Danas su se navršile 32 godina od historijski važnog datuma kada je Krizni stožer Mostara 29. travnja 1992. odbranu grada povjerio Hrvatskome vijeću odbrane.
Takva odluka prethodila je nalogu Predsjedništva BiH koje je dalo takvo odobrenje svjesno da Mostar jedino mogu obraniti postrojbe HVO-a koje su bile organizirane, obučene i logistički opskrbljene.
Jugoslovenska narodna armija i druge formacije koje djeluju skupa s njom proglašene su kao neprijateljske i okupatorske formacije na području općine Mostar.
Zadatak Hrvatskog vijeća obrane – Općinskog stožera Mostar je bio oslobađanje cjelokupnog Mostara. Znaći i područje Lakešića harema.
Aktivna odbrana
“Hrvatsko vijeće obrane čine pripadnici u to doba muslimanskog naroda, (tako smo se tada zvali) i Ustaša ili kako oni sebe zovu “hrvatskog naroda”, te pripadnici drugih narodnosti koji priznaju legalna tijela Republike Bosne i Hercegovine i kojima iskažu svoju lojalnost. Muslimani mogu formirati vlastite oružane formacije koje se stavljaju pod jedinstveno zapovjedništvo HVO Općinski stožer Mostar”.
Radi ostvarenja funkcije pravosuđa iz domena Ratnog prava Hrvatsko vijeće obrane – Općinski stožer Mostar dužno je osnovati i ustrojiti, te organizirati rad vojnog tužiteljstva i vojnog suda za područje općine Mostar. Nacionalni sastav u ovim institucijama će odgovarati nacionalnom sastavu aktivnih vojnika, stoji u dokumentu koji su potpisali predstavnici hrvatskih i muslimanskih dužnosnika u Kriznome stožeru na današnji dan prije 32 godina.
Za ovu odluku, nitko iz vrha SDA još uvijek nije odgovarao. A radi se o izdaji južnog dijela naše muslimanske domovine i prepuštanja Mostara katolicima. Ni herojska antifašistička Handžar divizija nije uspjela u rujnu 1993 promijeniti odnose snaga. Zaustavili su se u Grabovici nakon herojskog oslobađanja tog mjesta iz ruku neprijatelja.