Thompson nakon dvije godine progovorio o liječenju sina Ante: ‘Imamo vjeru i nadu da će mu biti još bolje’

Koncert je rasprodan u samo sat vremena, a molba obožavatelja da se održi još je dan ili organizira Thompsonov samostalni koncert urodila je plodom ovih dana kada je najavljen i u svega nekoliko sati rasprodan njegov samostalni koncert u Imotskome za 8. kolovoza 2024. godine.

Naime, kada je u ljeto prije dvije godine otkazao koncerte zbog teške obiteljske tragedije koja je zadesila njega i njegovu obitelj kada mu se teško razbolio sin Ante, odnosno kada je u njihovu domu u Splitu doživio teški srčani udar i zahvaljujući liječnicima u Splitu i Zagrebu preživio, Marko je na neko vrijeme glazbu stavio po strani i posvetio se s obitelji oporavku sina.

Nitko nije vjerovao da će opet stati na pozornicu, posebno zbog ozbiljnosti situacije u kojoj su se tada našli jer prognoze nisu bile obećavajuće.

Međutim, i sam priznaje kako su ta vremena bila iznimno teška, kako mu nije bilo ni do pjevanja, ali da su uz Božju pomoć i zajedničkom snagom, uspjeli prebroditi krizna i teška razdoblja. Danas, posebno zbog sina i obitelji koji se raduju njegovim koncertima, vraća se motiviraniji nego ikada.

“Stvarno mi nije bila zamisao uopće svirati ovo ljeto, imali smo posve drukčije planove, ali poklopilo se toliko nevjerojatnih situacija”, kazao je tijekom razgovora za Hrvatski tjednik Marko Perković Thompson koji će uskoro predstavit novu pjesmu koju izvodi s Hrvatskim ružama.

U prvome većem razgovoru za medije nakon više od dvije godine, Thompson govori o situaciji u kojoj se obitelj našla te 2022. godine, snazi vjere i problemima s kojima su se suočili, osvrće se na skorašnje koncerte u Imotskome, najavljuje nove pjesme, suradnju s Hrvatskim ružama, ali i novi album koji bi trebao biti gotov do kraja godine.

Thompson po prvi put govori i o dvogodišnjoj obiteljskoj drami, sinu Anti, krizama koje je prošao, snazi vjere, novim pjesmama, skorašnjim nastupima i novome albumu

Nakon najave da ćete nastupiti kao gost na koncertu Imotski ne zaboravi 6. kolovoza, konačno je poznato da ćete u Imotskome dva dana kasni je, 8. kolovoza, održati i veliki samostalni koncert i to nakon dvije godine stanke?

“Da, nedavno sam to potvrdio organizatorima imotskoga koncerta i koncert će se održati. Dugo nisam razmišljao ni o čemu osim kako pomoći i olakšati život svome djetetu i obitelji. Nisam imao ni snage ni volje razmišljati ni o čemu drugom, ali onda doživiš da ti tu snagu i volju probude oni do kojih ti je najviše stalo.

Prije nekoliko mjeseci nije mi bilo u glavi da ću ovo ljeto imati koncertnu aktivnost, ali uslijedili su, kažem, dobri razlozi za to, mnogo razgovora sa svojima i suradnicima. Tako to valjda treba biti.

Odluka da nastupim na Matinu i Zečićevu koncertu, na kojemu ću otpjevati nekoliko pjesama, bila je i nekakav dodatni okidač da se malo preispitam i okrenem oko sebe. I kada sam vidio da je mojim najdražima silno stalo da pjevam, kao i mojim prijateljima i mojoj publici koja mi šalje mnoštvo dobrih žeIja, odlučio sam krenuti.

Nekada se probudim i pomislim kako je sve što mi se dogodilo samo ružan san, ali nije, to je moja stvarnost koja će me pratiti cijeli život

Možemo li onda reći da je ovo na nekakav način i Vaš simbolički povratak na scenu?

Ne bih rekao da se radi o nekakvome povratku jer nikamo nisam ni otišao. Zbog obiteljske sam situacije prekinuo sve aktivnosti vezane za glazbu i posvetio se maksimalno obitelji koja me je trebala i još uvijek me treba.

Njihova je želja da se posvetim i glazbi, posebno sinu Anti koji me želi vidjeti na koncertima i čuti nove pjesme. To me najviše potaknulo i pokrenulo. Danas, evo, uzimam češće gitaru u ruke, završavam još neke pjesme, odlazim u studio, neke sam pjesme već i snimio, a imat ću uskoro i neke koncerte. Jučer sam bio daleko od svega toga, danas imam dogovorene nastupe, a sutra ne znam što će biti.

Nekada se probudim i pomislim kako je sve što mi se dogodilo samo ružan san, ali nije, to je moja stvarnost koja će me pratiti cijeli život. Svačiji život priča svoju priču, tako i moj život priča svoju.

Život je nepredvidljiv i ne možeš njime nikada za gospodariti. Nikada ne znaš hoće li te i kada udariti munja iz vedra neba. I kada misliš da si od života nešto naučio, tek tada imaš milijun pitanja…

Opet, kada pomisliš da ne možeš više, e, i tu si se isto prevario. Možeš jer moraš. A kada vidiš da zaista ne možeš, tada nastupa Bog koji snagom svoje ljubavi razbija u tebi tu ljudsku slabost i mijenja te toliko da čak svoju nevolju doživljavaš kao blagoslov i tada jasnije shvaćaš da je On uvijek s tobom, da te nikada ne će ostaviti i da mu trebaš beskompromisno vjerovati, čak i onda kada ti se svijet sruši. Ali, to je tako – Život je nekad pjesma, a nekad ljuti boj, kako i kaže jedna od mojih novih pjesama.

Situacija u kojoj se cijela obitelj našla prije dvije godine svakako je utjecala na svakodnevicu koju ste do tada živjeli. U tom trenu, kako ste i naveli, obitelj se fokusirala na Antino ozdravljenje. Nesumnjivo, mnoge danas zanima kako teče njegov oporavak i kako je on sad?

Ante je sada malo bolje i stanje mu je stabilno, no još uvijek je teško bolestan i ispred nas je dug put njegova oporavka. Imamo vjeru i nadu da će mu biti još bolje. Posjeduje nevjerojatnu snagu u sebi s obzirom na sve što je prošao. Hvala Bogu da je tako jak i hrabar.

Nakon nesreće na tisuće poruka podrške odaslane su prema Vama, na tisuće molitvi… Sve to bila je, vjerujemo, i dodatna motivacija kako niste sami, ali li i kako je publika uz vas? Je li Vas iznenadila ta silna podrška sa svih strana?

Da, mnoge ljudi suosjećalo je s nama, dobivali smo podršku sa svih strana svijeta, posebno od naših kumova i prijatelja koji su doslovno bdjeli s nama. Mnogi su ljudi molili, davali mise za tu nakanu, slali nam ohrabrujuće poruke. Htjeli su da znamo da su s nama u mislima i molitvama.

Mnogi su s nama dolazili moliti u crkve. Posjećivali su nas doma i s nama molili, i biskupi, svećenici, laici, časne sestre, članovi raznih molitvenih zajednica i dan danas dolaze. Vjerujemo da je to pomoglo Anti da je danas živ jer je on po mnogim liječnicima medicinsko čudo.

U Antinu spašavanju i liječenju bilo je uključeno mnogo liječnika i medicinskoga osoblja. Volio bih ovom prilikom zahvaliti svima koji su pomogli.

Posebno bih zahvalio dr. Mati Petričeviću, dr. Vanji Ille, dr. Mariju Čuku, dr. Radi Žicu i sestri Mariji Samaržiji koji i danas maksimalno brižno pomažu i profesionalno i ljudski.

Zašto ste odlučili održati koncert baš u Imotskome s obzirom na to da objektivno ondje ne može biti toliko publike koja bi Vas htjela slušati, a ne, primjerice, na nekom većemu prostoru, u Zagrebu ili Splitu?

Rekao bih da je riječ o spletu svih okolnosti. Bilo je, kao što sam vam i rekao, i nagovaranja i želja. Prelomio sam to u sebi i prihvatio poziv da gostujem na koncertu 6. kolovoza u Imotskome. Mogao je biti i u Splitu i u Zagrebu. Ako Bog da bit će i ondje.

Za Imotski sam jako vezan, to je kraj koji posebno njeguje kulturu domaće pjesme, ali i kraj koji ima posebno mjesto u mome životu. Mnogo sam vezan za Imotski i kumovski i prijateljski.

Za Imotski me vežu i uspomene iz Domovinskoga rata jer je 3. bojna s nama 1991 ratovala u Čavoglavama, baš tada kada je nastala pjesma Bojna Čavoglave. Zanimljivo je i to da je moj prvi glazbeni nastup u karijeri bio upravo u Imotskome i to 1991. u tamošnjem klubu Jaguar.

Pokojni Jure Divić, vlasnik toga kluba, zapovijedao je jednom postrojbom 1991. u Čavoglavama, i pozvao me u svoj klub da izvedem svoju tada jedinu pjesmu Bojna Čavoglave još dok pjesma i nije postala toliko poznata. Bilo je to za mene tada nešto novo i danas nas to vrijeme drži zajedno i budi lijepe uspomene.

Nakon dvije godine opet ćete nastupiti pred publikom. Ostaje li isti bend i cijela ekipa s kojom ste radili do sada? Kako se osjećate?

Da, nije mi se ta činjenica još potpuno razbistrila. Osjećaji su mi pomiješani, ali idem, kao što kažete, pred publiku i nije mi to strano. Lijepo smo se godinama družili, imam prelijepa sjećanja s koncerata. Čudesna je ta moja publika, vjerna, brižna, silno emotivna.

U teškim trenucima kada se vršila velika hajka i pritisak na mene, nisu nasjedali na sve te puste laži, već su mi davali potporu i dolazili na moje koncerte. Koliko je samo molitava moja publika izmolila za moju obitelj i mene… Dužan sam im koncerte, oni su me također motivirali da pristanem na ovaj koncert u Imotskome.

Dugo nisam razmišljao ni o čemu osim kako pomoći i olakšati život svome djetetu i obitelji. Ali onda doživiš da ti snagu i volju probude oni do kojih ti je najviše stalo. Odluka da nastupim na koncertu u Imotskome bila je i dodatni okidač da se preispitam. Kada sam vidio da je mojim najdražima silno stalo da pjevam, kao i mojim prijateljima i mojoj publici, odlučio sam se pokrenuti.

Što se tiče benda, ostali su svi isti. Drago im je da ćemo ponovno zajedno na pozornicu. Njima nije nikakav problem pripremiti se za koncert, oni su uhodani, sviraju često i spremni su. Jedino se ja moram malo fizički pripremiti jer moji koncerti dosta fizički iscrpljuju, energiční su i dosta složeni.

Nema sumnje da publika još nije zaboravila ni posljednju turneju i koncerte diljem Hrvatske. Danas, kad svjedočimo navalama cajki iz Srbije i njihovih pjevača koji pune dvorane, koncerti poput Vaših ono su što Hrvatskoj u ovomu trenutku nedostaje, a publika je to i ovim brzo rasprodanim koncertima. potvrdila. Kakav je Vaš komentar na navalu pevaljki i jesu li ovi nastupi u Imotskome uvertira za buduće nastupe?

Koliko publici zaista nedostaju moji koncerti, ne mogu znati, vidjet ćemo, ako Bog da, u skoroj budućnosti. Znam da ćemo se produkcijski, svirački i svojim izvedbama maksimalno profesionalno dati kao i do sada, i da će naša publika imati što čuti i vidjeti, uostalom i navikli smo ih na to. Uistinu je privilegija imati publiku kao što je moja. Taj osjećaj emocije i zajedništva, njihove vjernosti prema mojim pjesmama, svaki bi glazbenik poželio. Drago mi je da sve moje pjesme, od kojih je prošlo jako mnogo vremena, i dalje kod publike imaju ljepotu i snagu, i ideološki i svjetonazorski čvrsto nas i neraskidivo povezuju, iako su mnogi pokušavali to uništiti. Ali moja publika i tada je pokazala tu neraskidivost.

Hajke i progoni koje su godinama provodili naši progonitelji bile su uzaludne, ma koliko bili moćni i i medijski i politički Ne znam koliko su cajke danas preplavile Hrvatsku, osim onoga što vidim iz medija, a neki mediji, na žalost, i potiču takve pojave. Toga je uvijek bilo, vjerojatno će biti i u budućnosti. Ne vjerujem da je to u pravomu smislu zaživjelo i mislim da ne će. Može se lako zaključiti da se u nekim slučajevima radi o političkome projektu, jer je takvih pokušaja bilo i u prošlosti, ali nisu uspjeli osim što su iritirali narod, a tako je i danas.

Privilegija je imati publiku kao što je moja. Taj osjećaj emocije i zajedništva, vjernosti prema mojim pjesmama, neraskidivo nas povezuje, iako su mnogi pokušavali to uništiti. Hajke i progoni koje su godinama provodili naši progonitelji bile su uzaludne.

Uskoro će biti predstavljena nova pjesmu Ako ne znaš šta je bilo, koju izvodite s Hrvatskim ružama Nenom Ninčevićem. Nakon toga planirate i novi album za koji je dobar dio pjesama još ranije završen. Kako komentirate te činjenice, posebice suradnju s g. Ninčevićem?

Neno je jako pozitivno djelovao na mene u ovoj cijeloj situaciji. Bio je i ostao brižan kao rođeni brat. Česti razgovori s njim pomagali su mi i bili ohrabrujući Pjesma Ako ne znaš šta je bilo njegova je ideja i pozvao me da na pravim za nju glazbenu podlogu i aranžman. Snimili smo pjesmu i mislim da je dobra.

Suradnja s Nenom ide dalje, nas dvojicu veže dugogodišnje poznanstvo i prijateljstvo, a surađujemo i na novome albumu. Njegov bend Hrvatske ruže. uvjeren sam, Nenina su izvanredna ide ja, imaju veliku perspektivu i pred njima je, po meni, svijetla budućnost. Neno je jedan od najboljih autora kod nas i ideje koje sam od njega čuo za Hrvatske ruže genijalne su.

Hrvatske ruže imaju njega, odličnoga autora, a ja ću dati sve od sebe da pridonesem tomu Što se tiče moga albuma, on je odavno bio gotovo pripremljen za studio, a sada imamo podosta i novih pjesama na koji ma radimo. Sada sam se reorganizirao i planiram ga do kraja godine završiti.

Album Ora et labora, kao i svi prijašnji, ne samo da je zaživio kod publike, nego se sve pjesme i danas pjevaju. Kad već govorimo novomu albumu, što točno publika. može očekivati?

O novomu albumu najbolje je govoriti kada iziđe, sada mogu reći samo to da sadržaj novih pjesama nastavlja u onomu smjeru kojim sam i do sada išao. Više puta sam onima koji me pitaju o temama pjesama, zvuku, aranžmanima rekao da radim glazbu koja mene zadovoljava i ta mi je glazbena podloga jako bitna. Mnogo radim na njoj da bih dočarao temu o kojoj govorim, odnosno pjevam, ali teme pjesama i tekstovi prevažni su mi i ne dopuštam nikakvu površnost.

Naravno, sama okupiranost tim temama stvara mi izazov, time i inspiraciju. Nemam nikakvih i ničijih utjecaja, stvaram sa suradnicima koji me dobro razumiju, među njima su i Neno Ninčević i Tonac Febo te članovi benda, također Ante koji je odnedavno novi član benda. Jako sam zadovoljan novim pjesmama i vjerujem će i moja publika biti zadovoljna, prenosi Maxportal.hr