Dan donošenja Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od Mađarske, 9. siječnja, povijesni je datum koji zaslužuje više pažnje nego što mu je do sada posvećeno. Nažalost, narativ o ovom događaju često je iskrivljen i prilagođen političkim agendama, dok se stvarne činjenice prešućuju ili marginaliziraju.
Jedna od ključnih ličnosti tog razdoblja, Slavko Kvaternik, čovjek koji je predvodio akciju oslobađanja Međimurja 1918., ostao je zaboravljen i zanemaren. Međimurje nikada nije dostojno obilježilo njegovu ulogu u povijesti, iako su njegovi postupci zauvijek promijenili sudbinu te regije.
Slavko Kvaternik: Oslobodilac koji je platio visoku cijenu
Nakon raspada Austro-Ugarske, Mađarska je nastavila vršiti vlast nad Međimurjem, a pokušaji lokalnih ustanika da se oslobode bili su brutalno ugušeni. Srpska vojska, unatoč formalnom prisustvu, odbila je prijeći Dravu. U tom vakuumu, Narodno vijeće u Zagrebu odlučilo je preuzeti inicijativu.
Slavko Kvaternik, već tada poznati potpukovnik, predvodio je dragovoljce, Varaždinsku i Karlovačku pukovniju u protjerivanju Mađara iz Međimurja. Akcija je bila uspješna, unatoč nedostatku suglasnosti tadašnjeg vodstva Kraljevine SHS, što je Kvaternika kasnije stajalo vojne karijere.
No, povijest ga nije pamtila kao osloboditelja. Tijekom Drugog svjetskog rata, Kvaternik je služio kao ministar domobranstva NDH. Njegovo neslaganje s Pavelićevom politikom i upozorenja na štetne posljedice ustaških zločina ostala su u sjeni ideoloških podjela. Nakon rata, izručen je Titu i strijeljan, dok njegova uloga u oslobađanju Međimurja i dalje ostaje zanemarena.
Međimurje i zaboravljena povijest
Dan donošenja Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od Mađarske, usvojen 9. siječnja 1919. u Čakovcu, bio je ključni trenutak za povijest regije. Rezolucija je potvrdila pripajanje Međimurja Hrvatskoj unutar Kraljevine SHS. Međutim, čak i danas, taj povijesni datum obilježava se s malo razumijevanja o njegovom kontekstu.
Povijesna iskrivljenja poput tvrdnji da su partizani oslobodili Međimurje tijekom Drugog svjetskog rata, i dalje opstaju u javnom diskursu. No istina je jasna: partizani u Međimurju nikada nisu uspostavili značajno vojno prisustvo.
Tito i Pavelić: Mitovi i stvarnost
Međimurje nije bilo važno ni Titu ni Paveliću, osim kao simbolički teritorij. Pavelić je, unatoč optužbama, nikada formalno nije predao Međimurje Mađarskoj, dok Tito nikada nije ni posjetio regiju. Pod tzv. “narodnom vlašću” nakon rata, Međimurje je doživjelo masovne egzekucije i nestanak nemjerljivo više ljudi nego tijekom čitavog Drugog svjetskog rata.
Vrijeme za istinu
Međimurje danas treba povjesničare koji će istražiti i objektivno prikazati njegovu povijest. Slavka Kvaternika treba vratiti u javni diskurs, ne kao političku figuru NDH, već kao ključnog čovjeka u oslobođenju Međimurja. Povijest ne smijemo gledati kroz prizmu ideologije, već istine, koliko god ona bila kompleksna i neugledna.
Dok glorificiraju Tita i Pavelića, Međimurje ostaje zaboravljena žrtva povijesnih manipulacija. Vrijeme je da se sjetimo stvarnih heroja i priznamo njihove zasluge, bez obzira na ideološke okvire.
wpDiscuz
