U zemlji gdje snijeg trenutno zatrpava sela, gradove i puteljke, gdje su lanci na gumama standard, a lopate postale produžetak ruku, jedna točka na karti Bosne i Hercegovine stoji kao svjetionik bizarne normalnosti: Bosanska Gradiška. Dok svi ostali muku muče s hladnim bijelim pokrivačem, Gradiška prkosi zakonima meteorologije – ni pahulje na vidiku.
Dok se okolna mjesta bore s energetskim problemima i metarskim nanosima, u Gradišci je prizor kao iz druge priče. Ceste su suhe, ljudi hodaju bez kapuljača, a bicikli glatko klize niz ulice. Da niste svjesni situacije, pomislili biste da je u tijeku kasno proljeće. “Snijeg? Koji snijeg?” – vjerovatno je rečenica dana u ovom neobičnom gradu.
Stranica “Bosnia Storm Chasers”, inače vjerski posvećena potrazi za olujama, dala je stručno objašnjenje ovog fenomena: mikroklima. Da, upravo tako. Gradiška, zahvaljujući blizini Save i svojim neobičnim reljefnim karakteristikama, razvila je poseban štit protiv snježnih oblaka. Zamislite to: cijela država zatrpana, a Gradiška kao neki VIP gost kojem snježne padavine ni ne pomišljaju ući u dvorište.
I dok je ostatak Bosne i Hercegovine u borbenom stanju – ljudi se griju na agregate, traktori vuku automobile iz snježnih nanosa, a drva gore brže nego ikad – Gradiška mirno gleda i sigurno se pita: “Što se događa s vama tamo gore?” Ovakve situacije nisu samo fascinacija za meteorologe, nego i za obične smrtnike, jer nas podsjećaju koliko priroda voli zabavljati publiku apsurdnim scenarijima.
Gradiška nam govori: nije stvar samo u prirodi, nego u specifičnosti. Kad se svi znoje pod težinom snijega, oni šetaju. Kad svi voze na ljetnim gumama i mole Boga za asfalt, oni voze bicikle. Što je sljedeće? Možda ljeto u siječnju? Kad ste Gradiška, sve je moguće.