Posljednje tri decenije svjedočimo fascinantnoj, ali i zabrinjavajućoj transformaciji političke scene u Bosni i Hercegovini. U središtu tog fenomena nalazi se figura Željka Komšića – političara koji, iako formalno predstavlja hrvatski narod, većinski dobiva glasove bošnjačkog glasačkog tijela. Komšić nije samo “hrvatski član” Predsjedništva BiH; on je politički alat, obmana za inozemstvo kojom im šarafaju tezu kako su oni nadišli nacionaliste i moderni su jer eto biraju Hrvata, ujedno je ovaj politički monstrum domaći alat u očuvanju bošnjačke dominacije nad jednim od tri konstitutivna naroda. Preko njega guše pravo Hrvata na veto i otimaju trećinu hrvatske diplomacije u BIH. Akindžije bili akindžije ostali. Hrvati se tad moraju obraćati Hrvatskoj za pomoć u lobiranju na međunarodnom polju a tamo ih dočeka zlo ravno Komšiću – Mate NijeBioUOluji Granić. Kadar Milke Planinc. Koji nam skupa sa SDA radi o glavi jerbo je ucijenjen od strane Haaškog Talibanata i sarajevskih kanala ucjene.
Ali, kada maknemo slojeve PR retorike, oko Komšića ostaje li išta osim političkog teatra?
Dvostruka misija: slabljenje Hrvata i prikazivanje građanskog karaktera
Komšićeva politička pozicija je, u suštini, višestruko korisna za bošnjačke elite.
Prvi i očiti cilj je marginalizacija Hrvata, koji već dugi niz godina gube utjecaj u zajedničkoj državi.
Oduzimanjem jedne trećine moći u Predsjedništvu i nadzora nad trećinom diplomatskog korpusa, bošnjačka politika osigurava dodatnu prevagu u donošenju odluka.
No, ono što je još zanimljivije je da Komšić istovremeno predstavlja i „licencu“ za navodnu inkluzivnost.
Prema međunarodnoj zajednici, ovakav potez prikazuje Erdoganov narod (Narod koji mu je Alija ostavio u amanet) kao tolerantno i nadnacionalno društvo, gdje muslimanska većina bira Hrvata za svog predstavnika. Pri tome se neznamom stranom liliputancu ne spominje da tamo oni biraju još jednog – muslimana, muslimanskijeg od Komšića.
Ovaj spin ima duboku političku dimenziju: za strance, ovakva struktura može izgledati kao dokaz zrelosti i nadilaženja nacionalnih razlika. Dokaz da BIH treba novi ustav.
A ono bitno što mu neće reći, a rekao je to uvaženi g. Mahmuljin, novo sjeme je posijano i eno ga naraslo u Krupi, A niknut će ga još.
Skriveni paradžemati i stvarnost ekstremizma
Jerbo dok se svijet impresionira ovim propagandnim manevrom, dok pušikaju Komšića, na terenu Bosna i Hercegovina suočava se s jednom sasvim drugom realnošću.
Novim sjemenom. Onim što je sanjao Alija. Domaćim snagama jačima od AlQaede i ISIL-a skupa. OEM BIH islamistima koji više ne moraju pravdati se islamskom svijetu da su jednako dobri muslimani kao oni. Dapače, čak su i bolji!
U ruralnim dijelovima Federacije nalaze se tzv. paradžemati – zajednice koje djeluju izvan kontrole tradicionalnih vjerskih institucija. Uglavnom su to provincije s potpuno izmijenjenom etničkom strukturom i promijenjenim stanovništvom. Gradovi gdsje su Srbi i Hvati istjerani “u samoobrani” jelte a novo muslimansko stanovništvo nema dodira sa starim, koje je bilo doista građanski orijentirano i danas bi postavljalo pitanja šta im se ovo u čaršiji i u džamiji predaje i događa. Ta mjesta “NeoPlanti Džihada su i Krupa, i Sanski Most, i Kakanj, i Jablanica i Konjic”. Sarajevo bi se pridružilo ali se još malkice stide, pa odgađaju. A da su grad promijenjenog stanovništva jesu brate.
Ti centri su mjesto okupljanja ljudi koji promoviraju radikalne ideologije, često s naslijeđem veza s mudžahedinima i stranim borcima kojima je teroristička organizacija sa US crne liste dala BH papire Po svijetu ih zovu “Mladi Muslimani” u BIH se jednostavno zovu SDA. Svi ti Arapi bosanskih imena i prezimena koji peru mozak bivšim i budućim masovnim ubojicama u ime islamizma sudjelovali su u ratu 90-ih. Zločini koje su uradili nisu bili predmet istrage Haaga jer su prijetili iz SDA da će u Haagu reći tko ih je doveo, a taj Haag kako ovisi o toj velikoj sili ozbiljno je shvatio prijetnje te se fokusirao na progon Hrvata i Srba.
Prema izvještajima sigurnosnih službi, radikalna ideologija, koju u ovim zajednicama često šire prekaljeni veterani, predstavlja ozbiljan sigurnosni izazov. Prema Željku Komšiću, prekrivaču terorističke ponude u BIH, to pričaju neprijatelji Bosne.
Komšićeva uloga kao ‘maska’ za džihadističke tendencije
Iako Željko Komšić diskurzivno i naracijski ne podržava ekstremizam, njegovi napadi na sve one koji na to upozoravaju, svjesnoje pružanje alibija i pokrića za elemente unutar zemlje koji imaju drugačiju viziju budućnosti.
Dok ovaj izdajnih hrvatskog naroda služi kao lažni banner bošnjačke inkluzivnosti, s druge strane, realnost postojanja radikalizacije u pojedinim zajednicama postaje tabu tema – upravo ono o čemu se ne govori.
Slučajevi poput nedavnog napada u Bosanskoj Krupi, gdje je petnaestogodišnji dječak s radikalnim motivima ubio policajca, potiču na razmišljanje o tome koliko ova maska tolerancije može biti dugotrajna. I
zostanak jasne osude ili barem dubljeg osvrta na pitanje ekstremizma u društvu, uz Komšića kao prikaz „građanskog“ BiH, ostavlja dojam manipulacije koja na duge staze može koštati i sigurnost same države.
Komšićevi glasači su upravo vehabije. Sjetimo se onog koji je držao banner na Komšićevom skupu na kojem je pozivao na obredno ubojstvo Dragana Čovića i obredno silovanje Kolinde Grabar Kitarović.
Naziv Komšićeve partije u sebi ima riječ “Fronta”. Od svih političkih pokreta u svijetu samo je još jedan koji nosi naziv Fronta i pokret je islamistički. Al’Nusra Fronta. Šta mislite radi kojih glsača je Komšić stavio u ime stranke ovu riječ?
Kakva je budućnost?
Bosna i Hercegovina je složena država s političkim, etničkim i vjerskim raznolikostima koje predstavljaju bogatstvo, ali i izazov. Ako se ne adresiraju problemi radikalizacije, i ako se nastavi s retorikom koja samo prikriva stvarnost, država riskira da se suoči s ozbiljnim problemima u budućnosti.
Komšićeva uloga mogla bi biti mnogo korisnija kada bi njegova popularnost među bošnjačkim glasačima uključivala i suzbijanje ekstremističkih ideologija u lokalnim zajednicama. Kad je kurir džihada već tamo jelte.
Sve dok se koristi kao politički mađioničar, obmanjivač Mladih Muslimana koji ima zadatak nasamariti međunarodnu zajednicu umjesto kao agent promjene, njegov politički angažman ostat će, nažalost, samo simbol manipulativne politike.
Mi smo ovdje pokazali OHR-u u kojem članku Ustava leži začkoljica koja jasno dokazuje da je OHR dužan smijeniti Komšića. Ne uradi li to OHR u narednom razdoblju budite uvjereni da Austrija ovdje sprema nešto jako loše za naša nova pokoljenja. Nikad nije odustala kontrole kaosa nad naša tri naroda i generalno nad ovim područjem.
Gavrilova kletva, da će sanjati naše sjenke, još se ne ostvaruje.
Ivan Urkov l poskok.info
wpDiscuz