RUSKI veleposlanik pozvan je u južnokorejsko ministarstvo vanjskih poslova zbog sporazuma o strateškom partnerstvu Moskve i Pjongjanga. Južnokorejsko ministarstvo vanjskih poslova reklo je veleposlaniku Georgiju Zinovjevu da je vojna suradnja između Sjeverne Koreje i Rusije kršenje rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, što ima “negativan utjecaj na regionalnu situaciju i rusko-korejske odnose”.
Južnokorejska vlada je 20. lipnja objavila da će preispitati svoje stajalište o opskrbi Ukrajine oružjem zbog sporazuma između DNR Koreje i Rusije. Prethodno je Seul odbio prebaciti Kijevu sustave i oružje za ukrajinske zračne snage.
Ruski predsjednik je odgovorio na poruku Seula, rekavši da bi isporuka oružja Ukrajini “bila velika pogreška”. Ako se to dogodi, ruske vlasti će “donijeti odgovarajuće odluke koje se vjerojatno neće svidjeti trenutnom vodstvu Južne Koreje”, dodao je.
Predsjednik Putin posjetio je DNR Koreju 18. i 19. lipnja. Ovo je bio njegov prvi posjet Sjevernoj Koreji od 2000. godine. Rusija i DNR Koreja sklopile su sporazum o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu, koje između ostalog podrazumijeva vojnu pomoć u slučaju napada na jednu od zemalja.
Između dva posjeta
Uspoređujući ta dva posjeta u razmaku od dvadeset godina, može se dati jasna slika putanje Rusije i Sjeverne Koreje u ovom stoljeću. Početkom stoljeća, ruski predsjednik posjetio je DNR Koreju kao predstavnik globalnog svijeta i netko tko će pokušati posredovati između međunarodne zajednice i “odmetnute” države.
Četvrt stoljeća kasnije, predsjednik Rusije u Pjongjang dolazi sa statusom “odmetnika”, pored kojeg čak i Kim Jong-un izgleda kao pragmatik. U nedostatku mogućnosti otvaranja drugih diplomatskih vrata, Putin odlazi u Sjevernu Koreju pokazati prvenstveno Zapadu da postoji neki drugi svijet u kojem se ti odnosi mogu graditi.
Drugim riječima, Putin je u pokušaju da Sjevernu Koreju približi međunarodnoj zajednici Rusiju približio Sjevernoj Koreji. U tom smislu se odmaknuo čak i od bivše države – SSSR-a. Iako SSSR i DNR Koreja dijele komunističku prošlost, u najmanju ruku Sovjeti nisu sa simpatijama gledali prema Pjongjangu. Sovjetski čelnici su prezirali sjevernokorejske čelnike, prvenstveno obitelj Kim, koja je koristila komunizam (prema shvaćanju Sovjeta) kao smokvin list.
Dokaz tome je to što nijedan sovjetski vođa nije došao u Pjongjang, iako su ih podržali u Korejskom ratu. Sovjeti su Sjevernu Koreju isključivo podržavali radi geopolitičke slike svijeta u to doba. Čak i među građanima Sovjetskog Saveza uvijek je vladao nekakav odnos sažalijevanja prema dalekoistočnim susjedima.
Ni nakon raspada SSSR-a diplomatska situacija nije značajno otoplila. Primjera radi, u 2000. godini, prilikom prvog Putinovog posjeta Sjevernoj Koreji, došlo se do zaključka da će Sjeverna Koreja ograničiti svoje vojne ambicije (razvoj raznih projektila, uključujući i nuklearne) u zamjenu za ruska jamstva.
Ubrzo je pokojni vođa Kim Jong-il izigrao Putina ne ograničivši raketni program Sjeverne Koreje, a zauzvrat ruski predsjednik se više nije pojavljivao u Pjongjangu. U 2006. godini Rusija je osudila testiranje sjevernokorejske balističke rakete, a 2009. godine se nakon ispitivanja vezanog za nuklearni program pridružila zajedno s Kinom sankcijama protiv DNR Koreje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Putinovo savezništvo
Odlaskom u Pjongjang Putin kreira novu diplomatsku trasu i nov savez koji će pokušati biti što dalji od Zapada, a gdje se on samoproglašava vođom te “antiglobalističke” koalicije. Iako ih spaja izolacija od Zapada, kao i neke sličnosti u tehnologijama vladanja, postoje velike razlike kod ova dva lidera.
Putin je, za razliku od sadašnjeg vođe Kima, sam “kreirao” međunarodnu izolaciju; nakon napada na Ukrajinu bilo je vidljivo da se Kremlj pripremao na izolaciju u slučaju da krene vojnim putem rješavati dotad “tek” lokalnu ukrajinsku krizu. On, za razliku od Kima, nije naslijedio izolaciju.
Iako je Sjeverna Koreja godinama unazad na glasu kao jedna od glavnih prijetnji međunarodnoj zajednici, miru u svijetu itd., činjenica jest da Sjeverna Koreja od Korejskog rata šezdesetih nije imala vojni sukob. Bez obzira na sve prijetnje, lansiranja raznoraznih projektila, vojnih vježbi itd., Sjeverna Koreja nikada nije prešla “s riječi na djela”. Putin je napravio upravo suprotno. Iako je međunarodnu javnost mjesecima uvjeravao i preko svoje diplomacije djelovao na razne načine da neće biti rata u Ukrajini, on je ipak pokrenut.
Tako je, nakon godina slanja poruka Zapadu da je Rusija učinkovit posrednik u rješavanju odnosa s “odmetnutim” državama poput Irana i Sjeverne Koreje, sama Rusija postala jedna od “odmetnutih” država, izgubivši pritom dio ugleda i dionica u tom “odmetničkom” svijetu. No, pokušavajući zaobići sankcije i ostvariti privid izbora partnera, Rusiji je potrebno okrenuti se tim zemljama i surađivati, kako na gospodarskom tako i na vojnom planu.
Sporazum
Prema Putinovim riječima, sporazum s DNR Korejom predviđa uzajamnu pomoć u slučaju napada na jednu od strana. U teoriji, to bi značilo da bi se Sjeverna Koreja trebala priključiti Rusiji u ratu protiv Ukrajine. No, tako nešto nije izvjesno.
Iako nije sporno da Rusija sve više surađuje na vojnom planu sa Sjevernom Korejom, ovaj dokument zapravo služi da dodatno ovjeri tu suradnju. Sjeverna Koreja već opskrbljuje Rusiju granatama i projektilima za rat u Ukrajini. Ovime će takve isporuke biti legalizirane, a moguće i povećane.
S druge strane, Pjongjang dobiva podršku od Moskve. Moglo bi se očekivati da će Moskva omogućiti DNR Koreji nabavku vojnih zrakoplova, dalekometnih projektila ili neku tehnologiju za njihovu proizvodnju. Ovo je i odgovor Kremlja na možebitno slanje borbenih zrakoplova Ukrajini, kao i daljnje opskrbljivanje Ukrajine oružjem od Zapada.
Radi se o “asimetričnom” odgovoru na naoružavanje Ukrajine od Zapada. Ovo stvara prijetnje Zapadu, odnosno zapadnim saveznicima na Dalekom istoku – Južnoj Koreji i Japanu. Isto tako, ovime se želi pokazati da Rusija može podržati režime i države koji nisu skloni Zapadu te vjerojatno ovo nije posljednji takav potez Kremlja.
No teško je iz svih geopolitičkih računica Ruske Federacije isključiti Kinu, koja je sigurno dala zeleno svjetlo za ovakav savez Rusije i Sjeverne Koreje i bez čije ga suglasnosti gotovo sigurno ne bi bilo. Teško je vjerovati da bi Putinov posjet DNR Koreji, što se smatra ulaskom u “dvorište” Kine, bio pun blagonaklonih pogleda iz Pekinga, pogotovo jer se i Ruska Federacija bazira na takvoj geopolitici u kojoj velike sile imaju svoje zadane sfere utjecaja, a što je i jedan od glavnih razloga napada na Ukrajinu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kina kao ključan igrač
Iako Rusija i Sjeverna Koreja vode svoju politiku, ni jedna od dviju strana neće učiniti ništa što bi pogoršalo odnose s Pekingom. U tom smislu, manje je izvjesno da bi se Pjongjang mogao odvažiti na sukob s južnim susjedom ili čak s Japanom. Ipak, za očekivati je da će Pjongjang nastaviti s daljnjim provokacijama kao što je to bilo godinama unazad.
Jasno da je Kina tu ključna i da će ovo savezništvo Rusije i Sjeverne Koreje utjecati i na odnos Kine i Zapada, stoga je za očekivati da Kina na neki način pokuša svojim stavom amortizirati situaciju, a da s druge strane ne naruši odnose s Rusijom i Sjevernom Korejom. Također, Kini nad glavom visi mač zapadnih sankcija zbog kompanija i banaka koje pomažu Rusiji da zaobiđu sankcije, a što Kina pošto-poto želi izbjeći.
U tom smislu, jasno je da će Rusija moći koristiti ovakve aranžmane sa zemljama “antiglobalističkog” bloka, do onog trenutka dokle to odgovara Kini ili barem u onom formatu u kojem Moskva procijeni da neće narušiti odnose s Pekingom. Širenje sukoba i uključivanje nekih trećih zemalja u rat u Ukrajini zasad ipak nije izvjesno, no ovim potezom Moskva se dodatno udaljuje od Zapada i nastavlja formirati i graditi “antiglobalistički” blok.
wpDiscuz
