućnost.
Onda dođoše 2000-te i čudni ljudi čudnog imena. Prvo pustiše odurnog Matu Granića da zajaši na HDZ. Pa kandidiraše Jadranku Kosorovu kao smokvin list Stipe Mesića. Da bi u trećem valu Ivo Sanader postavio Dragana Primorca i Plišanog Vidoševića nasuprot jakom prvom Tuđmanovom ministru Andriji Hebrangu, pa i Milanu Bandiću.
Bila su to vremena Vlade Šeksa i njegovog lociranja, identificiranja, uhićenja i transferiranja. Dok se on mortus pijan zajebavao, Miji Zlatanu Jeliću SFOR-ovi helikopteri su 24/7 zujali nad glavom, a transporteri se došetavali do obiteljski kuće. Ante Jelavić je morao preko granice zbog lažnih optužnica. Bilo je to vrijeme kad su Amerikanci tražili od Vatikana smjenu biskupa Ratka Perića, što piše na Wikileaksu, a američki veleposlanici kardinalu Vinku Puljiću prijetili da se Hrvati moraju iseliti ili asimilirati.
Drugim riječima, kad je bilo najzajebanije, tipove poput Primorca, Granića, Mesića, Sanadera, a onda Njonje i Plenkovića, bolio je kurac. Baš kako je Primorca 1989. bolio kurac kao kandidata SKH u trenutku kad je postojao HDZ.
Je li Primorac poslao pismo u našu korist svojim američkim Nobelovcima? Ajmo ovako: zašto je 1931. Albert Einstein pisao pismo za Milana Šufflaja kojeg je pogubila jugožandarmerija, a Primorčevi Nobelovci nisu kurcem mrdnuli za Antu Jelavića, Miju Jelića, zločine mudžahedina i drugo?
Netko bi to isto pitanje postavio za Milanovića. Gdje si, Zorane Milanoviću, ti bio?
Ali onda odgovor dolazi 2020-ih.
Milanović skrušeno priznaje: jebiga, usro sam motiku. Nisam znao. Bio sam idiot. Neki će reći da sam bio Savao, ali nisam jer nisam izdao za razliku od Njonje. Čim sam saznao dojurio sam 2014. gasiti požar na HDZ-ovoj zgradi. Pusićka me prijeko pogledala, ali tko joj jebe mater. Ako sam vam bio Savao, od tada sam vaš Pavao. Zakunio sam se majkom rođenom da vas više neću napustiti.
Da ću zaustaviti Finsku i Švedsku u NATO-u za vas, ali bagra Plenko-globalistička se ne usudi. Da će cijeli svijet od mene čuti, gdje god dođem, da je Bakir Izetbegović na pipi Ankare. Da prvo ide sapun, onda parfem, ako želimo pričati o uređenju BiH. Da je HVO svetinja koja zaslužuje sva moguća odlikovanja zbog spasa i Hrvata i Hrvatske. Da se ne stidim HVO časnika koji su ratovali za opstanak Hrvata u ratu protiv Muslimana. Da će se čuti za zločine mudžahedina u Srednjoj Bosni. Da neću srati puno po Miloradu Dodiku koji drži ovo malo hrvatske šake jada u institucijama BiH, a mogao bi Hrvate u BiH gumicom izbrisati iz institucija, samo da nazove Izetbegovića i padne dogovor. Da neću davati guzice Bruxellesu kad je u pitanju interes hrvatskog naroda u BiH. Da neću provoditi globalistička sranja koja nam nameću soroševci, Englezi i kojekakvi eksperti na razini guzopasca Milke Planinc. Da ću uvažavati legitimne predstavnike Hrvata i njihove interese, a ne ih koristiti za izborne svrhe, naslikavati se, i poslije im pokazati srednji prst kad ih treba stvarno podržati u svijetu. Da HVO i Hrvati u BiH nisu sranje kako nam serviraju soroševci. Da ću govoriti jasno i britko istinu o Hrvatima u BiH, kako u domovini tako i u svijetu. Da ću jasno dokazati da smo partneri Amerikanaca, ali da je politika Amerike prema Hrvatima u BiH neprijateljska u ovom trenutku i to ću promijeniti koliko mogu, što sam danas i rekao na Indexu.
S druge strane, Primorac odgovora: kako si se usudio reci Bošnjacima da prvo ide sapun, pa onda parfem ako žele građansku? Daj skini te gaće i idemo im dati sve odmah kao onomad Jandroković. Kako si se usudio podružiti s Miloradom Dodikom koji čuva leđa Hrvatima u BiH i bez kojeg ne bi bilo Pelješkog mosta? Daj antisrbujmo malo, to Michael Murphy voli čuti. Kako si se usudio, Zorane Milanoviću, spomenuti blokiranje Finske i Švedske u NATO-u? Daj, opet ti ponavljam tako mi Andreja Planincenkovića, skinimo te jebene gaće, nećemo čačkati mečku, jebo Hrvate, neka dođu u Hrvatsku i neka šljakaju s Nepalcima. Kako si se usudio, Zorane, ne biti uz anti-rusku histeriju? Daj malo budi hrabar kao i naša Ursula i napani Ruse i Srbe. Jebeš mu mater, nema veze što Rusi imaju stolicu u Vijeću sigurnosti i mogu glasati protiv ludarija koje bi se mogle nametnuti Hrvatima u BiH. Kako si se usudio, Milanoviću, spomenuti mudžahedine, Bakira Izetbegovića? Daj hajmo malo o bratskim i dobrosusjedskim odnosima.
To je to.
Sad je na vama, dragi birači Hrvati u BiH i širom svijeta. Hoćete li biti Partijske sluge trulog lica HDZ-a, ili ćete biti nacija.
Imamo Milanovića, koji kao nitko dosad – jasno i britko – širi pravu istinu o Hrvatima u BiH.
Ili ćete za Zamorca, čovjeka koji je spreman – tako nam Granića von der Layen i Mesića u kolicima – zatajiti nas i nakon što pivac triput zakukuriče. Bez gorkog plača.
Ono pitanje s početka teksta “Za koga ćemo” nikad nije bilo jednostavnije.
Poskok.info
wpDiscuz
