Hrvoje Klasiću, povjesniče, ovdje nešto ne štima. Ako ste već odlučili nositi teret povijesne istine na svojim plećima, zašto ste onda odlučili ignorirati činjenice i preuzeti ulogu sudca, porote i medijskog egzekutora? Što vas točno tjera da Zvonka Bušića nazivate “teroristom”, i to s takvom ležernošću da čovjek pomisli kako ste cijelu stvar osobno svjedočili negdje iz pilotske kabine TWA aviona?
Dakle, krenimo ispočetka, profesore Klasiću. Amerikanci, ti velikani proceduralne pravde i majstori pravnih nijansi, nisu osudili Bušića za terorizam. Osuđen je za “zračno piratstvo”. Znam, nije toliko seksi izraz kao “terorist”, ne zvuči dovoljno bombastično za vaše gostovanje na “Otvorenom”. Ali eto, to je povijest. Ona dosadna, suha, faktografska povijest koju, navodno, vi proučavate.
Povijest nije naslovnica New York Timesa
Citirate New York Times, Gerald Forda, RAND Corporation i sve moguće autoritete koji su koristili riječ “terorizam”. Ali povijest, dragi Hrvoje, nije naslovnica Time Magazina. Povijest je ono što stoji u presudi.
Evo test pitanja Klasiću: Ako bi grupa komunista, 1943 otela avion u NewYorku kako bi iz njega bacali letke iznad Washintona u kojima bi pozivali američku javnost da izvrši pritisak na US vladu, da odustane od potpore četnicima Draže Mihajlovića i da podupru partizansku borbu, a koji bi kasnije bili osuđeni za zračno piratstvo, biste li te ljude smatrali teroristima samo zato jer su ih tako nazvali US mediji? Možete li odgovoriti na ovo pitanje javno na svom Facebook profilu?
U presudi koju iako ste povjesnick ne stoji “terorizam”. Julienne Bušić vam je to lijepo objasnila, dostavila dokumente, navela pravne činjenice.
Što ste vi napravili? Ignorirali. Kao da pravna terminologija ne vrijedi za vas, jer tko su američki suci da se s njima polemizira kad imamo vas, vrhovnog povjesničara za Balkan i šire.
Vaša izjava da je Zvonko Bušić bio “prognan kao terorist” nije povijesni podatak. To je karikatura. Vi niste povjesničar, nego PR stručnjak iz 1976. godine, angažiran da proširite tadašnju američku narativu. Jedina razlika je što ste rođeni nekoliko godina prekasno za tu ulogu. Povijest nije stvar percepcije, nego stvar činjenica. A činjenica je, Hrvoje, da ste odlučili ignorirati sve što ne ide u prilog vašoj tezi.
Ali evo, imamo priliku za popravni. Isprika Julienne Bušić ne bi vam pala kruna s glave. Dapače, dobili biste na kredibilitetu. Priznati da ste možda prešli granicu između povijesti i senzacije nije slabost. Slabost je ostati u rovovima vlastite pristranosti i uporno ignorirati dokumente koje su vam stavili na stol. Slabost je povijest pretvarati u ideološki ringišpil na kojem samo vi birate koje se činjenice vrte, a koje ostaju u arhivu.
Jer, Hrvoje, ako vi, povjesničar, počnete birati koje činjenice vrijede, a koje ne, onda prestajete biti povjesničar. Postajete krojač, revizor, tumač javnog mnijenja. A za to, bojim se, ni vi, ni Gerald Ford, ni RAND Corporation nemate dovoljno velik šivaći stroj.
Dakle, profesore Klasiću, sjednite. Pogledajte presude. Pročitajte dokumente. Shvatite razliku između pravne definicije i političke etikete. I razmislite – je li riječ “terorist” vrijedna toga da ignorirate istinu? Jer, ako nas povijest ne nauči savjesti, čemu onda povijest uopće služi?
IUrkov l poskok.info
wpDiscuz
