HDZ JE NAPAO Milanovića da je Titov gardist.
Objavili su i njegovu navodnu pristupnicu Savezu komunista.
Između ostalog, pišu i sljedeće:
“Milanović je besramni, vrhovni lažljivac – očito su Titova garda i Partija ostale duboko u njemu!
Bio je u Titovoj gardi & Partiji, pa u državnoj administraciji za vrijeme dr. Franje Tuđmana, pa u SDP-u s kojim se borio za Željka Komšića i navijao da drugi narod Hrvatima bira političke predstavnike u BiH… Možda još završi u MOST-u, među svojim mališanima.”
Inače, Milanović je napao Grlića Radmana rekavši da je odrastao na komunističkim jaslama. Grlić Radman je, pak, njega jučer napao i usporedio s partizanskim minerom mostova.
Tuđman doslovno bio Titov gardist
Kad su već načeli tu temu, valja podsjetiti da je osnivač HDZ-a Franjo Tuđman doslovno bio Titov vojnik.
Tuđman je, naime, bio sudionik NOB-a i vojno lice te je tako doslovno bio pod Titom.
Inače, Tuđman nikad nije skrivao da se divi Titu.Ovako je o njemu govorio 1997. godine u dokumentarcu Tuđman. Tada ga je opisao kao “jednog od najvećih državnika Europe u vrijeme Drugog svjetskog rata”.
“Tito je bez dvojbe bio jedan od najvećih državnika Europe razdoblja Drugog svjetskog rata. Bio je komunist, marksist, ali je bio veoma pragmatičan političar i želio je ostvariti ravnopravnost hrvatskog naroda u sklopu Jugoslavije, a želio je isto tako da i ta Jugoslavija, ta njegova socijalistička Jugoslavija, bude ravnopravna u odnosu na Sovjetski savez odnosno na Staljina.
Zasluge Tita su, što se hrvatskog naroda tiče, u tome što je on s antifašističkim pokretom doveo hrvatski narod na stranu pobjedničkih, demokratskih sila, antifašističke koalicije, što je omogućilo da se stvori federalna država Hrvatska i po Ustavu, od prvog Ustava 1945 do Ustava iz 1974., što je omogućilo da imamo i pravne osnove za samoodređenje i proglašenje samostalne Hrvatske.
To su mu zasluge što se tiče što se tiče unutarnje politike. Zasluge u međunarodnoj politici su u tome da je pružio takav otpor Staljinu kad su zapadne sile bile gotovo bespomoćne u odnosu na taj komunistički blok, sovjetski blok, a i u odnosu na širenje komunizma u čitavome svijetu”, rekao je Tuđman 1997. godine.
“I kao komunist uvijek je ostao Hrvat”
“Negativno je što je bio komunista i što je bio odgovoran za uvođenje komunističkog režima, čak i za sve one zločine koje je taj komunistički režim činio, ne samo u ratno vrijeme nego i poslije rata. Što se tiče hrvatskog naroda, bez obzira je li naredio ili nije osobno naredio, a vjerojatno nije, ali snosi odgovornost i za tragediju hrvatskog naroda u Bleiburgu, zatim poslije rata za progone i Hrvata i nacionalno demokratskih elemenata u drugim zemljama.
On je bio čovjek koji je, i kao komunist, uvijek ostao Hrvat, dokaz je da je u Zagrebu prijateljevao s hrvatskim književnikom Miroslavom Krležom, s kojim sam i ja bio prijatelj i koji je na kraju spasio mene od progona svog komunističkog režima”, rekao je Tuđman.
U intervjuu 1989. govorio o NOB-u, Titu, Bleiburgu…
Zanimljiv je njegov intervju koji je 1989. godine, kad je HDZ već bio osnovan i kad se znalo da Jugoslavija nepovratno odlazi u povijest, dao Poletu i u kojem je pričao o NOB-u, Titu, Bleiburgu…
Ovako je pričao o partizanima i NOB-u:
“Nedvojbeno je da je sam partizanski pokret, sam ustanak, sam početak revolucije pod vodstvom komunističke stranke Jugoslavije započeo na tlu Hrvatske, da su tu odlučujuću ulogu igrali hrvatski marksisti, jasno – zajedno sa srpskim marksistima u tom pokretu.
Međutim, većina vodećeg kadra bili su Hrvati. Sasvim je sigurno da je u početku partizanskog pokreta u Hrvatskoj srazmjerno veći dio boračkog sastava bio srpski. Vodeći dio je, međutim, bio sastavljen od hrvatskih marksista.
Jer da nije bilo tako, i da ti hrvatski marksisti nisu nastupali s programskim načelima o kojima sam govorio, onda bi se ustanak ugroženog srpskog pučanstva pretvorio u četništvo, kao što se pretvorio u Srbiji, gdje smo poslije dva mjeseca ustanka, i na poziv KPJ i četničkog pokreta, imali općenarodni ustanak.”
“Ali kada su ga nakon dva mjeseca Nijemci slomili i kada se svega nekoliko stotina partizana povuklo u Bosnu i Crnu Goru, a Srbija ostala s nekoliko partizanskih grupica u Srijemu i na teritoriju okupiranom od Bugarske, ona je ostala četnička (o čemu je s pravom govorio Churchill, na temelju provjerenih informacija).
Dakle, stav Komunističke partije Hrvatske da se ona bori protiv fašizma, protiv NDH, kao i za suverenu hrvatsku državu, za uništenje hegemonizma, protiv potlačenosti – bio je antifašistički, antiustaški, i u većini revolucionarni – partizanski”, govorio je Franjo Tuđman 1989. godine.
“Ponovo kažem, partizanski pokret u Hrvatskoj razvijao se na bazi antiustaškog raspoloženja, i na osnovi težnje hrvatskog naroda da osigura svoju slobodu u budućnosti, na programu partizanskog pokreta. U tom smislu, problem hrvatstva i jugoslavenstva u ratu uopće se nije postavljao drukčije -u nekoj “jugoslavenskoj sintezi”, što li već bulazne današnji političari”, govorio je osnivač HDZ-a.
Otvoreno se divio Titu
Franjo Tuđman imao je i izrazito pozitivno mišljenje o Titu.
“Imao je hrabrosti, odvažnosti i državničke dalekovidnosti da se suprotstavi Staljinu u ono doba kad je pred Staljinom klečala čitava Istočna Europa… Titoizam je značio rješavanje nacionalnog pitanja u okviru socijalističke revolucije, zadržavanje državnosti jedne socijalističke zemlje, traženje novih putova u samoupravnom smislu”, govorio je Tuđman.
“Tito je bio odgovor na izazove svog vremena, a danas poslije njegove smrti mnogi pokazuju da nisu na njegovoj razini. Ovo što se događa u Srbiji s Miloševićem dokaz je da se Srbija nikad nije pomirila s avnojevskom, Titovom Jugoslavijom, s federalističkom Jugoslavijom”, komentirao je Tuđman te 1989. godine
Tuđman: Ja sam marksist
U istom intervjuu Tuđman jasno kaže da je marksist.
“Ja sam hrvatski čovjek, marksist, revolucionar, povjesničar…”, govori Tuđman
Relativizirao partizanske zločine
Ovako je Tuđman 1989. govorio o partizanskim zločinima.
“Vi mladi to ne znate, i povijest još nije o tome progovorila- bilo je krvavog gušenja stvarne i tobožnje kontrarevolucije nekih godinu-dvije nakon rata. No, to su zakonitosti svake revolucije… To važi i za Francusku revoluciju. To podjednako važi za hrvatsko i za slovensko tlo, itd.”
“Tito je suodgovoran za takvo revolucionarno obračunavanje sa svojim protivnicima, ali – osobno – Tito nije bio čovjek koji je naređivao umorstva ili poticao na njih, niti je radio ono što znamo da se događalo u Sovjetskom savezu s gulazima”, jasan je Tuđman.